"SAKRALNA TISKANA
KNJIGA" - Katalog izložbe
PUBLIKACIJE SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE U SPLITU
15
SAKRALNA TISKANA KNJIGA
(Odjel specijalnih zbirki
Sveučilišne knjižnice u Splitu)
(Izložba u Pinakoteci Gospe od Zdravlja u Splitu, u čast Splićaninu,
Bernardinu i njegovu Lekcionaru, od 3. - 13. listopada 1995. godine)
Sveučilišna knjižnica u Splitu
Split, 1995.
Nakladnik
SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU
Za Nakladnika
Dubravka Dujmović
Autori projekta
Branko Jozić, Vlade Lozić
Izložbu postavili
Dubravka Dujmović, Vlade Lozić, Ivan Vuko
Autor kataloga i unos teksta
Branko Jozić
Likovna oprema kataloga
Josip Bosnić
Odabir ilustracija
Josip Bosnić, Branko Jozić, Vlade Lozić
Lektor
Vlade Lozić
KAZALO
Branko Jozić
Sakralna tiskana knjiga
Vlade Lozić
Lekcionar Bernardina splićanina književno-
liturgijski vrhunac i početak
Branko Jozić
Popis izloženih publikacija
Sveto Pismo
Novi zavjet
djela s biblijskom tematikom
Lekcionari
Ostale liturgijske knjige
Poučno-nabožna literatura
Popis ilustracija
Popis publikacija u nakladi Sveučilišne knjižnice u Splitu
Tisak: Reprint - Split
Naklada: 500 primjeraka
SAKRALNA TISKANA KNJIGA
Svjedoci smo kako je i ovih posljednjih godina "aksiom" inter
arma silent musae višekratno i uvjerljivo osporen. Istina, aktualni
milieu obilježen destrukcijom, devastacijom i hipokrizijom relativi-
zira znanstvenu akribiju, ali ne uspijeva zagušiti stvaralački nemir.
Možda bismo mogli prihvatiti da je ovdje bilo najnezahvalnije doći,
ali svakako da je bilo najjunačkije doći, jer ovdje se ne živi da bi
se umiralo, ovdje se i umire da bi se živjelo (Dizdar, Uspavanka).
Konačno, na svijet se dolazi kroz bol i suze, ali postoji bitna
razlika između biti rođen i roditi se; samorađanje i očuvanje svijesti
vlastitog identiteta, kako pojedinca tako i naroda, prate nevolje i
trpljenja mitskih razmjera. U tom se smislu i ovaj projekt predstavlja
kao izazov - za autore, a nadam se i za one koji budu njegovi
korisnici.
Scripta manent! Doista, napisana riječ, kao visokorazvijeni oblik
komunikacije, civilizacijsko je otkriće; ona je nosilac poruke i izvor
nadahnuća, a materijalizirana evocira vrijeme nastanka i sudbine koje
je uspjela nadživjeti. Unatoč zubu vremena, ona odiše autentičnom
svježinom; ona svjedoči o nazočnosti, o životu i radu, o patnjama i
nadama, o stremljenjima i dostignućima. Ne treba posebno isticati da
je ta pisana riječ stoljećima pretežno bila "sakralna", tj. svetopi-
samska i liturgijska.
U naznačenom procesu rađanja, shvaćenom kao trajanje u nepresta-
noj dijalektičkoj napetosti, pisana riječ je odigrala presudnu ulogu -
u nastojanju da se humanizira / divinizira vlastito postojanje u
dimenzijama vremena i prostora. Ovo tim više vrijedi kada se radi o
Bibliji, knjizi Riječi, temelju naše zapadne civilizacije, u kojoj se
logos proforikos inkarnirao i zaživio, iako ne u punini. Samo
prosvjećivanje i opismenjavanje na ovom području kroz povijest bilo
je u funkciji izvođenja iz mraka neznanja i zablude, odnosno pogan-
stva, te inauguracije čovjeko-bogolikog života u ovoj suznoj dolini.
Izvanredan primjer za to je Psaltir, tiskan u Kožičićevoj tiskari u
Rijeci 1530(?). g., koji predstavlja hrvatsku početnicu i kompendij
kršćanskog vjerovanja i molitava ujedno, a slično su koncipirane još
mnoge druge početnice. To je razlog što je ovo djelo također našlo
mjesto na Izložbi, iako se tematski/sadržajno u nju ne uklapa.
Svjesni smo da je ovaj naš prostor na razmeđu civilizacija uvijek
bio nemirno tlo, na kojem su kulturni odnosi bivali rezultat sile i
mača ili nekih drugih oblika podređivanja, a ne evolucijski rezultat
stvaralačkog duha. No, bez obzira što je za kulturni razvoj na ovim
prostorima prečesto bio "nepovoljan vjetar" uspijevalo se biti uz bok
onima koji su imali "vjetar u krmu". Štoviše, pogled unatrag otkriva
i kvalitativno i kvantitativno visok stupanj participacije na jezično-
književnoj i likovno-umjetničkoj tradiciji i uopće u kulturnim tijeko-
vima Zapada. S druge pak strane, pored univerzalnosti očituje i
posebnosti, koje, s obzirom da smo brojčano malen narod, začuđuju i
zadivljuju. S pravom se govori o trojezičnosti (latinski, staroslaven-
ski i hrvatski) i tropismenosti (latinica, glagoljica, bosančica/ćiri-
lica) hrvatske kulturne tradicije, što evidentno potvrđuje i ova
Izložba. Naime, stoljećima je latinski bio "koine" Zapada, ne samo u
liturgiji nego i na području znanosti, izobrazbe, diplomacije i prava.
Konačno, tek 1830. g. u Saboru biva zamijenjen hrvatskim jezikom.
Hrvati su, dakle, prihvatili latinski jezik i grafiju kao medij
komunikacije sa civilizacijom kojoj su pridruženi, kao sredstvo
vlastite inkulturacije u latinsko-kršćanski svijet. No, također su
nepopustljivo čuvali nasljeđena prava glede slavenske liturgije,
jezika i pisma. Dakle, uz istodobnu zapadnu orijentaciju i odbijanje
izolacije od ozračja univerzalnog, europskog, ljubomorno se čuvao i
njegovao domaći jezik i u liturgiji, unatoč pritiscima i izjavama da
je barbarski jezik neprikladan za bogoslužje (papa Ivan X). Drugim
riječima, čak ni u liturgiji nije prihvaćena isključivost pismenog i
jezičnog medija nego njihova simbiotička komplementarnost. Koliku su
posebnost i povlasticu uživali Hrvati govori i činjenica da je tek II.
vatikanski sabor konstitucijom Sacrosanctum concilium 1963. g.
inaugurirao liturgiju na narodnom jeziku. Očito, posrijedi je bila i
svijest da je pripadnost kršćanstvu bila uvjet narodnog održanja, ali
i da je u tom smislu i jezik, također, izuzetno važan činitelj.
Kao rječiti memento, spomenik pisma, jezika i sadržaja, unive-
rzalnosti i posebnosti hrvatskog kulturnog identiteta iz naslaga
prošlosti izranja 500 godina star Lekcionar Bernardina Splićanina. To
je bio neposredan povod da u kontekstu obilježavanja 1700 godina
Splita priredimo ovu Izložbu. Nije nam cilj bijeg od sadašnjosti ni
sterilna malograđanska mitomanija, kao ni građenje vlastite veličine
isticanjem veličine koju su drugi "dorasli", na što je upozoravao
Franjo Asiški. Naprotiv! Njome jednostavno želimo kliknuti memento -
spomeni se, podsjeti se...!, budući da ljuštura prošloga krije jezgru
identiteta u kojoj se nalazi klica i smjerokaz budućnosti i svako
vraćanje korijenima podrazumijeva traženje sokova za plodonosan rast.
Uz Lekcionar Bernardina Splićanina (2. izd. iz 1586.) koji je,
osim dva ponovljena, u štokavsko-ikavskoj verziji fra Ivana Bandulavi-
ća doživio devet izdanja, izložili smo i Bandulavićevu verziju iz
1665. te druge lekcionare - knjige priređene za liturgijsku uporabu,
koje obuhvaćaju dijelove Svetog pisma koji se u okviru službe riječi
čitaju na misnim slavljima kroz godinu (Pistole i Evangelia). Vrijedno
je skrenuti pozornost da su priređivači na kraju knjige dodavali
svojevrstan rječnik (Istomacenye nikih ricii) koji bi trebao pomoći
boljem razumijevanju svetopisamskog štiva te molitve za razne prigode
i blagoslove. Lekcionarima smo pridružili propovjednička djela:
prediche, pripovidagna, govoregna, koja predstavljaju proširenje -
tumačenje i aplikaciju svetopisamske liturgijske poruke iz lekcionara.
Premda je riječ o izložbi tiskanih djela, zbog njihove vrijedno-
sti i potrebe da budu proučeni odlučili smo na uvid staviti i dva
rukopisa - evanđelistar (ulomci Evanđelja koji se kroz godinu čitaju
na misi) i Brevijar - obadva, iako iz XII/XIV. st., odišu svježinom
i ljepotom ukrasa i kaligrafije. Uz njih izloženo je još nekoliko
različitih brevijara / saltjera / oficija / časoslova: radi se o
liturgijskim knjigama komponiranima od himana, biblijskih odlomaka i
pjesama - psalama te molitava koje klerici i redovnici koriste za
službu časova. Pored ovih izložene su još neke liturgijske knjige:
misali, pontifikal, ritual - promatrane u naznačenom kontekstu svaka
na svoj način opravdava status eksponata.
Također smo odlučili iz fundusa Zbirke starih i rijetkih knjiga
izdvojiti i izložiti različita izdanja Biblije i djela koja su izravno
nadahnuta i povezana sa svetopisamskim tekstom, kao što su npr.
florilegij, enciklopedija, kompendij, komentar, život Isusov, pripovi-
jetke iz Starog i Novog zavjeta. U ovu cjelinu uključen je i corpus
Marulićeva djela evidentne biblijsko-popularizatorske i kršćansko-
odgojne namjere.
Za što plodonosnije razumijevanje i doživljaj izložene građe
potrebno je biti svjestan njene slojevitosti; osim apstraktne verbalne
sfere, dakle, osim zapisanog sadržaja - poruke, potrebno je voditi
računa i o njenoj objektivnoj materijalnosti. Naime, vizualna
komponenta je također važna za otkrivanje dubljeg smisla i povijesnog
značenja. Potrebno je, dakle, obratiti pozornost na povezanost riječi
i slike koja kao paralelno pismo prati riječ i upućuje na vizualnu
srodnost pisma i slike (dvobojni tisak, vegetabilni, zoomorfni i
antropomorfni elementi u inicijalima, samostalne ilustracije).
Njena materijalnost nositelj je i naslaga koje su se nataložile
kroz život pojedine knjige, a koje štošta "govore" i o njihovim
vlasnicima: miris i znoj na pojedinima ukazuju na njihovu svagdanju
uporabu, ex libris-i, raznorazne bilješke o suvremenicima, o ljetini,
nevremenu... prenose nas u društvo pređa i naznačuju skice portreta
i njihovog života i okruženja.
Corpus Izložbe dopunili smo također tek s nekoliko reprezenta-
tivnih primjeraka iz fundusa dušobrižničke i katehetske literature.
Naime, ona se ne uklapa izravno u Izložbu, ali uz to i po opsegu i po
važnosti i ulozi koju je odigrala, držimo, zavrjeđuje posebnu
pozornost, prostor i elaboraciju.
Na koncu, manifestacija segmenta kulturno-povijesnog nasljeđa po
principu pars pro toto može itekako biti zanimljiva i rječita,
naravno, ovisno i o interesu i upućenosti onih koji s eksponatima
stupaju u dijalog. Svakako, željeli smo je, kako je već napomenuto,
da sokovi iz sedamnaest / trinaest-stoljetnog panja budu izvor životne
snage i djelotvoran zalog čovjeko-bogolike prosperitetne budućnosti.
LEKCIONAR BERNARDINA SPLIĆANINA KNJIŽEVNO-
LITURGIJSKI VRHUNAC I POČETAK
"I GDO KNIGE POČ'TUE DA E KNIGAMI POČTOVAN"
(Broz Kolunić, l486. )
Pravo vrijeme svake stvari i čina katkad je obveza a katkad čast
uočiti i uključiti se u rijeku važnih i svojih nezaobilaznih obveza,
bilo narodnosne bilo jezične važnosti. Petstota obljetnica tiskanja
prvoga latiničnoga Lekcionara Bernardina Splićanina ( 22. ožujka l495.
g. ) jedan je od takvih i književnih i teoloških prigoda. Bez obzira
što je ova obljetnica ujedno i podsjećanje na "aeternum exilium"-smrt,
neizbrojivi zaustavljaj i osvrt i iz moga očišta *( O. Žao mi je da
je i ova Izložba pripremljena za neprimjereno kratko vrijeme, a ovaj
prilog i cijeli Katalog nikako nisu pravi i mogući odslik naše ni
intelektualne mogućnosti, a ni volje ni želje, primjereno se pripremi-
ti i odužiti velikomu Bernardinu Splićaninu, kao hrvatskomu jezičnom
i teološko-liturgijskomu kamenu temeljcu. Osobno činim bespoštedno što
najviše mogoh učiniti za ovoliko vremena koliko mi bi i ne bi na
raspolaganju. ) ipak čovjeka upućuje na put iznad vremena i stvarno-
sti. I ovo slovo, kao pokušaj izbavljena od smrti, kao što je i
Bernardinov Lekcionar i njegov pokušaj osmišljenja i ljudskoga traga,
ostavlja svoju poruku u riječi.
U starijemu hrvatskom jeziku 'knjiga' je značila pismenost, pismo, a
i pisani jezik. * ( l. Božidar Gagro, u: Pisana riječ u Hrvatskoj,
Muzejski prostor Zagreb, l985., str. ll. )* Knjiga, pismo i slovo
često može biti i je uputa na vrijeme, život i vječno.
