Sadašnji arheološki iskopi pred Zlatnim vratima Dioklecijanove palače prizivaju u sjećanje jedno od iskapanja koje se na istom mjestu odvijalo prije gotovo 170 godina. U relativno mirnijim vremenima, bez ratova i ugroza stanovnika Splita, započelo je uz sjeverni zid palače uklanjanje srednjevjekovnih kuća te čišćenje „zlatnog“ ulaza od stoljetnih zemljanih nasipa. Posebne su zasluge za ovaj pothvat, značajan u svakodnevnom životu grada, suvremenici pripisivali hrvatskom političaru i meceni Ivanu Burattiju (1825. – oko 1907./11.). Spomen na ovaj događaj, uz ploču postavljenu lijevo od ulaza, je i autograf pjesme posvećene Prisvitlom gospodinu Ivanu docturu Burati okružja splitskoga vojvodi mudrome po kon se izkopahu Zlatna vrata polače Dioklecijanove u Splitu miseca prosinca 1857. Njezin je autor Andrija Barić,  profesor matematike u splitskoj klasičnoj gimnaziji i sastavljač ilirske gramatike namijenjene djeci nižih razreda. Sačuvala se u našoj knjižnici kao dar prof. Josipa Barača.

Legende:

1. Iz bilježnice Andrije Barića
2. Ilust. dopisnica Zlatna vrata, oko 1920-ih  

Petar Rossi, iskreni ljubitelj i poznavatelj Marjana, u svojoj istoimenoj knjizi, nudi nam svojevrsni vodič po Marjanu. Između ostaloga opisuje niz crkvica smještenih po obroncima Marjana.

Marjan je nekada bio hodočasničko mjesto Splićana, pun crkvica i kapela. Od nekadašnjih 29 crkava na Marjanu, danas ih je ostalo desetak. Mnoge su razrušene tijekom stoljeća, osobito u Drugom svjetskom ratu.

Splićani su Marjan prihvaćali kao svoju simboličku Kalvariju – brdo na kojem su mogli proživjeti Kristov put križa. U srednjem vijeku brdo se zvalo Mons Kyrie Eleison (Brdo “Gospodine, smiluj se”), što svjedoči o dubokoj duhovnoj povezanosti građana sa svojim brdom.

Neke od marjanskih crkvica su postaje pobožnosti križnog puta “Od Gospe do Gospe” koji se tradicionalno održava na Žalosni petak, petak prije Cvjetnice. Križni put polazi od oltara Gospe Žalosne u crkvi sv. Frane na Obali, preko Šperuna, Senjske ulice, Prve vidilice na Marjanu, sv. Mikule, Sedla, Gospe od Betlema, odakle se preko sv. Jere spušta na Kašjune gdje završava misnim slavljem ispred crkvice Gospe od Sedam žalosti.

Motiv za pokretanje ove pobožnosti fratri su pronašli u spisima Tome Arhiđakona, koji je još u 13. stoljeću zapisao kako su Splićani u korizmi činili pokorničke procesije na Marjan – „Goru spasenja“.

Davnog proljeća 1300. godine, Firentinac Dante Alighieri započeo je svoju veliku pustolovinu kroz pakao, čistilište i raj. Rasprave o točnom datumu i dalje traju – je li krenuo na putovanje 25. ožujka ili ipak 4. travnja, no talijansko Ministarstvo kulture odabralo je ožujak i proglasilo 25. ožujka za Danteov dan, Dantedì.

Kao i svi veliki umjetnici, „Sommo poeta“ velik je i izvan svoje kuće. Utjecao je na cjelokupnu europsku kulturu i stoljećima inspirirao Europljane – ozbiljne umjetnike, neozbiljne amatere, površne blefere i prave mudrijaše, zapravo sve koji su čitali njegove stihove. Kolika bi bila knjižnica u koju bismo pohranili svu umjetnost koju je inspirirala Danteova umjetnost? I tko bi je ikada cijelu pročitao i pogledao?

Zbirke tiskane i elektroničke građe u SVKST otvaraju Danteov svijet i omogućavaju izbor – bez informacijske tjeskobe. Pročitajte kako je Ivan Meštrović crtao Pakao https://hrcak.srce.hr/file/326991

http://opak.crolib.hr/cgi-bin/unicat.cgi i što je Dante Alighieri bio Mirku Račkom

https://racki.kabinet-grafike.hazu.hr/artisticka-interpretacija-danteova-spjeva/ ,

a kako je inspirirao bestjelesna bića Vlahe Bukovca

https://www.glitchmagazine.eu/arte/mostre-forli/2021/05/25/dante-la-visione-dellarte-uffizi-forli-mostra/

i magijski realizam Virgila Nevjestića

https://www.instagram.com/p/DL-smNtI8Wn/

https://arhiv.kic.hr/system/attachment/file/334/NEVJESTI%C4%86_1975.pdf .

Pred nekoliko dana (21. veljače) zakoračili smo u još jedan Mjesec hrvatskoga jezika, obrazovne i kulturne manifestacije koju je inicirao Institut za hrvatski jezik 2014. godine, a o kojoj je već pisano i na našim mrežnim stranicama.

Tom smo se prigodom ove godine odlučili podsjetiti na slabo poznati hrvatski rječnik Šta je šta: stvarni hrvatski rječnik u slikama Ise Velikanovića i Nikole Andrića. To je prvi i zasad jedini hrvatski opći slikovni rječnik, a sastavljen je 1938. godine na temelju Dudenova predloška. Napominjemo da je prvi, prototipni Dudenov njemački slikovni rječnik objavljen 1935. godine, a potom su slijedila izdanja na francuskom (1936.), talijanskom (1939. ) i španjolskom jeziku (1940.)

Šta je šta organiziran je konceptualno, tj. građa je raspoređena u 11 tematskih cjelina, prezentiranih na 310 tablica s velikim brojem crteža koji su brojevima (kao i u Dudena) povezani s odgovarajućim riječima. Budući da nije riječ o pukom prevedenom presliku Dudena, hrvatski rječnik donosi i niz domaćih specifičnosti – ilustracije predmeta tipičnih za hrvatsku kulturu te niz jezičnih oblika u kojima su Velikanović i Andrić nastojali pronaći hrvatske istovrjednice  posuđenicama ili stranim riječima, dokazujući time i  tvorbene mogućnosti hrvatskoga jezika.

Želite li doznati što je dućkalo, biljevište, nadstroplje, altana, upoznati se s  dječjim igrama ili primjerice prijevoznim sredstvima  i stambenim prostorima  30-ih godina 20. st., u čitaonici Sveučilišne knjižnice u Splitu pronađite pretisak izvornika iz 2007. godine u izdanju Ex librisa (Signatura: OP 811.163.42 (038) V437).