Ovom prilikom donosimo nekoliko detalja o nedavno nabavljenom primjerku moralističkog traktata Marka Marulića Dictorum factorumqve memorabilium libri sex; siue, De bene beateque viuendi institutione… (Pouke za čestit život… ili Institucija). Djelo je u Antwerpenu 1577 godine tiskao Gerard Smiths, a objavio John Fowler (prethodno čuveni londonski nakladnik djela Markantuna de Dominisa).
Posebnost je ovoga primjerka, između ostalog, što čak četiri ex librisa (umjetnički ili tipografski znak vlasništva) svjedoče koliko je Marulić bio cijenjen među europskim intelektualcima od 16. do 20. stoljeća. Moguće je pretpostaviti kako je prvi vlasnik, s rukopisnim ex librisom na licu i naličju korice – MANG 1583. – M.[agister] Abraham Nagel [Nagilius]; svećenik i teolog, rođen oko 1550. godine u Schwäbisch Gmündu. Njegov ex libris prati i citat iz Ovidijevih Metamorfoza non est mortale quod opto (Ono što želim, nije prolazno).
Slijedi Johann Faschinger (oko 1590. – 1664.), župnik i dekan u Halleinu kod Salzburga, bibliofil čija je zbirku knjiga nakon njegove smrti pripala samostanu sv. Josipa (Conventus S. Josephi) u Innsbrucku.
Treći vlasnik – Maurizio Bettoja, član znamenite obitelji hotelijera koja i danas djeluje u Rimu, predstavlja se obiteljskim grbom s geslom In tempestate securitas (Sigurnost u nevremenu).
I na kraju – vlasnik Alessandar Dudan (Split, 1883. – Rim, 1953.), član splitske i trogirske plemićke obitelji, talijanski povjesničar umjetnosti, političar te senator Kraljevine Italije ostavlja jednostavan otisnuti žig svoga ex librisa – Libreria senatore Dudan Spalato.
Sve njih nekada i nas danas, povezuju misli Marulićeva djela koje na hrptu ponosno ističe zapis – Marul Spalatensis Dicta et facta memorabilia.