Otčitavanje i prihvat pisane ili usmene poruke držim i jednim "slojem"
čovjekova smisla i prohoda kroz vrijeme i prostor. Zbog plodonosnoga
i dobroga učinka Bernardinova Lekcionara u hrvatskomu čovjeku i
tolikim hrvatskim pokoljenjima i osobno se osjećam dužan i njegovoj
pisanoj riječi-Lekcionaru, * ( 2. Pisana riječ ukorjenjuje nazočnost,
"ona tvori ljudske i duhovne zavičaje i služi kao brana pustoši...
tvoriteljica nespokoja, mrska i tuđinska", nekad "nerazumljiva i
nepročitana, znak je tajne... tvori povijest..." prenosi poruku "na
naraštaje i vremena". * ( 3. Isti, isto, str. ll.-l2. )* jer je
smatram tragom ljudskoga, kulture, smisla i čovjekova molitvoslovlja.
"Pisana riječ... postala je 'zvučnom domovinom' naroda koji ju
je... počeo brižno njegovati, svetkovati... Tamo gdje su presahli
usmeni joj izvori i prekidala se kazivačka nit predaje, počinjao je
zapis koji ju je štitio od urotničkog zaborava." * ( 4. Ante Sorić,
u Radoslav Katičić i Slobodan P. Novak: Dva tisućljeća pismene
kulture na tlu Hrvatske. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb l988., str
5. )*
Često je u životu pojedinca i naroda, a posebno hrvatskoga "Riječ
bila objava, oružje i štit." *( 5. Isti, isto, str. 5. )* Možemo
slobodno reći da je hrvatska kulturna tradicija "tradicija otvoreno-
sti". * ( 6. Božidar Gagro, c. m., str. l3. )*
Pisana kultura na području na kojemu mi živimo traje već 2.3OO godina.
* ( 7. Prvi zapisi na kamenu potaknuti su krvlju ( nadgrobni spomenik
ratniku Kaliju - Vis ).* Tako je bilo i poslije. Ljepota kamenoga
zapisa suprotstavljena je krvavu činu. Stoga nam je svima jasno da se
pokušava pripitomiti život, jer se iz njega ne može izbrisati bol i
smrt. * ( 8. S. P. Novak, u: Dva tisućljeća..., str. l6.; usp.:
Radoslav Katičić, u : Pisana riječ..., str. 2l. )* I dok je narod,
kroz sva ova vremena bio "povijesno izrastao pravi i utemeljen okvir
čovjeku" * ( 9. R. Katičić, c. dj., str. 2l. )*, a "razoran učinak
vremena... starija razdoblja svodi na ostatke što su do nas doprli",
što zahvaljujući slučaju što otpornosti materijala * ( lO. B. Gagro,
c. dj., str. l3. )* i naše se pokoljenje, s pravom, sa svojom knjigom
i spoznajom oslanja na prethodnu i tako priprema onu koja će doći
nakon nje. Knjiga nam otvara okomice vremena, a i njegove vodoravne
presjeke. Hrvatska je pisana kultura dio latinsko-europske, ima sveze
s grčkom, antičkom, bizantinskom, različitim slavenskim kulturama,
utemeljena je na slavensko-romanskoj etničkoj i kulturnoj simbiozi i
bliza njemačkoj i mađarskoj kulturi. *( ll. R. Katičić, u : Dva
tisućljeća..., str. ll.-l3. )*
U ovoj "bibliografiji vremena *( l2. S. P. Novak, u : Pisana
riječ..., str. 89. )* ... kao da mi uopće znamo što je to pisana
riječ... kao da mi uopće znamo granice njene napisanosti..."!? I dok
znademo da je scena i svijet i čovjek, a da riječ ima svoju logiku,
* ( l3. Isti, isto, str. 89., 93., 96. )* pa i ona iz Vlačićeve knjige
iz mora, umotana oko noževa, jasno je da je čovjek ne vidi vrijeme ni
njegov fluid a ni protok, jer vidimo i znademo da nepovratno 'tečemo'.
Nu, ipak je očevidno da 'Pisana riječ "pamti" prošlost i veže je sa
sadašnjošću" i prenosi "poruku kroz vrijeme." * ( l4. Radovan
Ivančević, u : Pisana riječ..., str. l5. )*
Povijest počinje pismom kao visokorazvijenim oblikom komunikacije *
( l5. Isti, isto )* Štoviše, u pisanoj se kulturi stvara čovjek * (
l6. R. Katičić, u : Pisana riječ..., str. 2l. )* I kamenje "kao
materijalizacija duhovnosti" govori o prvim hrvatskim stoljećima, o
njihovu školstvu, skriptorijima, iluminacijama srednjovjekovnih
rukopisa i njihovoj drugoj materijalnoj i duhovnoj kulturi njihove
sredine u Trpimirovo doba. * ( l7. Eduard Hercigonja, u : Pisana
riječ..., str. 4O.-4l. )* Hrvatski književni jezici: latinski ( jezik
hrvatskih vladara, natpis kraljice Jelene ) i crkvenoslavenski
hrvatske redakcije počinju kada započinje i hrvatski narod, a
talijanski se javlja poslije. * ( l7a. Tek u "ilirizmu završava
tradicionalna višejezičnost hrvatske pismenosti." Premda se latinski
manje upotrebljava ipak ostaje njemački, talijanski i mađarski. R.
Katičić, u Dva tisućljeća..., str. l25. )*
Natpis kraljice Jelene je "dragi kamen našega latinizma" u "zori
hrvatskog življenja" upozorava nas na dobru ženu Jelenu, a latinica
već za Trpimira postaje "pismo hrvatskoga jezika".*( l7. S.P. Novak,
Dva tisućljeća..., str. 24-25.), možemo reći književnoga jezika.*(
18. R.Katičić, Dva tisućljeća..., str. 2l.)*
Dragocjeni Lekcionar iz l495. g. je hrvatski spomenik, malo drugačiji
od onih naših kamenih spomenika i rukopisa, a ovi potonji djeluju tek
kada se objave.*( l9. Usp.: R. Katičić, u : Pisana riječ..., str.
l6.)*
Prije uporabe plenarnoga misala i brevijara bilo je sakramenta-
ra, evanđelistara, a među njima su najstariji naši rukopisi (kodeksi)
Evangeliarium Spalatense *(2O. Svjedoči o pisanoj kulturi u srednjo-
vjekovnomu Splitu. R. Katičić, Dva tisućljeća..., str. 23.)* i
Sacramentarium Spalatense, s konca VIII. st. *( 21. Viktor Novak,
Latinska paleografija. Naučna knjiga, Beograd l98 , str. 57.)*.
Sacramentarium Spalatense E. Hercigonja datira u VIII./IX. st. *( 22.
Pisana riječ u Hrvatskoj, str. 45.)* Iz X./XI. st. potječe Kločev
glagoljaš, iz XI. st. Sacramentarium Sibenicense, Sacra scriptura.
Evangeliarium Absarense, Evangeliarium Vekenegae, a iz XI./XII. st.
Missale s. Sabinae (nastao u Splitu?) , te Bečke listiće. *( 23. E.
Hercigonja, c.dj., str. 45-46.)*
Premda je naša najstarija "hrvatska knjiga zastrta još uvijek
tamnom koprenom" neki naši jezikoznanci drže da su Hrvati već u XIV.
i XV. st. imali svoju umjetnu knjigu "i svoj književni jezik -
čakavsko narječje" *( 24. Rudolf Strohal, u: E. Hercigonja, Povijest
hrvatske književnosti, knjiga 2., Liber, Mladost, Zagreb l975., str.
lO7.)*, da su iz XI./XII. st. sačuvane latinske knjige - kodeksi
osorskoga, zadarskoga i splitskoga skriptorija. *( 25. R. Katičić, u:
Pisana riječ..., str 23.)*, a jedan od tih je i Korčulanski kodeks iz
XII. stoljeća.
Razdoblje od XII. do XIV. st. je "razdoblje fragmenata" *( 26.
E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 48.)*
Splitski odlomak misala, iz XII./XIII. st. *( 27. Otkrio ga je
Vjekoslav Štefanić l956. g. i datira ga u prvu polovinu XIII. st.
(Slovo, 6-8, Zagreb, l957., str. l32.; usp.: E. Hercigonja, Povijest
hrvatske književnosti..., str. 25O., i Isti, Nad iskonom hrvatske
knjige, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, str. 45.)* nije kodeks
plenarnoga misala. *( 28. E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str.
65.)* Budući da je nastao u Bosni to upućuje da su bosanski
"glagoljaši poznavali plenarni misal neke starije redakcije." *( 29.
E. Hercigonja, Povijest hrvatske književnosti..., str. 82., 92.)*
Splitski evanđelistar datiraju u XII. st., a za Brevijar kaže da
potječe iz l291. g. a trogirski dio Lekcionara u početak XIII. st.,
Evanđelistar u oko l23O./l24O. g., a za Trogirski Evanđelistar kaže
da potječe iz l295. god. *( 3O. E. Hercigonja, u: Pisana riječ...,
str. 65.)*
Iz XII./XIII. st. su i Vrbnički odlomci, kao predstavnici brevijara
( lekcionara, antifonara ), prije liturgijske reforme iz XII./XIII.
st., t.j. redakcije plenarnoga Brevijara i Misala Rimske kurije. *(
3l. E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 49.)*
Biblija i njezini sačuvani fragmenti pokazuju "da je hrvatskoglagolj-
ska književnost najstarijeg razdoblja poznavala kompletne liturgijsko-
biblijske knjige iz kojih je preuzimala tekstove za potrebe novoredi-
giranih plenarnih misala i brevijara." *( 32. E. Hercigonja, Povijest
hrvatske književnosti..., str. 84.)*
Bez obzira što je i Baščanska ploča ( XII. st.) kameni kartular * (
33. E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 51.)* i "simbol početka
hrvatske književnosti... one na hrvatskom jeziku." *( 34. S. P. Novak,
u: Dva tisućljeća..., str. 28.)* širom svijeta su razasuti i
raznijeti kodeksi i svjedoci naše kulture i ćirilo-metodske baštine,
pa tako u praškomu Narodnomu muzeju ima oko dvadesetak fragmenata i
desetak potpunih hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa. Zanimljiv
je i Code slave ll, iz l38O. g. *( 35. U Misalu kneza Novaka (Disisla-
vića), iz l368. g. nalazi se "Dies irae"; E. Hercigonja. u: Pisana
riječ..., str. 49-5l.)* Ovaj se iluminirani misal ubraja "među
najljepše kodekse hrvatske književnosti srednjega vijeka." *( E.
Hercigonja, Nad iskonom..., str. l54.)*
Glagoljaši su prevodili biblijsko-liturgijske, hagiografsko-legendar-
ne, pasijske, homiletske i druge tekstove, najvjerojatnije s latinsko-
ga predloška. Glagoljska je srednjovjekovna knjiga "izrasla na temelju
ćirilometodske baštine", te ju je pronijela kroz jedanaest stoljeća.
*(36. E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 48.)*
"U povijesti hrvatskoga naroda imala je glagoljica trostruko značenje:
književno, narodno i društveno. Književno je njezino značenje u tome,
što je na njoj, na osnovu staroslavenskih jezičnih tekstova, stvoren
i dalje izgrađen hrvatski književni jezik." *( 37. A. Barac, u: E.
Hercigonja, Nad iskonom ..., str. 43. )*
Uza sve poteškoće "hrvatska je književnost jedna od prvih evropskih
pa dakle i svjetskih književnosti i kojoj je l i n g u a v u l g
a r i s, pučki jezik izvojštio svoja prava. To je hrvatsku književ-
nost, još od njenih početaka, stavilo u poseban položaj u odnosu na
vlastiti narod..." *( 38. I. Frangeš, u: E. Hercigonja, Nad isko-
nom..., str. l52.)*, a u to bi "razdoblje ušla sa već izgrađenim
izrazom...". Pučka se "hrvatska književna k o i n e uspješno
oduprla blagotvornom, ali i elitističkom djelovanju nabujalog
zanimanja za latinski jezik i klasične književnosti." *( 39. Isti,
isto)* I unatoč tomu hrvatska je srednjovjekovna književnost otvorena
"utjecaju zapadne latinsko-talijanske... teološke i nabožne literatu-
re." * ( 4O. E. Hercigonja, Povijest hrvatske..., str. l95.)* "Kao
konstanta duhovnog bitka ovog podneblja" očituju se, između drugih,
i minijature Hrvojeva misala, Bartola iz Krbave, kamena plastika Jurja
Dalmatinca i dr. Narodni jezik u neliturgijskoj književnosti bitan
je izraz hrvatske samosvojne duhovnosti kao jedan od vidova glagolj-
škog svjetonazorskog otpora latinizmu i latinskoj hijerarhiji. *( 4l.
Isti, str. l95.-l96.)*
U hrvatskoj je knjizi hrvatski narodni jezik dosta rano izborio sebi
mjesto, a to dugujemo glagoljašima. Hrvatski su se glagoljaši suprot-
stavili latinskomu univerzalizmu, a u Rimskoj Crkvi su čuvali
"staroslavenski jezik i ćirilometodsko književnojezično nasljeđe."
Svako novo istraživanje potvrđuje da je "glagoljska knjiga, temelj
ukupnom kasnijem razvoju hrvatske književnosti i hrvatskoga književnog
jezika." ( 42. Stjepan Damjanović, Jedanaest stoljeća nezaborava,
Osijek-Zagreb l991., str. 76.,78.)*
Struktura latinskoga jezika pomogla je staroslavenski doživljavati
ovdje "kao nešto blisko, kao svoje... Za liturgijske tekstove obično
se tvrdi da su pisani hrvatskim tipom općeslavenskoga književnog
jezika, s tim da u njima nalazimo manji ili nešto veći, nikad prevelik
broj infiltracija iz narodnih idioma." Ta tvrdnja upućuje nas na odnos
"između liturgijskih i neliturgijskih hrvatskoglagoljskih tekstova."
*( 43. Isti, str. 8O. )*
Srednjovjekovna je hrvatska književnost "organska cjelina tekstova
pisanih glagoljicom, latinicom i bosančicom." *( 44. E. Hercigonja,
Nad iskonom..., str. 292.)*
Staroslavenski je jezik bio drugi jezik zapadne liturgije, a u
Hrvatskoj je bio neprekidno u bogoslužju ll stoljeća. Nu, o tome nema
"sustavnih sinteza". A to je naša važna baština. *( 45. Jerko Fućak,
Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stoljeća
hrvatskoga glagoljaštva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb l975., str.
