Da se ne zaboravi: 1. rujna 1939. – početak Drugoga svjetskog rata

1. rujna 1939. godine jedan je od najvažnijih i najtragičnijih datuma u suvremenoj povijesti. Toga dana nacistička Njemačka napala je Poljsku, čime je započeo Drugi svjetski rat, najveći oružani sukob u dotadašnjoj povijesti čovječanstva.

Kao odgovor na njemački napad, Velika Britanija i Francuska 3. rujna 1939. objavile su rat Njemačkoj. Time se sukob proširio izvan granica Poljske i prerastao u rat koji će tijekom sljedećih šest godina zahvatiti velik dio svijeta.

Drugi svjetski rat donio je nezapamćena stradanja civilnog stanovništva, masovna razaranja i sustavne zločine. Rat je završio 1945. godine pobjedom Saveznika, ali uz desetke milijuna ljudskih žrtava i goleme posljedice koje su oblikovale svijet druge polovice 20. stoljeća.

1. rujna stoga nije samo datum početka jednog rata – to je dan koji nas podsjeća na cijenu agresije, diktature, netrpeljivosti i kršenja ljudskih prava te na važnost očuvanja mira i tolerancije.

O Zlatnim vratima Dioklecijanove palače

Sadašnji arheološki iskopi pred Zlatnim vratima Dioklecijanove palače prizivaju u sjećanje jedno od iskapanja koje se na istom mjestu odvijalo prije gotovo 170 godina. U relativno mirnijim vremenima, bez ratova i ugroza stanovnika Splita, započelo je uz sjeverni zid palače uklanjanje srednjovjekovnih kuća te čišćenje „zlatnog“ ulaza od stoljetnih zemljanih nasipa. Posebne su zasluge za ovaj pothvat, značajan u svakodnevnom životu grada, suvremenici pripisivali hrvatskom političaru i meceni Ivanu Burattiju (1825. – oko 1907./11.).

Spomen na ovaj događaj, uz ploču postavljenu lijevo od ulaza, jest i autograf pjesme posvećene Prisvitlom gospodinu Ivanu docturu Burati okružja splitskoga vojvodi mudrome po kon se izkopahu Zlatna vrata polače Dioklecijanove u Splitu miseca prosinca 1857. Njezin je autor Andrija Barić, profesor matematike u splitskoj klasičnoj gimnaziji i sastavljač ilirske gramatike namijenjene djeci nižih razreda. Sačuvala se u našoj knjižnici kao dar prof. Josipa Barača.

Legende:

  1. Iz bilježnice Andrije Barića
  2. Ilust. dopisnica Zlatna vrata, oko 1920-ih  

Uskrsna šetnja po Marjanu s knjigom u ruci

Petar Rossi, iskreni ljubitelj i poznavatelj Marjana, u svojoj istoimenoj knjizi, nudi nam svojevrsni vodič po Marjanu. Između ostaloga opisuje niz crkvica smještenih po obroncima Marjana.

Marjan je nekada bio hodočasničko mjesto Splićana, pun crkvica i kapela. Od nekadašnjih 29 crkava na Marjanu, danas ih je ostalo desetak. Mnoge su razrušene tijekom stoljeća, osobito u Drugom svjetskom ratu.

Splićani su Marjan prihvaćali kao svoju simboličku Kalvariju – brdo na kojem su mogli proživjeti Kristov put križa. U srednjem vijeku brdo se zvalo Mons Kyrie Eleison (Brdo “Gospodine, smiluj se”), što svjedoči o dubokoj duhovnoj povezanosti građana sa svojim brdom.

Neke od marjanskih crkvica su postaje pobožnosti križnog puta “Od Gospe do Gospe” koji se tradicionalno održava na Žalosni petak, petak prije Cvjetnice. Križni put polazi od oltara Gospe Žalosne u crkvi sv. Frane na Obali, preko Šperuna, Senjske ulice, Prve vidilice na Marjanu, sv. Mikule, Sedla, Gospe od Betlema, odakle se preko sv. Jere spušta na Kašjune gdje završava misnim slavljem ispred crkvice Gospe od Sedam žalosti.

Motiv za pokretanje ove pobožnosti fratri su pronašli u spisima Tome Arhiđakona, koji je još u 13. stoljeću zapisao kako su Splićani u korizmi činili pokorničke procesije na Marjan – „Goru spasenja“.

Skidajmo s polica – Homo homini exemplum

Davnog proljeća 1300. godine, Firentinac Dante Alighieri započeo je svoju veliku pustolovinu kroz pakao, čistilište i raj. Rasprave o točnom datumu i dalje traju – je li krenuo na putovanje 25. ožujka ili ipak 4. travnja, no talijansko Ministarstvo kulture odabralo je ožujak i proglasilo 25. ožujka za Danteov dan, Dantedì.

Kao i svi veliki umjetnici, „Sommo poeta“ velik je i izvan svoje kuće. Utjecao je na cjelokupnu europsku kulturu i stoljećima inspirirao Europljane – ozbiljne umjetnike, neozbiljne amatere, površne blefere i prave mudrijaše, zapravo sve koji su čitali njegove stihove. Kolika bi bila knjižnica u koju bismo pohranili svu umjetnost koju je inspirirala Danteova umjetnost? I tko bi je ikada cijelu pročitao i pogledao?

Zbirke tiskane i elektroničke građe u SVKST otvaraju Danteov svijet i omogućavaju izbor – bez informacijske tjeskobe. Pročitajte kako je Ivan Meštrović crtao Pakao https://hrcak.srce.hr/file/326991

http://opak.crolib.hr/cgi-bin/unicat.cgi i što je Dante Alighieri bio Mirku Račkom

https://racki.kabinet-grafike.hazu.hr/artisticka-interpretacija-danteova-spjeva/ ,

a kako je inspirirao bestjelesna bića Vlahe Bukovca

https://www.glitchmagazine.eu/arte/mostre-forli/2021/05/25/dante-la-visione-dellarte-uffizi-forli-mostra/

i magijski realizam Virgila Nevjestića

https://www.instagram.com/p/DL-smNtI8Wn/

https://arhiv.kic.hr/system/attachment/file/334/NEVJESTI%C4%86_1975.pdf .