Steve Adubato u svojoj knjizi Govorite iz srca (signatura u fondu SVKST: 124.174/30) prispodobio je javni govor s labudom. Iako se labudov plov doima elegantnim, mirnim i lakim, ispod vodene površine odvija se strukturiran i težak rad nogama. Tako je i  za uspješno izlaganje ključna,  publici posve nevidljiva,  temeljita i strukturirana priprema. Svi bi mogli biti poput labuda samo je važno ovladati plovidbom govorničkim vodama.  Poeta nascitur, orator fit! (‘Pjesnikom se rađa, govornikom postaje!’) dokazano je istinita latinska izreka.

Sveučilišna knjižnica u Splitu posjeduje niz knjiga koje bi put ovladavanja govorničkim vještinama mogle olakšati. (Potražite ih u našem katalogu: https://libar.unist.hr/anew/search.html)

Od antičke je retorike dobro poznato što je govorniku potrebno činiti. Faze pripreme govora jasno su opisane u knjizi Temeljci suvremenoga govorništva Ive Škarića (signatura u SVKST: OP 808 Š626/2008), u kojoj je moguće pronaći  i niz drugih praktičnih savjeta.

Sve počinje promišljanjem teme i razmišljanjem o slušateljstvu. Ukratko, što će se i kome govoriti.  Potom slijedi priprema:

• Sastavljanje govora pri kojemu se usklađuje logika misli s logikom jezika. Govor se može potpuno ili djelomično tekstualizirati, a to se može učiniti pisano ili napametno. Retorički je bolje težiti djelomičnoj tekstualizaciji i napametnom sastavljanju jer su bliži prirodnom govoru.  Ipak, onima koji se ne mogu suzdržati od potpune tekstualizacije, savjetuje se da rečenice budu govorljive.  U toj se fazi izrađuje i vizualna prezentacija (ako je planirana). Pritom valja voditi računa da sličice (slajdovi) ne budu pretrpane tekstom ni vizualnim elementima.  Manje je više.
• Zapamćivanje je faza pripreme govora u kojoj se nastoji memorirati govor (naravno, ne papagajski). Poželjno je dobro zapamtiti samo ključne dijelove govora, a pri izricanju govoriti slobodno. Tada se  vježba i izvedba, isprobava minutaža te usklađuje govor s vizualnom prezentacijom. Preporuča se i vježba pred zrcalom kako bi se uskladili elementi neverbalne komunikacije s verbalnom.
• Izricanje govora vrhunac je cjelokupne pripreme. Trenutak istine. Govor bi trebao zvučati što spontanije.  Pritom je poželjno održavati kontakt s publikom, paziti na dikciju i tempo te  voditi računa o vlastitoj gestikulaciji.  Dakako, poželjno je izbjegavati čitanje i zabijanje nosa u tekst.  Govorom treba ploviti kao labud, a ne skrivati se kao noj.

Stvara li vam javno govorenje nelagodu, dobro je znati da niste usamljeni ―  na svijetu imate čak 75% istomišljenika. No iznimno je korisno osvijestiti i to da publika najčešće ne može vidjeti većinu simptoma koji muče govornika.  Duboko udahnite i zaplovite! Sjetite se labuda!