38.)* Sveta su braća Ćiril i Metod donijeli narodu vjeru, pismenost
i povijesnu samostojnost, vjerovjesnike, slavenske književne početke,
individualnost i usmjerenje. Staroslavensko je bogoslužje početak i
bogoslužne i crkvene književnosti, a poslije i svjetovne, a nakon toga
i latinične. *( 46. Isti, isto, str. 39.)*
Glagoljaštvo je "glagoljskom knjigom čuvalo ( i očuvalo ) kontinuitet
i jedinstvo svoje duhovnosti i etnički identitet, prkoseći političko-
teritorijalnoj razuđenosti srednjovjekovne Hrvatske." *( 47. E.
Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 78.)* Ono je "samosvojan subjekt
duhovnog i društvenog života srednjovjekovne Hrvatske." *( 48. E.
Hercigonja, Nad iskonom..., str ll.)* Sigurno je da je obredna
glagoljska književnost bila tijesno povezana sa životom hrvatskoga
naroda. *( 49. Ivan Broz, u: E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. 33.)*
O tome svjedoči i prva hrvatska pjesmarica iz XIV. st., Kvarezimali,
Kvadrige, Disipuli, Antonini, Blagdanari, Marijanske mirakule,
propovijedi, legende, apokrifi i dr. Jezik srednjovjekovnih nelitur-
gijskih kodeksa otkriva element hrvatskoga književnojezičnoga
kontinuiteta. *( 5O. E. Hercigonja, isto, str. 33, 7. )*
Glagoljaški krug je svoju sredinu obogaćivao "najpopularnijim
tečevinama zapadnoevropske - pretežito latinsko-talijanske - srednjo-
vjekovne teološke i nabožne knjige." Zato su glagoljaški kodeksi,
teološko-didaktički, katehetski, ritualni, religiozno (i svjetovno)
literarne kompilacije, kanonskopravni priručnici i opće enciklopedije,
koji su bili rijetki, odigrali važnu ulogu, zajedno s priručnicima iz
dogmatike, kazuistike, propovjedništva zajedno s dekretalima i
kazusima iz kanonskoga prava, u toj čestoj asketskoj i pastoralnoj
pouci i kršćanskom nauku.*( 5l. E. Hercigonja, Povijest hrvatske...,
str. l98.-2OO. )*
Eklekticizam i kompilativnost upućuju na "dualizam hrvatske glagoljske
knjige" ( Stjepan Ivšić ), na istočnu i zapadnu književno-kulturnu
tradiciju, europsku srednjovjekovnu duhovnost, opće staroslavensko-
bizantski repertorij ( npr.: apokrife, hagiografije, legende, molitve
i dr.). Propovijedi odstupaju od suhe skolastičke apstrakcije i
retorike, prisvajaju sebi svečaniji ton, a rukopisi rabe ona mjesta
koje narod poznaje ili prepoznaje iz općih mjesta iz obreda. *( 52.
Isti, isto, str. 2O2. )*
"Glagoljaši su se odupirali t u đ e m j e z i k u" - latinskomu
i talijanskomu, "jer je u njihovoj svijesti i tradiciji - kao i u
svijesti i iskustvu naroda - svako strano prodiranje u slavenski,
hrvatski etnički organizam bilo prvenstveno obilježeno nametanjem
tuđinske riječi našem čovjeku." Narod je to "poistovjetio s onim...
'što je on osjećao kao svoje, za razliku od onoga što je dolazilo sa
strane, što je bilo tuđe i što je značilo zlo." *( 53. Josip Hamm,
u: E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. l73.-l74. )*
Zadivljuje višestoljetna hrvatsko-glagoljaška energija od Splitskih
sabora 925. god. do enciklike Grande munus Leona XIII. (l88O.) da je
tako očuvalo "nepomućenu i c j e l o v i t u svijest o sebi,
svojoj ulozi i pravu 'slovinstva' u sferi katoličke crkve." i na taj
se način odupirući onoj "trojezičmoj zabludi" da su samo tri jezika
dopuštena na kojima se može slaviti Boga, naime, na hebrejskomu,
grčkomu i latinskomu. *( 54. E. Hercigonja, isto, str. l74., bilj. l7.
)*
Kada govorimo o jezicima na hrvatskomu jezičnomu području onda su to
tri pisma : latinica, glagoljica i bosančica *( 55. T.j. zapadna
(bosanska) ćirilica: E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 53. )*,
te tri jezika: hrvatski, latinski i crkvenoslavenski, trajno su
suživljena i isprepletena u hrvatskomu srednjovjekovlju. Ovomu treba
nadodati i biskripturalnost zadarskoga i dubrovačkoga skriptorija. *(
56. E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str 79.)* Jerolim Vidulić u
XV. st. piše usporedno: hrvatski, talijanski i latinski. *( 57. S.P.
Novak, Dva tisućljeća..., str 53.)* U ranomu je srednjemu vijeku
bila aktualna "Latinsko-slavenska dvojezičnost i dvopismenost." *( 58.
R. Katičić, Dva tisućljeća..., str. 21.)* Isto tako i u "glagoljaško-
mu humanizmu" *( 59. E. Hercigonja, Nad iskonom..., str l53. )*
Sve do XIV. st. konstanta književnoga života je "oslanjanje na
staroslavensku ( prijevodnu ) liturgičko biblijsku i neliturgičku
tekstovnu i književnojezičnu tradiciju", a to je vidljivo iz
hrvatskoglagoljske knjige. Od toga se doba osjeća i utjecaj "slaven-
ske i evropske duhovnosti kasnog srednjeg vijeka." *( 6O. Isti,
Povijest hrvatske..., str. l87. )*
Glagoljaštvo, gledajući društveno i gopodarski ima dvije faze:
I. teče od XII. do polovice XVI. st. U to su doba čuvari tradicije
slavenske riječi u Crkvi bili upravo glagoljaši, s visokim moralnim
dignitetom i priznanjem latinskoga klera "da su oni 'optimae vitae'".
*( 6l. E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. 275. )* Tada se razvija
neliturgijska ( i svjetovna ) književnost. Usavršavanje "čakavske
glagoljaške proze l5. st.... postat će preduvjetom ... čakavske urbane
humanističko-renesansne književnosti...". O kulturi i moći glagoljaš-
koga kruga u l5/l6. st. govori početak njihove tiskare l494. (-
l5O8.g.) u Senju, te Kožičićeve l53O.-l53l. god., u Rijeci. Ona je
zadnji proplamsaj petstoljetne jezičnoknjiževne tradicije. Dvadesetih
godina XVI. st. je druga faza glagoljaštva (do tada je između Une,
Senja i Vinodola odvedeno u tursko ropstvo oko 6O.OOO ljudi. Upravo
u to doba fra Šimun Glavić jednostavno, škrto i nesigurno piše:"I v
to vrime bihu tri zla na svitu naipri biše glad toliko za da umri u
Lukuranu samu u korizmu ludi...ter u Sutominšćici a u gradu ni broe
ne biše koliko ih mraše a po inih6 mesti po Dalmacii duplo veće mrahu
gladom i mi ti nevolno živihmo i vsi naši mostri bihu vele nevolni...
drugo kuga na veće mist se ukazaše u Dalmacii a Šibenik bi kaštigan...
treto rat biše meju vsim kristenstvom... i dura glad i rat jure su tri
lita a naprid ča bog6 da." (l529. god.)" *( 62. Isti, isto, str. 277,
i bilješka 369, str. 276.)*
Jasan je utjecaj i odjek glagoljske kratkoće, lapidarnosti na natpise
na stećcima ( az - ja, ja človek ) i "tonovi molitvene invokacije (O,
gospodine, Gospode!). Takva temeljna upitnost utjecala je i na Josipa
Pupačića, koji je "razmaknuo međe vremena i prostora u nespokojnu
traganju za neoskvrnutim iskonom, za smislom postojanja i Zemlje i
sebe na njoj." Pupačić je pod tim utjecajem "spojio ova naša obzorja,
povijesnu razdrobljenost svoje zemlje..." Tako je srednjovjekovna
književnost utjecala i na još nekoliko pisaca, kao na Maka Dizdara,
Abdulaha Sidrana, i dr. *( 63. Isti, isto, str., 286., 287., 289.-29O.
)*
Kad govorimo o bilo kojoj interpretaciji u smislu ovoga što smo
govorili onda kao da uvijek ostaje konstanta da intarepretacija uvijek
čuva predložak, *( 64. E. Hercigonja, Povijest hrvatske..., str.
25l.-252.) a može biti i hermeneutika. *( 65. Josip Bratulić, Istarski
razvod, u: E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. l5O.)*
Najstariji ostaci latinične pismenosti (gotičke), uz one bilješke u
Radonovoj Bibliji jesu: Red i zachon od primglenia na dil dobroga
cignenia sestar nasich reda suetog odza nasega dominicha iz l345., pa
Šibenska pohvala Gospi (Šibenska molitva) (oko l347. g.). *( 66. E.
Hercigonja, isto, str. 54.)* Ova potonja je naš prvi "latinicom
zabilježeni pjesnički tekst" *( 67. Josip Vončina, u E. Hercigonja,
Nad iskonom..., str. 94. )* i nedavno otkrivena Cantilena pro sabatho.
*( 68. R. Katičić, u: Pisana riječ..., str. 24. )* Iz XIV. st. je i
Korčulanski lekcionar, koji ubrajamo u "fond najstrije latiničke
(liturgijske ) pismenosti u nas." On je podudaran sa Zadarskim
lekcionarom, te upućuje na "Zadar kao središte kulturne i književne
emisije". Iz XIV. st. je i I. Vatikanski hrvatski molitvenik. *( 69.
E. Hercigonja, u : Pisana riječ..., str. 55.)* Iz toga je stoljeća
važan i zanimljiv pjesnički tekst Svit se konča, *( 7O. E. Hercigonja,
Nad iskonom..., str. l29.)* a pogrebna sekvencija ( osmeračka pjesma
) Bratja, brata sprovodimo, zabilježena je u Pariškom kodeksu iz l38O.
god. *( 7l. E. Hercigonja, Povijest hrvatske..., str. 4OO.)*, a pjeva
se još i danas u Južnoj Hrvatskoj. I zadarski trgovac Damjan iz Zadra
l389. g. ima jednu knjigu "in littera sclava" (glagoljica). *( 72. E.
Hrecigonja, u: Pisana riječ..., str. 5l.; usp.: S. P. Novak. Dva
tisućljeća..., str. 43.)* Iz istoga stoljeća su u Dominikanskomu
samostanu u Splitu i dva Antifonara i dva Graduala, a u Trogiru
Misalle Canonicorum Traguriensium ( iz l394.?), a iz XVI. st. Graduale
de Sanctis, a zagrebačka Metropolitanska knjižnica ima mnogo misala,
brevijara i dr.*( 73. E. Hercigonja, u Pisana riječ..., str. 65., 68.
)*, a misal kneza Novaka (iz l368. g. ) je predložak Misalu iz l483.
god. *( 74. Isti, Povijest hrvatske..., str. 86.)*
Kasnosrednjovjekovna se pismenost "obraća puku i njegovim potrebama"
*(75. R. Katičić, u : Dva tisućljeća..., str. 45. ). Većina je
glagoljskih djela pisana za "priprošćih", a drugačije se pisalo za
"kavčenake" (t.j. za duhovnike-svećenike). *( 76. E. Hercigonja, Nad
iskonom..., str. 294., i l66.)*
Dopuštenjem pape Inocenta IV. senjskomu biskupu Filipu, l248. god.,
i omišaljskim benediktincima, l525. god., da se u liturgiji mogu
služiti slavenskim jezikom, potkanuli su razvoj glagoljske knjige. *(
77. S. Damjanović, c.dj., str. 64.)*
Benediktinski je i franjevački skriptorij "sv. Krševana utjecao na
glagoljaške liturgičke kodekse l4. i l5. stoljeća", a time i na
"glagoljaške sfere našega srednjovjekovnoga društva." *( 78. E.
Hercigonja, Povijest hrvatske..., str. 9O.)*
U duhovnomu ozračju glagoljaškoga književnoga nastojanja osjećaj za
pisanu riječ i vrijednost knjige lapidarno svjedoči izreka i poruka:
"i gdo knige poč'tue da e knigami počtovan..." ( Kvarezimal Broza
Kolunića, l486. g.) A anonimni autor Petrisova zbornika preporuča
svomu čitatelju: "... A sada draga moe brat'e Primite te knige i
držite e kako zrcalo pred očima vašima I va vsako vreme kako zrcalo
gledate va ne...". *( 79. E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. l67.)*
Koncepcija o hrvatskomu glagoljaštvu koje bi bilo u funkciji nekog
antifeudalnog otpora, te nekritičke "tvrdnje o materijalnoj i
kulturnoj inferiornosti glagoljaša" upućuju "na sasvim drugačije
stanje i odnose". *( 8O. Isti, isto, str. l67. )* To potvrđuju
izvješća mletačkih providura koji nisu mogli iz svoga kuta shvatiti
glagoljašku sredinu i zbog svoga latinskoga katoličkog univerzalizma,
a ni našega čovjeka, premda su njime upravljali. *( 8l. Mihovil
Kombol, u: E. Hercigonja, isti, isto, str. l72., bilješka l4.)*
Pismenost, koja je temelj napretka *( 82. E. Hercigonja, isto, str.
69. )* dovela je do toga da je glagoljaštvo u XV. st. dosegnulo svoj
zenit. "Krug misalskih kodeksa"... otvara Hrvojev misal - taj
najreprezentativniji i jedinstveni kodeks hrvatskog srednjovjekovlja.
