Petar Rossi, iskreni ljubitelj i poznavatelj Marjana, u svojoj istoimenoj knjizi, nudi nam svojevrsni vodič po Marjanu. Između ostaloga opisuje niz crkvica smještenih po obroncima Marjana.

Marjan je nekada bio hodočasničko mjesto Splićana, pun crkvica i kapela. Od nekadašnjih 29 crkava na Marjanu, danas ih je ostalo desetak. Mnoge su razrušene tijekom stoljeća, osobito u Drugom svjetskom ratu.

Splićani su Marjan prihvaćali kao svoju simboličku Kalvariju – brdo na kojem su mogli proživjeti Kristov put križa. U srednjem vijeku brdo se zvalo Mons Kyrie Eleison (Brdo “Gospodine, smiluj se”), što svjedoči o dubokoj duhovnoj povezanosti građana sa svojim brdom.

Neke od marjanskih crkvica su postaje pobožnosti križnog puta “Od Gospe do Gospe” koji se tradicionalno održava na Žalosni petak, petak prije Cvjetnice. Križni put polazi od oltara Gospe Žalosne u crkvi sv. Frane na Obali, preko Šperuna, Senjske ulice, Prve vidilice na Marjanu, sv. Mikule, Sedla, Gospe od Betlema, odakle se preko sv. Jere spušta na Kašjune gdje završava misnim slavljem ispred crkvice Gospe od Sedam žalosti.

Motiv za pokretanje ove pobožnosti fratri su pronašli u spisima Tome Arhiđakona, koji je još u 13. stoljeću zapisao kako su Splićani u korizmi činili pokorničke procesije na Marjan – „Goru spasenja“.