Školski časopisi višestruko su vrijedni u odgojno-obrazovnom smislu: potiču stvaralački impuls učenika, komunikacijske vještine, skupni rad, promiču odgojne, obrazovne i univerzalne ljudske vrijednosti.

Ipak, dijele sudbinu većine informativnih serijskih publikacija: važni su autorima i čitateljima u trenutku nastanka, a već sljedećeg dana (mjeseca, školske godine) postaju stara i nebitna vijest. Mogu nas, međutim, naučiti kako i kada stara i nebitna vijest postaje dokument vremena iz kojeg rekonstruiramo svoju povijest.

Osim važnih historiografskih činjenica, tekstovi te davnašnje djece podsjećaju nas i na neke intimne istine. Na primjer, da je svaki početak težak, a humor ljekovit, da je mašti potrebna disciplina, da su problemi uvijek tu, a njihovo rješenje počinje u nama samima.

Na dobro nam došla nova školska godina!

Prošlog tjedna svijet se oprostio od Dolly Parton, pjevačice, spisateljice i, što je nama u knjižnici posebno blisko, jedne od najvećih zagovornica dječje pismenosti u novijoj povijesti.

Putem inicijative Imagination Library, koju je 1995. godine pokrenula u sklopu svoje zaklade, Dolly je djeci diljem svijeta, od rođenja do pete godine, besplatno slala po jednu knjigu mjesečno, popraćenu osobnom porukom. Na pokretanje programa nadahnula ju je činjenica da njezin otac nije znao ni čitati ni pisati. Program je do danas djeci u pet zemalja podario više od 330 milijuna knjiga, pružajući obiteljima pozitivno iskustvo čitanja i pristup raznolikoj literaturi. Malo je ljudi ostavilo tako opipljiv i mjerljiv trag u promicanju ljubavi prema knjizi.

Njezina veza s knjigama i kulturom sezala je i u neočekivane vode: pjesma „Jolene” doživjela je posve neobičnu srednjovjekovnu obradu koju možete poslušati ovdje. Više o njezinu radu na području pismenosti pročitajte u tekstu Dolly Parton: Champion of Literacy, a cjeloviti osvrt kolega iz časopisa The Scholarly Kitchen na njezin životni put dostupan je ovdje.

Hvala, Dolly, što si generacijama djece pružila prve stranice za čitanje.

1. rujna 1939. godine jedan je od najvažnijih i najtragičnijih datuma u suvremenoj povijesti. Toga dana nacistička Njemačka napala je Poljsku, čime je započeo Drugi svjetski rat, najveći oružani sukob u dotadašnjoj povijesti čovječanstva.

Kao odgovor na njemački napad, Velika Britanija i Francuska 3. rujna 1939. objavile su rat Njemačkoj. Time se sukob proširio izvan granica Poljske i prerastao u rat koji će tijekom sljedećih šest godina zahvatiti velik dio svijeta.

Drugi svjetski rat donio je nezapamćena stradanja civilnog stanovništva, masovna razaranja i sustavne zločine. Rat je završio 1945. godine pobjedom Saveznika, ali uz desetke milijuna ljudskih žrtava i goleme posljedice koje su oblikovale svijet druge polovice 20. stoljeća.

1. rujna stoga nije samo datum početka jednog rata – to je dan koji nas podsjeća na cijenu agresije, diktature, netrpeljivosti i kršenja ljudskih prava te na važnost očuvanja mira i tolerancije.

Sadašnji arheološki iskopi pred Zlatnim vratima Dioklecijanove palače prizivaju u sjećanje jedno od iskapanja koje se na istom mjestu odvijalo prije gotovo 170 godina. U relativno mirnijim vremenima, bez ratova i ugroza stanovnika Splita, započelo je uz sjeverni zid palače uklanjanje srednjovjekovnih kuća te čišćenje „zlatnog“ ulaza od stoljetnih zemljanih nasipa. Posebne su zasluge za ovaj pothvat, značajan u svakodnevnom životu grada, suvremenici pripisivali hrvatskom političaru i meceni Ivanu Burattiju (1825. – oko 1907./11.).

Spomen na ovaj događaj, uz ploču postavljenu lijevo od ulaza, jest i autograf pjesme posvećene Prisvitlom gospodinu Ivanu docturu Burati okružja splitskoga vojvodi mudrome po kon se izkopahu Zlatna vrata polače Dioklecijanove u Splitu miseca prosinca 1857. Njezin je autor Andrija Barić, profesor matematike u splitskoj klasičnoj gimnaziji i sastavljač ilirske gramatike namijenjene djeci nižih razreda. Sačuvala se u našoj knjižnici kao dar prof. Josipa Barača.