On je usvojio franjevačku redakciju plenarnog misala "secundum
consuetudinem Romanae curiae". *( 83. Isti, isto, str. 49. ) Tomu
stoljeću pripadaju i sljedeći kodeksi: Vrbnički I. i II. misal,
Novljanski, Zagrebački misal, Bribirski misal, 3 Misala Narodne in
univerzitetne knjižnice u Ljubljani, Vatikanski Illirico 8, Ročki
misal, 2 Misala iz Canoncijeve zbirke, Berlinski misal, Kopenhagenski
misal, Newyorški misal. l4O4. god. Hval 'krstjanin' piše za splitskoga
hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića Hvalov zbornik ( ili Bolonjski
rukopis ). *( 84. Isti, Povijest hrvatske..., str. 239; Nad isko-
nom..., str. lOl. )*
Krajnji cilj i cilj svih nastojanja toga "glagoljaškoga kulturnog
kruga", na književnomu području, je nastojanje oko tiskanja i konačno
tiskanje "editio princepsa", Misala iz l483. god. "Ono dobiva "posebnu
vrijednost... u sklopu općih prilika Hrvatske u l5. i na pragu l6.
stoljeća, razapete između osvajačkih pretenzija Venecije i Habsburga
i "turskog straha" koji postaje krvavom realnošću ovih naših strana
pa "I Hrvate raščini", kako nešto kasnije ( za Mehmeda II Osvajača )
kaže glagoljaški kroničar fra Šimun Klimantović." *( 85. Isti, isto,
str. l67. ) "Glagoljaško srednjovjekovlje doseglo je svoj apogej 22.
veljače l483. pojavom prve tiskane knjige na hrvatskom... Misala "po
zakonu rimskog dvora". On je dostojan reprezentant tada seštogodišnje
hrvatskoglagoljske tradicije... Ta dragocjena knjiga svjedoči o
dalekovidnosti glagoljaške sredine i razine njene materijalne i
duhovne razvijenosti potkraj l5. stljeća" na razmeđu prodiranja
Serenissime i "turskog straha". Te su inkunabule "rezultanta njene
kulturne, jezično-književne i likovno umjetničke tradicije njene
povezanosti sa svijetom." Naš je prvotisak dostojna "završnica
pismenosti glagoljaškoga srednjovjekovlja", pridruživši se tom
"medijskom prevratu". Tako je od l483. god. do l56l. g. ( Brozićeva
Brevijara ) potvrđeno l9 naslova. *( 86. Isti, u: Pisana riječ...,
str. 77. )*
Glagoljaši u XV. st., uz čakavštinu, u neliturgijsku književnost uvode
i kajkavštinu, prevode i pišu dijaloške plačeve, prikazanja, pjesme
bratovština i tako stvaraju pučku književnost. *( 87. Isti, str. l76.
)* Liturgijska književnost - latinska i glagoljaška u l4. i l5. st.
"doseže nove vrhunce". U pismenosti se javljaju svjetovnjaci, a tada
se "javlja i latinička pismenost na hrvatskom jeziku". Javlja se i
"tisak glagoljički i latinički", pravna literatura, a tiskana knjiga
je pristupačna i pojedincu. *( 88. R. Katičić, u: Pisana riječ...,
str. 33. )* Binarnost srednjovjekovnog svjetonazora je tadanja
svagdanja stvarnost, a dio srednjovjekovnoga repertorija je "namije-
njen slušanju ( crkvenoretorička proza, propovijedi, molitve i dr. )".
*( 89. E. Hercigonja, isto, str. 294. )* Dio glagoljaškoga zbornič-
kog repertorija usvojila je i usmena narodna književnost, a i njezina
poetika korespondira s njom, kao npr.: "Bil' je niki čovik ki e učini
edan velik' grih'..., ili jad i čemer, nevolje i pečali, tuge i
žalosti. Iz svega što vidimo i što nam je dostupno vidimo da glago-
ljaška književna riječ nije bila bezoblična, nego nasuprot, bila je
jaka, upečatljiva i tragovna. *( 9O. E. Hercigonja, Povijest hrvat-
ske..., str. 2O3-2O4, 2O9. )*
'Srednjovjekovna "Bogoslovska ( neliturgijska ) knjiga" koja je
namijenjena poglavito duhovnom obrazovanju i njegovanju kršćanskog
života "po Brozovu ( Ivana-ja! ) je sudu" u neku ruku još oskudnija
od obredne."' *( 9l. Isti, Nad iskonom ..., str. 32. )* Činjenica je
"da knjiški repertorij naše srednjovjekovne neliturgijske književnosti
mahom sačinjavaju obrade ili prijevodi latinskih, talijanskih ( i
čeških) predložaka )...". Ta je preradba ujedno i doradba i prilago-
đivanje tomu narodnomu ili hibridno narodno-crkvenoslavenskom jeziku,
te ono ima svoju vrijednost zbog nekoliko svojih vlastitosti u tom
hrvatskomu srednjovjekovlju. A Marulić i Zoranić *( 92. Zoranić vapi:
"ah, nepomnjo i nehaju jazika hrvackoga!" /l536. god./ , kada se
"pozivlju na svoje anonimne prethodnike kao učitelje i uzore svojoj
književnoj djelatnosti, onda je potvrda kontinuiteta i utjecaja o
čijim se stvarnim mjerama i intezitetu danas još uvijek zna premalo."
Posebno kad se radi o humanističko-renesansnoj književnosti. *( 93.
E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. 295. )*
Srednjovjekovna glagoljska knjiga je bila kao obrana "etničke i
kulturne samobitnosti". Djelovanje pučkih svećenika u pastoralu i
katehezom pokušavalo se oteti spoznajom i doživljajem od 'ovozemealj-
ske "tašćine"', jer se je u tomu nesklonomu vremenu nad hrvatskoga
čovjeka zlokobno nadvijao rat, glad i pošast. Tako "l529. miseca
marča... po dalmacii...mrahu gladom...Drugo zlo kuga...Treto rat...".
To zlo je nasuprot dobru i sudbinskomu 'postalo način života : "I
dura glad i rat jure su tri lita a naprid6 ča bog6 da6."' *( 94. Isti,
Povijest hrvatske..., str. l96-l97. )* Nije se čuditi da je hrvatsko
područje ( zemlja ) vjekovno transmitivna zona. *( 95. Isti, isto,
str. 382. )*
U XVI. st. Hrvatska je gotovo nestala s lica zemlje, jer :"Turčin je,
jao, ugrabio sela, a tuđin prava!" ( D. Divinić, Šibenčanin, XVI. st.
) *( 96. Radovan Ivančević, u: Pisana riječ..., str. l6.-l7. )*.
Hrvatska je bila pod carevom, cesarovom i principovom vlašću i "s
krvavom granicom". *( 97. R. Katičić, u: Pisana riječ..., str. 25. )*
Turska je opasnost "djelovala kao svojevrstan faktor nacionalne
kohezije." *( 98. Tonko Maroević, u: Pisana riječ..., str. 85. )*
Šimun Kožičić Benja piše papi Leonu X. ( l5l6. ) i kaže da su Hrvati
"... rod ljudski doista vrlo hrabar i vrlo vješt ratovanju s Turcima."
*( 99. Anica Nazor, Šimun Kožičić, Knjižice krsta. Transkripcija,
komentar, rječnik. Cankarjeva založba Ljubljana-Zagreb, l984.,
str./6/.)*
Deset godina nakon hrvatskoga glagoljskoga prvotiska Misala u strašnoj
bici *( lOO. Krbavska je bitka uvod u mnoge izgubljene bitke naših
pređa. Svjedok te užasne krbavske bitke je i pop Martinac. Hrvati će
izgubiti mnoge bitke, gotovo "sve osim jedne. Neće izgubiti bitku s
knjigom." *( S. P. Novak, Dva tisućljeća..., str. 4O. )* s Turcima,
9. rujna l493., na "krvavom polju - krbavskom polju, prema Juraju
Diviniću ( ninskomu biskupu ) od l5.OOO nastradalo je l3.OOO ili
lO.OOO Hrvata i oko njihovih 7O svećenika i redovnika, a "gotovo
cijela zemlja je opustjela i lišena naroda", te je taj hrvatski poraz
( "cladis croatica" ) bio porazan za cijeli narod. *( lOl. Nikica
Vicukić, Glas Koncila, Zagreb, god. XXII., br. 2O. (5l5.), 9. 9.
l983., str. 6. )*
Prateći intezivno Domovinski rat i oslobađanje Hrvatske kroz cijelo
ovo razdoblje ( l99O.-l995.) nedopitano se pitam i odgonetavam kao to
da pop Martinac pišući o krbavskomu boju, u II., Novljanskomu
brevijaru nije prepuknuo od boli pišući o toj tragediji? Je li moguće
da je ostao tako kroničarski iznad svoga zapisa, poruke i riječi?
Ili...!? Kad pogledam Šilobadovićevu i druge kronike *( lO2. J. A:
Soldo, Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća, Književni krug, Split,
1993.)* i u njima vidim taj duh te srednjovjekovne glagoljaške
kratkoće i jasnoće, svedene na samu ontološku okosnicu ljudske logike
i poruke, pa nas se te poruke i sudovi doimlju kao iscijeđena ljudska
mudrost. Srednjovjekovni ( neki ) kroničari, kao pop Martinac,
plastično i uvjerljivije govore o čovjekovu jadu i muci negoli Sveto
Pismo. I ako se nakon ovih zapisa pitamo što nam ostane, ili što
čovjeku ostane, u riječi, što je to u toj ostaloj riječi, od čega je
ona sazdana, što u njoj stoji, i što nas veže s onim u onoj davnoj,
što je njezina bit, teško da ćemo moći odgovoriti na ova pitanja!? *(
lO3. O Martinčevu zapisu "suprotiv Turkom", iz II. Novljanskoga
brevijara vidi: Radovi Zavoda za slavensku filologiju, Zagreb l97l.,
br. l2., str. 69.-73.)*
U XVI. st. su bile velike migracije, etničke, jezične. Mnogo je ljudi
tada ( oko lOO.OOO ) pobjeglo sa svojih ognjišta tražeći utočište u
dalekim zemljama: Italiji, Austriji, Ugarskoj. *( lO4. E. Hercigonja,
Nad iskonom..., str. ll2-ll3; usp.:str. 26l. )*, a mnogo je Hrvata
poubijano ili odvedeno u ropstvo. Početkom XVI. st. Krk je, zbog
turske opasnosti, postao utočište glagoljaša s kopna, pa ih je bilo
oko 3OO. *( lO5. Isti, isto, str. l75., bilj. 22.; usp. str. 257.,
bilj. 3lO. i str. 262. )* U XV., XVI., i XVII. st. Hrvati su
prognanici, bježeći pred Turcima, prenosili staroslavensko bogoslužje
i u zagrebačku biskupiju. *( lO6. J. Fućak, Šest stoljeća..., str. 99.
i dalje. )*
Godinu dana nakon Mohačke bitke ( l526. ), t.j. l527. objavljena je
prva hrvatskoglagoljska početnica u Veneciji. l52l. g. Marulićeva
Judita "u versih harvacki" složena, ona braneći Hrvatsku služi se
ženstvom titrajući "između erosa i tanatosa". *( lO7. S. P. Novak, Dva
tisućljeća..., str. 5O. )* Iz toga su doba ili malo poslije njega i
hrvatske protestantske knjige Matije Vlačića Ilirika "ilirske
zvijeri", "Čovjeka s najkužnije obale". *( lO8. S. P. Novak, Dva
tisućljeća..., str. 5O. )* Kad govorimo o reformatorskoj knjizi ne
treba zanemariti da redaktor Katekizma iz l563. god. Petar Krajačić
iz Ozlja kaže: "...prnesoše preda me u prvo vrime edne knige Katiki-
zmus, i opet druge knige hrvackimi ričmi pisane, i gledah je z drugimi
hrvackimi djaki i mi tako spoznasmo da su čiste i prave riči ke se
mogu čisto i pravo razumiti." *( lO9. E. Hercigonja, Nad iskonom...,
str. 27O. )*
Hrvatska je, našavši se između Istoka i Zapada, u vojničkomu pogledu
dobila naslov "antemurale christianitatis", a glagoljska je baština,
kao "najdragocjenija kulturna tekovina", trajući ll stoljeća, što
šćavetima što jezikom u Misalima i Brevijarima, konačno pobijedila,
kad je liturgijskom uredbom II. Vatikanskoga sabora ( 4. prosinca )
l963. priznato pravo na narodni jezik u liturgiji, na 111O. obljetnicu
moravske misije. *( llO. J. Fućak, Šest stoljeća..., str. 89. )*
M I S A L iz 1483. god.
Naime, "napor skriptorija i pojedinih pisaca oko kaligrafiranja
i likovne opreme knjige u l4. i l5. stoljeću stvorio je neosporno i
podlogu za razvoj glagoljskog tiska." *( lll. E. Hercigonja, Nad isko-
nom..., str. l77. )*
Hrvatskoglagoljski misal iz l4O2. je napisao "Bartol6 komu e zemla
m(a)ti grob hiža.bogatastvo grisi.pisah' sie kn(i)gi", koji je
pripadao zadarskoj školi "hrvatskih glagoljskih rukopisnih misala".
*( ll2. Marija Pantelić, Hrvatskoglagoljski misal iz godine l4O2.
Slovo br. 6-8., Zagreb l957., str. 298.)*
"Prvi potpuni tiskani misal na latinskom jeziku izašao je god.
l474.... Naše izdanje misala bilo je 53. po redu a od svih do tad
izišlih izdanje ove vrlo tražene obredne knjige, a 29. izdano "po
zakonu rimskog dvora". *( ll3. Mladen Bošnjak, Sačuvani primjerci prve
hrvatske tiskane knjige. Slovo br. 6-8., Zagreb l957., str. 298. )*
Hrvatski Misal *( ll4. U prigodi 5OO. obljetnice ovoga Misala održane
su dvije izložbe u Splitu u njegovu čast, a jedna od njih je bila i
izložba knjiga tadanje Naučne biblioteke, koja je objavila tada i
Katalog te Izložbe, a druga na Teološkomu fakultetu u Splitu. ( Vlado
Lozić, Glas koncila. Zagreb, god. XXII., br. 25. (52O.) l983., str.
2. )* je tiskan "na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije" i
on je "pravo čudo". Taj "hrvatski editio princeps iz l483. god.
najavljuje novo doba naše knjige", a njime je tisak zauvijek ušao "u
naš duhovni prostor", a tiskanjem naših inkunabula vidi se "novi odnos
prema pisanoj riječi i njenu posjedovanju." *( ll5. S. P. Novak, Dva
tisućljeća..., str. 4O. )*
Novakov misal iz ( Krbave) l368. god. poslužio je redaktorima
Prvotiska kao glavni predložak. Misal iz l483. god. je "djelo
neprolazne vrijednosti koje zadivljuje kakvoćom redaktorskog zahvata
i tiskarskog umijeća." Važnost ove knjige je u tome što stoji "na
početku povijesti hrvatskog i južnoslavenskog tiska...". *( ll6. E.
