Noć knjige kulturna je manifestacija koja promiče knjigu i čitanje. Manifestacijom se obilježava Dan hrvatske knjige (22. travnja, dan kad je Marko Marulić 1501. dovršio svoju Juditu) i Svjetski dan knjige (23. travnja, simboličan datum u spomen na smrtni dan književnih velikana Miguela de Cervantesa i Williama Shakespearea).
U razdoblju od 21. do 23. travnja 2023. Noć se knjige održava 12. put, a „knjiga i čitanje slavit će se i u kafićima, mjesnim odborima, parkovima, na nasipima, plažama, pa i u tramvajima, vlakovima, brodovima te u zagrebačkoj zračnoj luci“, objavljeno je na službenoj mrežnoj stranici manifestacije. No javna čitanja nisu tekovina našega vremena, prakticirala su se od antičkih dana.

U godini kad se Noć knjige odvija pod tematskim motom Sanjaju li roboti električne knjige?, kojim se između ostaloga propituje i aktualan fenomen razvoja umjetne inteligencije, zanimljivo se prisjetiti kako su izgledale prve knjige.
U vremenu kada se s pomoću suvremenih „pametnih pločica“ u svega nekoliko pritisaka (popularnih klikova) može skoknuti u bilo koji dio svijeta, prebacujući se od uzvišenih do najprizemnijih sadržaja, mogu li se uopće pojmiti prve kineske knjige na daščicama, bliskoistočne knjige na glinenim ili pak antičke knjige na povoštenim pločicama, knjige na svicima od svile, papirusa, pergamenta ili knjige na palminu lišću. U vremenu kad se sve manje mari i o samom stilu pisanja je li nam zamisliv napor pisanja stilusom, metalnom ili koštanom pisaljkom koja je nazivu stil zapravo dala ime.

I dok se danas dvoji o mediju pisane riječi – tiskana ili e-knjiga, nekoć se dvojilo o obliku knjige. Svitak ili kodeks, bijaše početkom nove ere pitanje. Poradi niza prednosti (pisanja na obje strane, lakšeg ispravljanja, lakšeg rukovanja i pohrane te neusporedivo većih mogućnosti oslikavanja i ukrašavanja teksta) pobijedio je kodeks, a knjiga je nastavila putovati kroz vrijeme – prepisivanjem. Koliko li je samo vremena i truda trebalo u skriptoriju uložiti na prepisivanje samo jednoga djela? Zato nas ne trebaju čuditi libri catenati, knjige okovane lancima u nekim kasnosrednjovjekovnim knjižnicama, ili pisanje tzv. knjižnih kletvi (anatema) u samim knjigama kako bi se potencijalne kradljivce odvratilo od rabote. Predaja kaže da je bolji kodeks bio skuplji od kuće.

Prekretnicu u proizvodnji knjiga obilježio je Gutenbergov izum tiskarskog stroja 1450. godine. Premda je oblikovanje inkunabula ili prvotisaka bilo vrlo zahtjevno jer su matrice za tisak slagane slovo po slovo, a knjige ukrašavane ručno, širenje pisane riječi nastavilo je teći neusporedivo lakše i brže, nastavljajući se ubrzavati do naših dana.

Zato uživajmo u mogućnostima koje imamo i – čitajmo! Elektroničke publikacije ili tiskane, svejedno. Svatko će sebi odabrati medij, samo čitajmo i u Noći knjige osvijetlimo svoje štivo!