Hercigonja, Povijest hrvatske..., str. 2ll. )* Ovaj Misal je uzorno
"tipografsko djelo"... a uglednost i ljepota slova, pravilnost sloga,
čvrstoća papira, postojanost boja i kvaliteta otiska odlikuju ovu
knjigu." *( ll7. J. Bratulić, Lekcionar Bernardina Splićanina l495,
pretisak, Književni krug Split, Zavod za znanstveni i umjetnički rad
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Split l99l., str. V. )*
Otvorenje se tiskare u Kosinju shvaća kao uvodni dio "osnovnog
glagoljaškog programa", koji je nastavljen u Senju i Rijeci. *( ll8.
E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. 259. )*
BREVIJARI
Koliko se zna, očuvano je 29 hrvatskoglagoljskih brevijara, a
najstariji je I. Vrbnički ( konac XIII. st. ). Oni su svojevrsne
srednjovjekovne antologije, te najčitanije knjige toga doba. *( ll9.
S. P. Novak, Dva tisućljeća..., str. 39. )*
Bogat je i fond brevijara XV. st., a neki od tih su: III. Vrbnički,
IV. Vrbnički, I. Novljanski, Dabarski, Moskovski brevijar, Ljubljanski
l63 a/, Illirico lO, Brevijar popa Mavra, Brevijar Arhiva sv. Petra
D 2l5 i dr., dijaloških pjesama, plačeva, dramatiziranih svetačkih
pasija, a i glagoljskih zbornika ( od XIV. - XVIII. st. ), a njihov
reprezentant Petrisov zbornik iz l468. god. Oni su pisani narodnim a
ne crkvenoslavenskim jezikom. Svojevrsna odrednica hrvatskoga
glagolizma je otpor latinskomu univerzalizmu, a sve što je dolazilo
sa strane bilo je tuđe i zlo. Jer, tajna skrb glagoljaštva je bila
očuvanje "jezika otačaskoga". Tako spomenimo samo vrlo zanimljive i
izazovne: "Gdo knige poč'tue da e knigami poč'tovan6" ( B. Kolunić ),
ili:"... i dura glad i rat jure su tri lita a naprid ča bog6 da." (fra
Šimun Glavić, iz l529. ). Tome pridružimo i glagoljske grafite, kao:
"Vsaki človik laž", i: "Kto e čovik ki požive a ne užie semrti." *(
l2O. E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 7l, 72, 75. )* Osim ovih
imamo poslije tiskane brevijare, kao što su: II. Novljanski, iz l495.
(fototipsko izdanje ), te tri rimska izdanje: Levakovićev, iz l648.,
Paštrićev iz l688., i Gocinićev iz l79l. god. Osim brevijara, na
bogoslužnomu jeziku, početkom XVIII. st., unatoč manjku knjiga, ipak
postoji knjiga kratkoga kršćanskoga nauka. *( l2l. J. Fućak, Šest
stoljeća..., str. ll7. )*
GLAGOLJSKE NELITURGIJSKE KNJIGE
Knjige "hrvatskih glagoljaških pisaca neliturgijskog sadržaja
bile su znatnim dijelom učinene za priprošcih6 koji nisu umjeli č'tati
v' knigah6 a ne samo kav'čenke ki z'naju pis'ma..." ( Iz traktata o
7 smrtnih grijeha u Ivančićevu i Kolunićevu zborniku ). *( l22. E.
Hercigonja, Nad iskonom..., str. 332.)* Autori "neliturgijskih spisa
uglavnom rado konzerviraju tradicionalne kategorije prenoseći ih iz
jezika predloška." *( l23. Isti, isto, str. 299. )* Jezik tih
zbornika nije moguće sintetizirati zbog toga što su oni opsežni.
Valja reći da je "glagoljska neliturgijska književnost" vrhunila "u
drugoj polovici l5. stoljeća, vremenu turskih akina, u sudbonosnim
desetljećima pred krbavsku katastrofu." Glagoljaši - autori tih
"rukopisnih kompilacija", kao što su: Petrisov zbornik, Ivančićev
zbornik, Vinodolski, Žgombićev ( polovina XVI. st. ) i Kolunićev
zbornik ( kvarezimal iz l486.), i oni : Grškovićev ( II. polovina
XVI. st. ), Tkonski ( početak XVI. st. ) i dr. željeli bi olakšati
katehezu i pastorizaciju, skupiti građu "za odgoj i najnužnije
teološko obrazovanje svećeničkog podmlatka". Tako Petrisov zbornik:"-
nam (e) biti meštrom' i učiti i prosvećati plku tmu ki ništr' ne z'na-
ju..." *( l24. E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. l65., 3O8. )* Ako
govorimo o sadanjemu "trenutku istraživanja hrvatskog glagoljaštva i
njegove knjige petstota godišnjica Petrisova zbornika, glagoljskog
rukopisnbog kodeksa"... Milčetić kaže: "Od svih zbornika hrvatske gla-
goljske književnosti nema znatnijeg sadržajem od ovoga ( l468. g. ).
Petrisov je zbornik "najizrazitiji reprezentant kompleksa neliturgij-
skih tekstova koji bismo mogli nazvati glagoljaškom zborničkom
književnošću", on je najvažniji kodeks "glagoljaške neliturgijske
književnosti l5. stoljeća". *( l25. E. Hercigonja, Nad iskonom...,
str. l63-l64, 262, 3OO. )
Petrisov zbornik sadrži raznorodne cjeline, kao: religiozno-didaktič-
nu, priloge iz općih srednjovjekovih znanja, moralizatorske priloge,
upute iz liturgike, djela pripovjedne proze ( apokrife, legende,
mirakule, vizije i sl. ), sentencije, aforizme, upute, svjetovne
pripovijesti, anegdote, stihove i kanonsko-pravnu kazuistiku. Prema
tome se vidi da su glagoljaški pisci pratili i druge srednjovjekovne
književnosti, koje su koristili kao kopije ili su ih prevodili. Gla-
goljški su liturgijski spisi pisani hrvatskim tipom crkvenoslavenskoga
jezika, a u neliturgijskim se spisima osjeća težnja očuvati nit sveze
"s tradicionalnim crkvenim književnim jezikom". Tako je nastao
hibridni jezik, knjiški koine, s čakavskom potkom. *( l26. E.
Hercigonja, Nad iskonom..., str. l65. )*
Šimun Kožičić Benja kaže da se odlučio tiskati knjižice od žitija
rimskih arhijereov i cesarov ( l53l. ), jer "dobrih knjig ne imut, van
bo misali i vsagdanjih molitvie (tj. brevijara ), ni jednih knjig ne
imijut, jimiže nauk ki godi mogli bi prijati." *( l27. Šimun Kožičić
Benja,...., str. /9/. Uvjeren je da jezik u glagoljskim knjigama treba
ispraviti ( osuvremeniti ) jer su dotadanje "nakazane lažnimi pisci
i zalimi tlumači ( prevodiocima ), da smo se sramovali mnozi našim
jezikom", u posveti dalje moli T. Nigera da "složi" knjige "od hrvacke
zemlje i od hvali njeje". Knjižice krsta je ritual ( obrednik ). Neke
je liturgijske obrasce Kožičić preveo iz latinskoga predloška. *( l28.
Isti, isto, str. /9., ll./ )*
Od glagoljskih neliturgijskih kodeksa XIV.-XV. st. cjelovito je izdan
samo Kolunićev zbornik ( rukopis ), iz l486. god. Pretisnuta je
Spovid općena ( Senj, l496. ), s transkripcijom i raspravama,
Korizmenjak fra Ruperta ( Senj, l5O8. ), Kožičićev Psaltir ( Bukvar,
Rijeka, l53O. ), Istarski razvod, a od liturgijskih : Misal (
prvotisak ) iz l483. god., Newyorški misal ( početak xv. st.), Hrvojev
Misal ( l4O4. ), Novljanski II. Brevijar ( l495. ) (cjeloviti spisi
). *( l29. E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. 282., bilješka la )*
Ako spomenemo Poljica u sklopu glagoljaštva onda je jasno da su ona
imala "privilee harvaskoga izgovora u misi" * ( l3O. Mošin u: E.
Hercigonja, Nad iskonom..., str. 279., bilj. 375. ) A kad je riječ o
disciplini na granici toj krvavoj haljini, Sforza Ponzoni ( l62O. g.
) i Stjepan Cosmi ( l688. g. ) svećenicima zabranjuju "... hoditi u
čete ali u boe...", a ako idu "nimaju... robiti ni biti se nego
ispovidati", i dalje: ne smije se nositi "...klobučić mali po način
dalmatinski ali harvacki ne pristoji se crikovnim", a ne smije se
služiti misa "...u opancih...pod penom. 25 libar." Od svećenika
zahtijevaju da se ostave težačkoga rada, da ne smiju "... sa svitovni-
mi rabiti u polu i kopati.", a isto ni "tance izvoditi", bratimiti se,
sudjelovati u javnim poslovima, kupovati robove i dr. *( l3l. E.
Hercigonja, Isto, str. 279., bilj. 375. )*
LEKCIONARI
Katolička Crkva je čitanje Biblije preuzela od Židova, i Zapadna
i Istočna. *( l32. J. Fućak, c. dj., str. 47. ) Biblija je temelj
bogoslužja, narodne književnosti i uljudbe. Naime, "Liturgija je
vrhunac, izvor sve snage djelovanja Crkve.", kaže II. Vatikanski
sabor. *( l38. Isti, isto, str. 38-39. ) Proučavanje Biblije i Lekcio-
nara podrazumijeva poznavanje palestinskog ( izvornici ), helenistič-
ko-carigradskog ( grčki izvornici, Septuaginta ), rimskoga ( Vulgata,
Katolička Crkva ), te hrvatskoga kruga. To osjećaju prevoditelji
Biblije i Lekcionara. Dosljedno tome, treba usporediti hrvatski
prijevod Biblije ( Zagreb, Stvarnost, l968. god. ) i liturgijskoga
Lekcionara ( l969.-l973. ) * ( l39. Isti, isto, str. 37. )
Jasno je da su istraživanja postanka i povijesti hrvatskih Lekcionara
zahtjevna i zamršena, nisu nimalo lagana. *( l4O. E. Hercigonja,
Povijest hrvatske..., str. 248. )* Kukuljević, opisujući hrvatski
položaj na razmeđi Istoka i Zapada, kaže da bi i sam htjeo oteti
zaboravu autore Lekcionara, jer je to "trud prošlosti" i baština koja
"mnogo znači za našu današnjicu". *( l4l. J. Fućak, c.dj., str. 42.
)*
Lekcionari sadrže evenđeoske i neevanđeoske tekstove, a evanđelistari
evanđeoske, epistolari neevanđeoske, sakramentari ( molitve ), a
antifonari su knjige pjesama. Lekcionare su zvali Šćavetima *( l42.
Oni su pisani "narodnim jezikom", J. Fućak, c. dj., str. 53., bilj.
28. )* ili Slavetima. *( l43. Isti, isto, str. 53. )
Različite periode o razvoju čitanja sve do II. Vatikanskog sabora (
improvizacija od I.-IV. st.; stvaranje formula, od IV.-VII. st.;
kompilacija, od VIII.-XII. st.; fiksacija, od XIII.-XIV. st.;
dekadencija, od XV.-XVI. st.; tridentska i poslijetridentska obnova,
od l563.-l6l4. g.; rubricistička nepomičnost, od l6l4.-l9O3.; od
liturgijskoga pokreta do II. Vatikanskoga sabora, l9O3.- do danas
)utječu na to da su se, tijekom vremena, uvodila čitanja za pojedine
svece ( zvani 'sanktoral' ) i čitanja kroz godinu ( temporal ).
Razlika je u promjenjivosti odnosno nepromjenjivosti. Neki drže da je
Grgur Veliki autor Rimskoga lekcionara, a najstariji poznati lekcionar
je Wrzburški, iz VII. st. Nije jasno jesu li postojali glagoljski
lekcionari. U našim se lekcionarima "krije blago baštine koja je od
njih samih mnogo starija i seže do Konstantinova lekcionara.Ne zna se
ni to jesu li lekcionari prevođeni s crkvenoslavenskoga ili iz
Vulgate. Šćavet je bio nadomjestak glagoljskoga misala. *( l44. J.
Fućak, c. dj., str. 47.-49., l3l., l36., l52. )
"Fenomen se hrvatskog lekcionara može razumjeti i ispravno vrednovati
samo u sklopu nastanka, razvoja i jezika zapadne liturgije te u sklopu
opće i domaće crkvene i političke povijesti." Sustav razvoja nastanka
biblijskih čitanja razvijao se je sustavno, a postojao je već u V.
st., a Lekcionar se ujedinjuje u Missale plenum na razmeđu tisućljeća.
Tridentski sabor ( l545.-l563. ) je definirao Missale plenum. Hrvatski
je lekcionar bio most između latinskoga i glagoljaškoga dijela Crkve,
a veliku ulogu u evengelizaciji hrvatskoga naroda odigrao je upravo
hrvatski lekcionar. Zato su Korčulanski, Ranjinin i Bernardinov
lekcionar "samo tri redakcije... jednoga te istoga lekcionara."
Lekcionari su uvijek bili blizu naroda. On je čuvao Božju Riječ u
hrvatskomu narodu, hrvatski jezik, a time i sam i cijeli hrvatski
narod. *( l45. J. Fućak, c. dj., str. 347., 35O.-35l., 364. )*
"Povijest i problematika naših lekcionara dosta vjerno, dakle odrazuje
povijest i problematiku našega naroda i naših prilika. Neizravno iz
njih čitamo pokušaje buđenja narodne svijesti, stvaranja pismenosti,
obnavljanja jezika, utjecaje stranaca i nastojanja da im se otmemo,
nepovezanost pojedinih hrvatskih pokrajina, nemogućnost da se usklade
ukusi tako različiti itd. Neizravno, kažem, jer izravno je lekcionar
namijenjen da narodu Božjemu posreduje riječ Božju. Ponekad kao
privatno pobožno štivo i pouku ( npr. Kesićev ), češće, u prošlom
stoljeću ( Poslanice ili Epistole... i Šimončićevi lekcionari ), kao
školski udžbenik, u novije vrijeme kao paraliturgijski priručnik za
narod ( Misali ), ali inače redovito - što je specifičnost hrvatskih
lekcionara - kao liturgijska knjiga. " * ( l46. J. Fućak, c. dj.,
str. 359-36O. ) Lekcionarima su pridodavane i različite molitve. a
doprinos glagoljske književnosti i lekcionara hrvatskomu književnom
jeziku, a i kulturnom, socijalnom i političkom životu i svijesti
naroda nije procijenjen ali je sigurno velik. Lekcionar je bi most
između latinske i staroslavenske tredicije, formirao je pokoljenja
hrvatskoga naroda, "nacionalnu književno-kulturalnu svijest i religio-
zni mentalitet." On je, nadalje, ( hrvatski lekcionar ) začetak
hrvatske književnosti, "usmjeravao opću hrvatsku, osobito prevodilačku
pismenost.", odražavao "težnju za jedinstvenim narodnim jezikom".
Stvarao je "kršćansko-religiozni mentalitet u Hrvata", utjecao na
stvaranje religioznoga i teološkoga rječnika, razvoj kalendara i
svetačke blagdane. Tako su Bernardinovu Lekcionaru pridodana Predslo-
vlja, blagoslovi, molitve, pjesme. Sve je to formiralo hrvatsku
narodnu svijest, pa tako možemo s pravom reći da su "lekcionarski i
katekizamski tekstovi jamačno više od svih drugih utjecali na mentali-
tet naroda". Zbog svega toga što su značili bili su ujedno i skupljači
naroda i njihova sabirališta, * ( l47. J. Fućak, c. dj., str. 36O.-
364. ) t.j. u pravomu smislu njihove skupštine-ecclesiae. Tako su
lekcionari odigrali odsudnu ulogu u sudbinskomu narodnomu, čuvajući
upravo njegovu svijest, kao ono što je bilo njegovo najsvetije i
gotovo nedodirljivo, to sveto i najsvetije, što se očitovalo i
otkupilo cijeli narod upravo snagom čuda u ovomu Domovinskomu ratu,
a kruna i sretni svršetak je neprotumačivo vidljiv, neizmjerljiv,
čudesan, sam ga je Bog mogao proizvesti, da bi okrunio toliku
prolivenu hrvatsku krv, "nagradio" taj napaćeni hrvatski narod za
katoličku i ljudsku vjernost temeljnim načelima onoga temeljnoga
ljudskoga, pa prema tome i vrlo bliza božanskomu principu.
Izvori hrvatskih Lekcionara su različiti : hrvatskoglagoljska
liturgijska književnost, crkvenoslavenska ćirilometodska baština,
rukopisni predlošci, latinski predlošci, *( l48. Ksenija Režić,
Bernardin Splićanin, u : Hrvatski biografski leksikon, l, Jugoslaven-
ski leksikografski zavod, Zagreb l983., str. 7O3.-7O5. ) , ili se
Lekcionar ugledao na rukopisne kodekse, latinični tekst ili ponarođe-
nu latiničnu redakciju. *( l49. M. Rešetar, u: Lekcionar Bernardina
Splićanina l495., pretisak, Split l99l., J. Bratulić, str. XVIII.-XIX.
; usp. str.: l5O.-l5l.)*
"Povijest hrvatskog lekcionara uzbudljivo je poglavlje hrvatske
književne i jezične povijesti... Lekcionar Bernardina Splićanina,
tiskan l495. zaokružuje povijest rukopisnih hrvatskih lekcionara." *(
l5O. J. Bratulić, c. dj., str. XVII., V. )* "Rukopisni kodeksi imaju
skroman tekstualan iradijacijski utjecaj; tiskani tekst razbija sve
zabrane, širi se snagom umnoženosti jedinstvenog teksta." * ( l5l.
Isti, isto, str. XVIII. )*
"L e k c i o n a r B e r n a r d i n a S p l i ć a n i n a
nije početak neke nove tradicije, niti završetak neke stare. Ali on
j e s t k a m e n m e đ a š u š i r e n j u j e d i n s t
v e n o g a t e k s t a n a j e d i n s t v e n o m k n
j i ž e v n o m j e z i k u. (Potcrtao i naglasio ja!) Prihvativši
u sebe zdravo zrnje mnogostoljetne tradicije, ova je knjiga svojim
prvim izdanjem, a osobito kasnijim izdanjima i preradbama u s m j
e r i l a r a z v o j n i p u t h r v a t s k o g j e z
i k a od uskog čakavskog prostora prema širim prostranstvima hrvat-
skih štokavaca, rušeći jedinstvenim jezikom političke i društvene
granice koje su tada dijelile hrvatski narod, prelazeći sve ograde
koje su postojale između latinaške i glagoljačke crkve, ujedinjujući
govornike čakavskog i štokavskog, u ograničenom opsegu i kajkavskog
jezika u liturgiji a zatim i u društvenom i političkom životu.
Lekcionar je bila j e d i n a k n j i g a koju je hrvatski
narod stoljećima na gotovo cjelokupnom svom prostoru slušao svake
nedjelje i blagdana u istoj jezičnoj postavi. U t j e c a j t e
s v e t e k n j i g e ( naglasio ja! ) u k o n s t i t u i
r a n j u h r v a t s k o g a k n j i ž e v n o g , k u l t
u r n o g i z a j e d n i č k o g j e z i k a (koine), a
njime kulture, d u h o v n o s t i i civilizacije H r v a t
a, jedva da je moguće posve sagledati i ispravno ocijeniti. L e k c
i o n a r j e u Hrvata od knjige p o s t a o K n j
i g o m .( Sve spacionirao ja !) *( l52. J. Bratulić, c.dj., str.
XIX. )* On je zamjenjivao samu Knjigu-Bibliju, prvu tiskanu knjigu
uopće ( l45O. g. ), u hrvatskomu narodu, sve do l83l. god. kada je
prvi put M. P. Katančić objelodanio cjeloviti prijevod ove Knjige nad
knjigama, koju su veliki europski narodi imali na svojim jezicima
od izuma tiska do pa do Luteranskoga pokreta, početkom XVI. st.
Što se dogodilo i je li moguće povjerovati da za dva stoljeća, nakon
tridentskoga sabora, t.j. od l567.-l757. god. nije tiskana nijedna
katolička Biblija!? * ( l53. J. Fućak, c. dj., str. 62., bilj. 26.)*
Bernardinov lekcionar je "prvi sačuvani latinicom ( gotskog tipa )
tiskani lekcionar... To je ne samo najstariji latinicom tiskani
hrvatski lekcionar nego i prva dosad poznata tiskana neglagoljska
hrvatska knjiga a spada i među najstarije tiskane slavenske knjige
uopće." *( l54. J. Fućak., c. dj., str. 204.) Jasno je da su
inkunabule "vjeran odraz ideološkog nasljeđa, jezika i načina
mišljenja, društvene strukture, klasnih odnosa, gopodarskih mogućnosti
i veza, te umjetničke tradicije sredine u kojoj su nastale." * ( l55.
V. S. Lubljinski, u: E. Hercigonja, Povijest hrvatske ..., str. 2lO.
)* Kad se govori o inkunabulama na hrvatskomu jeziku onda je
"griješno malo sačuvano tih dragocjenih spomenika naše štampane
riječi." *( l56. Josip Badalić, Inkunabule u Narodnoj Republici
Hrvatskoj, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnost, knjiga
45, Zagreb, l952., str. 5. )* One su "pravi spomenici našega kulturnog
života.", a Hrvati su se s njima uključili u tu rijeku srednjovjekov-
nog izuma, a posebno s našim Lekcionarom i tako se njemu dalo najista-
knutije mjesto, na materinskomu hrvatskom jeziku, "u tadašnjoj moćnoj
latinskoj crkvi - na oltaru". * ( l57. Isti, isto, str. l., 24. )*
U Lekcionaru su poslanice i evanđelja, redigirani iz misala u pučkoj
čakavštini. Vulgarizacio dalmatica nije prijevod s latinskoga. Tekst
je utemeljen na staroslavenskom prijevodu glagoljskih misala, a
uklanjale su se nepoznate riječi narodnim govorima. Drugo izdanje (
l543., treće l568., i četvrto l6l3. štokavska adaptacija svi slijede
Bernardinov Lekcionar, a do l739. god. objavljen je 9 puta. I
kajkavski su lekcionari nastajali prema južnohrvatskim predlošcima.
"Tako se na ovom jednom izlošku kao na malo kojem razabire suvisla
cjelovitost hrvatske pismenosti i njezina jezika od ranog srednjeg
vijeka do novih vremena. A ti su tekstovi, koji su se svake nedjelje
čitali u crkvi, tijekom stoljeća na širokom su prostoru odgojili
jezičnu osjetljivost i oblikovali izražajne vrijednosti cijeloga
naroda." * ( l58. R. Katičić, Dva tisućljeća..., str. 42. )*
Prva datirana latinička gotička inkunabula je "vulgarizacio..." a oko
l49O. g. "otisnute su goticom dvije najstarije latiničke inkunabule
: Molitvenik (... sadrži Oficij bl. dj. Marije i Sedam psalama
pokornih ) i druga koja sadrži Oficij sv. krsta i Oficij sv. Duha. *(
l59. E. Hercigonja, u: Pisana riječ..., str. 78. )* Bernardin je u
Lekcionaru "autor, redaktor i korektor". On je nastojao pohrvatiti
jezik perikopa želeći odstraniti crkvenoslavenske natruhe iz prijaš-
njih lekcionara. I lekcionar Nikše Ranjine odaje tragove lekcionara
Bernardina Splićanina. *( l6O. Isti, isto, str. 78. )*
Bernardinov je Lekcionar tiskan l2. ožujka l495. god. On je evanđeli-
star i epistolar. Od l6l3. god. do sredine XIX. st. bilo je davdese-
tak izdanja *( l6l. J. Bratulić, c.dj., str. XVII. )*, a od l4.
Bandulavićevih Fućak ih je uspio identificirati 8. *( l62. Nikica
Kolumbić, Hrvatski biografski leksikon, c. dj., str. 4l5. )*
Sastavljanje Lekcionara nije bilo ni jednostavno ni lako. "Bernardi-
nova knjiga predstavlja konačnu etapu u razvoju latiničkih lekciona-
ra", s obzirom na prilagodbe prema Vulgati "iz glagoljačkih kodeksa
preuzetih perikopa", a s obzirom na "vulgarizaccio ylliricu" i "što
dosljednijem pohrvaćivanju jezika" u odnosu na davnu "crkvenoslavensku
maticu na kojoj se temelje tekstovi naših latiničkih lekcionara". A
i sam Bernardin izričito kaže da je knjiga "emendata et diligenter
correcta". *( l63. E. Hercigonja, Povijest hrvatske..., str. 238. )*
Bernardin je suvremenik začinjavaca, a Bandulavić je Divkovićev
suvremenik. Maretić drži da fra Bernardin Splićanin nije pisac nego
samo urednik i nakladnik Lekcionara, jer kaže da su Evanđelja i
Poslanice "Emendata et diligenter correcta per fratrem Bernardinum
Spalatensem". On smatra da je to djelo različitih prevoditelja, a da
neka nesuglasja upućuju na različite prepisivače i slagare i izgovore.
*( l64. J. Fućak, c.dj., str. 36l., 2O6. )* Sadrži Poslanice,
Evanđelja, Predslovlja i blagoslove.
Bernardinu Splićaninu "pravo pristoji ime oca naše umietne proze", *
( l65. Ivan Kukuljević, u: E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. l5. )*
Bernardin je pazio "navlastito na čistoću jezika, te njegova je proza
ne samo najdavniji spomenik umjetnoga pisanja, nego i dragocjeni biser
u našoj književnosti." * ( l66. Šime Ljubić, u : J. Bratulić, c. dj.,
str. XI. )*
LEKCIONARI POSLIJE BERNARDINA SPLIĆANINA
Koncem II. st. latinski jezik je bio vulgarni jezik s obzirom na
grčki jezik. Latinski je jezik na Zapadu "postao bogoslužni jezik
silom kulture i imperija, a ne snagom Crkve i zakona". Tako je
zabačeno "staro načelo da jezik navješćivanja Riječi Božje bude
razumljiv" *( l67. J. Fućak. Šest stoljeća..., str. 58, 6O-6l. )* Dr.
Jerko Fućak je za svoju knjigu Šest stoljeća hrvatskoga lekcionara u
sklopu jedanaest stoljeća hrvatskoga lekcionara, Zagreb l975. god. u
svomu istraživanju došao do l5 cjelovitih misala, 8 djelomičnih, mnogo
rukopisnih ( nekoliko i latiničnih ), 8 tiskanih brevijara, više
desetaka djelomičnih, te mnogo rukopisnih; dvadesetak je tiskanih i
rukopisnih i toliko parafraziranih, Biblije : šezdesetak rukopisnih
i tiskanih prijevoda pojedinačnih knjiga, desetak Novoga Zavjeta, 4
tiskana i 6 rukopisnih cjelovitih Biblija, te više biblijskih
pripovijesti. Obrednika je tridesetak, a mnogo je rukopisnih.
Lekcionara je vidio lOl i 5 rukopisa potpunih na narodnom jeziku,
mnogo rukopisnih pasionala i l4 pučkih misala. Postoje lekcionari koje
nije vidio, a isto tako i rukopisa. Od neliturgijskih djela jesu:
legende, životopisi, apokrifi, mirakuli, prikazanja, bogoljubne
pjesme, natpisi, kronike, isprave, listine, notarske knjige, "kvadir-
nice", oporuke, ugovori, zakoni, statuti, katastri, sudbene knjige,
različiti zapisnici, pravila bratovština, redova, protokoli, matične
knjige, zapisnici, računi, bule i dr. Za ove njegove uvide nužna su
i poučna, moralna, pravna, pastoralna, bogoslovna i povijesna djela
i knjige, kao katekizmi, propovijedi, homilijari, različite upute,
djela za izobrazbu svećenika i dr. On je obradio samo hrvatske
lekcionare, jer se u njima zrcali "hrvatska kulturna prošlost i žilava
samostojnost", te su korisni bibličarima, prevoditeljima Biblije,
povjesničarima i jezikoslovcima. Osim uvida u svu tu problematiku
sabrao je i svu dostupnu literaturu o lekcionarima. *( l68. J. Fućak,
c. dj., str.39.-4O., 43. ). Ovim smo djelom dobili suvremeni prikaz
svih dosad poznatih naših lekcionara u jednoj knjizi. Prije se o tome
uglavnom pisalo po časopisima, a to su radili jezikoslovci, a rad dr.
Fućaka, bibličara i prevoditelja Svetoga Pisma i suprireditelja
najnovijega hrvatskoga lekcionara je to toliko dragocjeniji što on
nastoji trijezno i objektivno prosuditi građu, a i onda kada nam
prikazuje razračunavanja među pojedinim prevoditeljima-priređivačima
lekcionara i njihove kritičare iz novijega i najnovijega razdoblja,
pa tako pisci-prevoditelji, Crkva i cijeli narod imaju korist od
ovoga rada. Djelo mu se ističe preglednošću, jasnoćom i odmjerenošću
prikazivanja, to više što je teško "pravilno vrednovati toliko
razdoblje i tako kompleksan izvorni materijal... i... dati vlastitu
sintezu teme koja se upliće u gotovo sva pitanja naše nacionalno-
kulturne povijesti kroz punih jedanaest stoljeća." *( l69. Slavko
Kovačić, Šest stoljeća hrvatskog lekcionara, u: Crkva u svijetu,
Split, br. 4/l976., str. 386., 382. )*
U svomu radu za ovu knjigu Fućak je pregledao i Sveučilišnu knjižnicu
u Splitu, te utvrdio da Knjižnica ima izdanje iz l586. god. *( l7O.
J. Fućak, c. dj., str 4l., bilj.l5., i str. 7.; usp.: J. Bratulić, c.
dj., str. XV. )* Od sačuvanih čakavskih lekcionara Korčulanski
potječe iz XIV. st., Zadarski iz XV. st. ( on sadrži poslanice i
evanđelja za nedjelje i dane kroz godinu ), te Bernardinov. *( l71.
J. Fućak, c. dj., str. 2Ol. )
Nakon Bernardinova Lekcionara u Veneciji je objavljeno drugo izdanje
pod naslovom: Stumacienia od svetich Pistuo y Euanglgi..., priredio:
dom Benedat Zborovcich, l543., treće Pistvle i Evanyelya po sfe
godischie Harvatschim yazichom Stumacena, u Veneciji l586., a priredio
ga je Marko Andriulich. Ovo izdanje ima Sveučilišna knjižnica u
Splitu. Od štokavskih je lekcionara već spomenuti Ranjinin lekcionar
iz l5O8.-l5O9., a uz Vramčevu Postilu treba spomenuti i one Antuna
Dalmatina i Stipana Istranina, u Tbingenu l526. i l563. i 1568. Od
Bandulavićevih ( fra Ivan, Skopljanin ) štokavskih lekcionara spomeni-
mo izdanje u Mlecima iz l6l3., l626., l64O., l665., l682., l699.,
l7l8., i l739. god., sve u crveno-crnu tisku. Od dubrovačkih lekciona-
ra spomenimo Vanghelia i Pistvle Bartula Kašića, u Rimu l64l.,
Vandjelja i kgnighe apostolske, u Dubrovniku l784., Evangeglja i
kgnighe apostolske..., u Dubrovniku, l84l., Missala Rimskoga illiti
illiricka Sctegna, Vanghieglia, iz l75l. ( rukopis ), Evandjelja i
poslanice (rukopis ), Misne molitve iz XIX. st. ( rukopis ). Od
slavonskih lekcionara spomenimo Epistole i Evangjelia... Antuna
Kesića, u Budimu, l74O., Epistole i Evangjelja... fra Emerika Pavića,
u Budimu l764., Epistole i evangjelja... ( drugo izdanje ) fra
Emerika Pavića, u Budimu l8O8., te Evangjelistar iliricski... fra
Marijana Lanosovića, u Budimu l794.
Fra Ivan Bandulavić ( II. polovica XVI. st.- prva polovica XVII. st.
) je prvi bosanski "franjevac koji je svoje djelo tiskao latinicom"
. * ( l72. Nikica Kolumbić, u: Hrvatskomu biografskom leksikonu, l.,
c. dj., str. 4l5.-5l6. Bandulavić je u svoje izdanje uvrstio božićnu
pjesmu Pissanca Vsce vrime godiscta. Isti, isto, str. 4l5. )*
U povijesti na našemu crkvenomu i političkomu području bila je
izrazita podjela na latinašku stranu ( sile i zakona ) i glagoljašku
( naroda i života ), a posrednik između njih je bio "lekcionar na
narodnom jeziku, zvan Schiavetto, ponašeno Šćavet ili Slavet", koji
je sadržavao biblijska čitanja i neke druge obrede. Šćavetom se
nazivao i Bellarminov katekizam i "druga djela na narodnom hrvatskom
jeziku". *( l73. J. Fućak, c. dj., str.l27., i bilj. 338. ; usp.:
Bratoljub Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, Matica hrvatska,
Zagreb l978., str. l289. Fra Marko Kuzmić ( iz Zadra ) piše "slovmi
šćavetanskim" (latinicom ), god. l724/25, a pop Ivan Kraljić "reči
harvatske slovima šćavetskima", g. l754. )* Fućak tvrdi da je "Šćavet"
"nastao u crkvama s latinskim bogoslužjem". Koliko je poznato do XVI.
st. nema neglagoljskoga misala, ali ni glagoljskoga lekcionara, jer
je on bio potreban na područjima s latinskim bogoslužjem. * ( l74.
Schtz J., u: J. Fućak c.dj., str. l28., bilj. 34O. )* Fragment
češkoga lekcionara iz XIV. st. je najstariji takav dokument, a oporuka
kojom se ostavlja "vagnilistar" l395. g. u Dubrovniku uputa je da se
koristio i prije toga. Red i zakhon iz l345 (35?) "najstariji poznati
latinicom pisani hrvatski jezični spomenik, sadrži, osim konstitucija
dominikanki, i ( nepotpuni) latinski lekcionar". * ( l75. J. Fućak,
c. dj., str. l3O. )*
Naslov trećega izdanja Bernardinova Lekcionara je: Pistvle i Evanyelya
po sfe godischie Harvatschim yazichom Stumacena. Nouo pristampana, i
spomgnom priuiyena, po nacinu nouoga Missala nareyena po sfetoy materi
Crichui. Prodayuse v Bnetcih, pri sfetomu Xulianu v chgnigara chgniga-
ra chi darxi zlamen od Macche, l586. Iz Kašićeva predgovora Ritualu
Rimskom ( l64O ) saznajemo da je to izdanje priredio Trogiranin Marko
Andriulich." *( l76. J. Fućak, c. dj., str. 2O5. )* Primjerak ovoga
Lekcionara čuva se u Sveučilišnoj knjižnici pod signaturom: R-l58. *
( l76a. Kada je dr. Fućak pregledavao i radio u našoj Knjižnici onda
ova knjiga nije bila signirana. Kada je to moglo biti? Ne znam. )* Na
kraju knjige s obrnute strane, crnom tintom, piše: "l829 / Na i8
Novembra Pripoveza ovi Libar / ja Gargo Zuban iZ dugopglia Domu (?-ja)
Gonu / Parroku Dn Mattiiu BenZunu od Solina/ i VrragniZa Pisa ia iSti
mestar Zgora". Korice su od tvrdoga kartona, obvijene papirom s crtama
i kvadratima 3,5x3,8 cm, u bojama i cvjetovima između njih. Veličina
je: 22,7xl7,3 cm ( visinaxširina ).
Na prvoj str. desno od ovoga, u gornjemu desnomu kutu crnilom: "Z/I,
a ispod olovkom "l3". Na l. listu v., rukopisom don Frane Bulića :
"Ovo je treće izdanje Lekcionarija ( Šćaveta ) Otca Bernardina
Spljećanina... ( i dalje navodi četiri bibliografske jedinice
literature o ovomu Lekcionaru ).
Naslovna je stranica oštećena, vjerojatno od vlage. Na njoj je
elipstasti žig : NARODNA SLAVJANSKA ČITAONICA U SPLIETU ( po sredini
stranice ). Prigodom uveza ove knjige pokušavalo se je zaštititi ovaj
list pa je zalijepljen na bijeli papir. Na ovoj je stranici i okrugli
žig GRADSKA BIBLIOTEKA SPLIT, s palačom i Sv. Dujmom unutra. Na
stranici dalje piše :TABVLA... I ovaj je list oštećen, a po kazalu je
prilijepljen bijeli papir. Stranice mogu pratiti do ll5. broja. Nakon
toga trebaju biti još dva. Slijede 3 lista, a na svakomu su po četiri
mjeseca, dva s jedne, a dva s druge stranice s kalendarima na
talijanskomu jeziku ( dvobojno ). Slijede sve stranice, ali su ovako
označene: /l/, 2, 3, 4, 5, 9 /umjesto 6, pa je olovkom prekriženo 9,
a stavljeno 6. /, 7, 8, / umjesto 9 neki znak / lO, ll, l2, l3, l4,
l5 l6, l7, l8, l9, 2 ( umjesto 2O stoji 2 ), 2l, 22, 23, 24, 25, 26,
27, 28, 29, 3O, 32 ( umjesto l stoji malo slovo z, 32, 33, 34, 35, 36,
37, 38, 39, 4O, 42 ( umjesto 4l ), 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 5O,
5l, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 6O, 6l, 62, 6l ( umjesto 63 ) 94
( umjesto 64 ), 65, 66, 57 ( umjesto 67 ), 68, 69, 7O, 7l, 72, 73, 74,
75, 76, 77, 78, 79, 8O, 84 ( umjesto 8l ), 82, 81 ( umjesto 83 ), 82
( umjesto 84 ), 85, 84 ( umjesto 86 ), 87, 88, 89, 9O, 9l, 94 (
umjesto 92 ), 93, 96 ( umjesto 94 ), 95, 96, 97, 98, 99, lOO, lOl,
lO2, lO3, lO4, ( lO5. neoznačena ), lO6, lO7, lO8, lO9, llO, lll, ll2,
ll3, ll4, ll5 ( na str. ll5. oštećenje je pokušano sanirati s papirom
na kojemu se vidi neki rukopis, u podlozi 8 dužine x 4 cm visine ),
ll6. broja nema, jer je oštećena stranica, u gornjemu dijelu, te je
zalijepljena papirom.
Knjiga je dvostupačna, l7,8 ( visina ) x 5,9 ( širina ) cm (jedan
stupac ), a iznad toga je naslov i stranica, te dalje uputa za
sljedeću stranicu. Prije Evanđelja su vinjete. One se ponavljaju.
Knjige su uvezane s koncem, a na hrptu su dvije ispočine. Knjiga je
bila pod utjecajem vlage ili vode. Prvi list, gdje se nalazi kazalo,
vrlo je krhak. Pri uvezivanju korijen arka je osnažen novim lijeplje-
nim papirom. Tako je gotovo s cijelom knjigom. Prije kalendara je osam
različitih vinjeta, koje se ponavljaju u Lekcionaru, i jedna je u
sredini ( veća ). Knjigu je ovdje-ondje prekrila truležna prašina.
Kad sam je brisao, kao da me je netko iz davnine i iza tih slova
upozoravao da to treba raditi polagano i s neuobičajenom pozornošću,
da ne bih povrijedio sve one koji su se na njoj napajali i od nje
živjeli. Eto, tako žive knjige, a i ljudi s njima!
"Hrvatski lekcionari l5. i l6. st. imaju tako ne samo svoju veliku
važnost u pogledu crkveno-povijesno-liturgijskom, nego imaju i "veliko
kulturnohistorijsko značenje i u više pogleda". Oni su utjecali na
hrvatsku književnost. * ( l77. J. Fućak. c. dj., str. 2l8. )*
Bandulavićev Lekcionar je kao neki spoj "između dalmatinsko-čakavske
i bosansko-štokavske književnosti". Novost Bandulavićeva lekcionara
je "pissanca Vsee vrime godiscta ( s 21 kiticom ), nakon ponoćne
Božićne poslanice. Ona se nalazi u svim Bandulavićevim lekcionarima
i onima koji ovise o njemu, t.j. u Kneževićevu ( l773. ), Ježićevu (
l824. ), Jukićevu ( l838. ). *( l78. J. Fućak. c. dj., str. 22l., 224.
) *
"Kašićev je lekcionar jaka prerada Bernardinova lekcionara". U njemu
nema pjesme U se vrime godišća. Njegov je lekcionar tiskan l638., a
drugo izdanje l784., i treće l84l. g. Poznato je da je Kašić prvi
preveo cijelo Sveto Pismo, a čiji se rukopis čuva u Nacionalnoj i
sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, priredio Obrednik i Gramatiku.
Kašićev prijevod Biblije za tisak je priredio prof. Julije Derossi iz
Zadra, i trebao se je već pojaviti. Stjepan Rosa ( Rusić? ) ( l689-
l77O ) preveo je Misal i lekcionar koji je ostao u rukopisu. Bandula-
vićev se lekcionar upotrebljavao u Bugarskoj, Srbiji, Bosni, Južnoj
Hrvatskoj i u Rimu. * ( l79. J. Fućak, c. dj., str. 23l.- 233.; usp.
: S. Kovačić., c. dj., str. 386. ) Ovima treba pribrojiti i dva
dubrovačka rukopisna lekcionara. *( l8O. J. Fućak, c. dj., str. 24O.
)*
I slavonskim je lekcionarima uzor bio Bandulavićev lekcionar. Njega
je onamo prenio fra Nikola Kesić ( l7O9.-l739. ) ( Epistole i
Evangjelia, l74O. ). Djelo je namijenjeno privatnoj uporabi, a u njemu
nema pjesme U sve vrime godišća. Fra Emerik Pavić ( l7l5.-l78O. )
gotovo je doslovni Kesić. I njegov lekcionar ( l764. u Budimu ) je bio
(?) za privatnu uporabu, a drugo izdanje je bilo l8O8., u Budimu.
*( l8l. J. Fućak, c. dj., str. 24l., 243.-245. )* Fra Marijan
Lanosović ( l742.-l8l4. ) objavio je Evangjelistar iliricski u Budimu
l794. g.
l773. g. objavljene su Pisctole i Evangelja fra Petra Kneževića (
l7Ol.-l768. u Mlecima ), a njegovo drugo izdanje priredio je ( u
Mlecima ) fra Ante Jukić ( l838.? ). Slijede izdanja : "u Rimu l84O,
u Zagrebu l85l. ( fra Kajo Agjić ), u Splitu-Zadru l857, u Požegi
l865. ( fra Kajo Agjić ) , na Rijeci l88O ( Matij Ivčević ). l753. g.
objavljena je Muka Gospodina našega Isukrsta i plač matere njegove,
Pisne duhovne razlike, u Mlecima l765. Lekcionaru je dodao različite
blagoslove, obred krštenja i Nauk karstjanski ukratko. Ima i pjesmu
U se vrime godiscta. Uz ove treba spomenuti Vatikanski molitvenik,
Trogirske lekcije i Lekcijune fra Luke Bračanina.* ( l82.
J. Fućak, c. dj., str. 247., 25l., 248. )*
Fra Kajo Agjić ( l8O5.-l872. ) objavio je Štijenja i Evangjelja u
Zagrebu l85l. i l865., fra M. P. Katančić ( l75O.-l82O. ) ( posmrtno
), l83l., Sveto Pismo kojemu su dodani Epistolah i Evangjeljah. Ovomu
treba pribrojiti Epistola i Evangelja ( Rijeka, l824., l88O., te
lekcionar ( školsko izdanje ) u Trstu, l847. * ( l83. J. Fućak, c.
dj., str. 255.-259. )*
Budući da kajkavski lekcionari nisu bili u uporabi na južnohrvatskomu
području, a i njima su bili izvor ovdašnji lekcionari, kao i gradiš-
ćanske, zaobilazim. *( l84. Usp.: J. Fućak, c. dj., str. 269., 272.-
275. )*
SUVREMENI LEKCIONARI
Ima mnogo lekcionara na suvremenomu hrvatskomu jeziku. Spominjem samo
godine njihova objavljivanja, kako slijedi: l858., l865., l863.,
l868., l874., l877., l88O., l88l., l886., l889., l89l., l892., l898.,
l9)l., l9O3., l9l5., l9l7., l9l8., l922. Lekcionar Franje Ivekovića
(l834.-l9l4. ) objavljen je l875. namijenjen cijelomu hrvatskom
narodu. Nikola Voršak ( l836.-l88O.) objavio je Čitanja i Evangjelja,
u Zagrebu, l878., a fra Petar Vlašić ( l883.-l969. ), l92l. g. u
Dubrovniku. * ( l85. J. Fućak, c. dj., str. 276.-277. )*
Fućakova tvrdnja da :"U biblioteci grada Splita leži rukopis Mate
Škarice ( koji je odustao od posla kad je čuo da Vlašić izdaje ).",
a u bilješci 36., str. 3O2. kaže :"Nisam uspio pronaći... rukopisa.
" (Škaričina - ja ! ). Bilo bi zanimljivo vidjeti na temelju čega
Fućak tvrdi da je ovaj rukopis don Mate ( Mateja?-ja! ) Škarice u
našoj Knjižnici!? Uvidom u kataloge rukopisa i knjige Inventara ne
nalazim ga. Fućak kaže da su Škarica i Katalinić neovisno jedan o
drugomu prevodili Evanđelistar u Splitu. * ( l86. J. Fućak, c. dj.,
str. 312. )*
Nikola Žuvić ( l897.-l97O. ) objavio je Čitanja i Evanđelja, l94O. u
Zagrebu. To je bio prvi lekcionar koji je odobrila Biskupska konferen-
cija za liturgijsku uporabu svih biskupija. U novije doba je objavlje-
no nekoliko kantuala i pasionala, misala, brevijara, lekcionara,
biblijskih prijevoda, a biblijski prijevodi su ostali i dalje izazov
za jezikoznance, bibličare, književnike, teologe i druge stručnjake
za ovo područje znanosti. * ( l87. Isti, isto, str. 325., 338-345. )*
Jezične su različitosti bile povod za rasprave i polemike, a sam naziv
lekcionara "Š t e n j e" dovoljan je da nas razdvoji.", bez obzira što
su svi željeli "imati jedinstveni liturgijski tekst". Ako se uzme u
obzir tradicija hrvatske liturgijske knjige i jezika, a i konzervativ-
nost vjerničkoga puka govori da je sve prethodilo razmimoilaženjima
u pogledu na lekcionare i polemikama oko toga. Poteškoće naših novijih
lekcionara nije toliko pravilnost jezika "koliko elegancija, protanča-
nost, profinjenost izraza i umjetnički duh i žar prevodilaca." *(
l88. Isti, isto, str. 3O3., 3O6., 3O7.-3ll., i Mate Meštrović, u :
Fućak, c. dj., str. 3l4. )*
l92l. god. je objavljen Rimski misal Dragutina Kniewalda, Petra
Brozičevića, Milana Pavelića i Franje Zagode, u Zagrebu. Kontradik-
torno stajalište dr. Kniewalda o štetnosti narodnoga jezika u
liturgiji prije II. Vatikanskoga sabora i poslije začuđuje na
liturgijsko-teološkoj razini, a štovanje i liturgijska molitva
sastavni su dio čovjekova bogočašća. Drugo izdanje je bilo l93O.,
treće l939., a četvrto l942., a peto l944. g. Časopis "Život s Crkvom"
( Hvar, l934. g. ) doprinjeo je liturgijskoj obnovi, a preporuka Pija
X. : "Nemojte moliti što drugo preko sv. Mise, već molite samu sv.
Misu." *( l89. Isti, isto, str., 3l5.-32O., 324. )* opravdava i
sagleda svu hrvatsku bogoslužnu tradiciju, borbu za nju, opstojnost
i sve što je u ljudskomu činu i događaju koji prati najtananije
vibracije i doživljaje i mistička izvorišta koja potiču i oplakuju
borbu i naprezanje za osvojenjem smisla, odgonetkom tajne Božjega
djelovanja u čovjekovu životu.
Budući da "jedinstveni jezik stvara jedinstven narod... nemogućnost
da se stvori zajednički jezik odrazuje se čak u tome što se kroz
vjekove zapravo nije znalo ni kako treba zvati jezik na koji su naši
lekcionari prevođeni...", a integriranje "svih narječja i govora u
jedan hrvatski književni jezik može se pratiti sve od l5-l9. st....
A povijest naših lekcionara prilično dobro pokazuje da su (ne)prilike
uglavnom uvijek bile jače od dobre volje i zbiljskih mogućnosti."
Prosudbe o lekcionarima često su se pretvarale u "žučljive polemike"
i trajale su gotovo jedno stoljeće. *( l9O. Isti, isto, str. 354.-359.
)*
RELIGIOZNOPROPOVJEDNA I MORALNA PROZA
Čini mi se ispravnim da "kompleks hrvatskih latinicom pisanih
paraliturgičkih tekstova : lekcionara, oficija ( - molitvenika i
psalama ) - stvaranih zbog potrebe da se u sferi latinskoga obreda
osigura nužna razina komunikativnosti na relaciji obred-pastva, kao
i zbog pružanja najnužnijih, obveznih elemenata dnevne oficijature
redovništvu ( mahom ženskom ) koje nije znalo latinski - zapravo
nastao postepenim hrvaćenjem ( gramatičkim, leksičkim ) glagoljaških
spisa na crkvenoslavenskom jeziku hrvatskog tipa." * ( l9l. E.
Hercigonja parafrazira F. Fanceva, u : Nad iskonom..., str., ll6. )*
U XVI. st. je razvijena poučna vjerska književnost i kontroverzija s
protestantskom teologijom. Tako je transcendencija shvaćena kao jedina
zbilja, a ovozemaljski život i svijet kao pozornica - theatrum mundi.
*( l92. R. Katičić, Dva tisućljeća..., str. 73. )*
"Jedan od najizrazitijih žanrova barokne književnosti bilo je crkveno
govorništvo." Propovijed je ostvarila dobar kontakt s narodom. A tako
i: Filipovićevo Pripovidanje nauka karstjanskog, Divkovićeve Beside,
Habdelićev Prvi oca našega Adama greh, djela Mate Zoričića, Josipa
Banovca, Bašićeve Besjede Karstjanske, Zuzorićeve Besjede duhovne i
dr. Taj kontak su propovijedi mogle ostvariti jer su živ žanr. * (
l93. S. P. Novak, Dva tisućljeća..., str. 87. )*
"Psalmodijski tekstovi izvršili su snažan utjecaj na srednjovjekovne
hrvatske tekstove, ne samo na propovijedi." * ( l94. S. Damjanović,
c. dj., str. ll9. )* Neki autori drže da utjecaj psaltira na nelitur-
gijske spise tek treba utvrditi. * ( l95. E. Hercigonja, Nad
iskonom..., str. 292. ) Nije potrebno posebno isticati da su hrvatske
propovijedi povezane uz zapadnu tradiciju, a u njima je stalno nazočna
tema smrti. Najstarije su one homilije iz Ljubljanskoga homilijara.
Pučke propovijedi su značajka kasnoga srednjeg vijeka. Tako su
tekstovi ( knjige ) "učinene za priprošćih6" više nego "za kav'čenake
ki z'naju pis'ma". A da bi to bilo ostvarljivo jezik se moralo
ponaroditi. * ( l96. S. Damjanović, c. dj., str. lO5-lO6. )*
Ujecaj spoznaje i djela Jeana Gersona na srednjovjekovno društvo i
čitateljstvo utjecala je i na moralnu perspektivu i dihotomiju tadanje
religioznopropovjedne proze. U propovijedima se moglo zagovarati čistu
ljudsku toplinu i neprikrivenu osjećajnost, što je i temelj za svaki
zdravi ljudski odnos prema, Bogu, ljudima, svijetu, stvarima, okolišu
i dr. Načelo o jedinstvenosti i inertnosti vremena također ima svoj
udio u toj prozi. A poruka : "Vsi vi brate i sestri.slišite slovesa
božite", iz Borislavićeva zbornika, iz l375. g., zrcalo je toga
vremena. Tu ima svoje mjesto i izrijeka: "...kade im telo zgibe tu im
duša zgibe." * ( l97. E. Hercigonja, Povijest hrvatske..., str. 256.,
258., 26l., 264. )*
Moralizatorsko-didaktička proza, kao i Summae, teološki priručnici,
kompendiji moralne teologije i dr. djela su začeci teološke termino-
logije, pa ta crkvena ili crkvenoretorička proza ima svoje mjesto i
svoju ulogu. * ( l98. E. Hercigonja, c. dj., str. 387., 39O., 395. )*
U Kolunićevu zborniku 'korizmene propovijedi nazvane su "knige svetago
Bernardina". Nu, "najveći dio hrvatske glagoljaške književnosti čine
liturgijski tekstovi..." Propovijedi su na razmeđu liturgijskoga i
neliturgijskoga. One se ubrajaju u moralno-didaktičnu prozu i medij
su "pismene komunikacije". One su "srednjem vijeku, doživljavane kao
literatura. Kolunićev zbornik-korizmenjak se "uklapa u jedan dio
hrvatskoglagoljskih neliturgijskih tekstova" svoga doba. Njih
karakteriziraju antiteze ( dobro - zlo, nebo - zemlja ) i binarnost
srednjovjekovnoga svjetonazora ( dobro - zlo, duh - materija,
božansko - ljudsko, te stilsko ponavljanje. Ona je shvaćena kao
dovršeni angažman. I maksima iz propovijedi :"budi proklet, sinu moi,
i on6 dan6, ki te začeh', odzvanja u čovjeku mučno. Među cjelovitim
zbirkama propovijedi korizmenjaci ili kvarezimali su najpoznatiji.
Konac XV. i početak XVI. st. najbrojniji su prijevodi i kompilacije.
Poruke iz Kolunićeva zbornika - korizmenjak, teksta iz l486. g.i
danas zvuče sasvim svježe, duboko i teološki opravdano. Tako: "I v to
vrime biše otac duhovni...", ima uputa o vremenu i tijeku uopće, pa:
"...da e knigam6 teško priti, i gdo knige poć'tue da e knigami
poč'tovan6", ili : Koluniću su ili čovjeku su : "grisi bogatastvo,
grob6 otočastvo, zemla mati". * ( l99. S. Damjanović, c. dj., str.
lOO.-lO2., lO7., ll4.-ll7., lOO. )*
GLAGOLJAŠKO BOGOSLUŽJE I LITURGIJSKE KNJIGE
Biblija i njezini fragmenti pokazuju "da je hrvatskoglagoljska
književnost najstarijeg razdoblja poznavala kompletne liturgičko-
biblijske knjige iz kojih je preuzimala tekstove za potrebe novoredi-
giranih plenarnih misala i brevijara." *( 2OO. E. Hercigonja, Povijest
hrvatske..., str. 84. )
II. Vatikanski sabora je u najnovije doba opravdao važnost starosla-
venske liturgije, a onda i "hrvatskog lekcionara kao njezina nastav-
ka." , jer je glagoljica bila "sveopća narodna potreba i povlastica".
*( 2Ol. J. Fućak, c. dj., str. 348., l48. )* Glagoljica gubi živost
tek u XVI. st., a ostaje latinica i zapadna ćirilica ( bosančica ).
* ( 202. S. P. Novak, Dva tisućljeća..., str. 73. )*
Kad se govori o jezičnoj terminologiji bogoslužnoga jezika i razlici
"između literarnog tj. liturgijskog, slavenskog i govornog, narodnog
jezika", zapravo se ne radi o staroslavenskom nego o crkvenoslaven-
skomu jeziku hrvatske redakcije, a nazivi toga jezika su različiti.
* ( 2O3. J. Fućak, c. dj., str. ll4.- l25., bilj. 312.: S. Damjanović,
c. dj., str. 32.; usp.:Benedikta Zelić-Bučan, Nekoliko izvornih
svjedočanstava o hrvatskom nazivu hrvatskog jezika. Kolo, Zagreb,
Matica hrvatska, br. 4/l97O., str. 48O-484. )*
Liturgija postajući "disciplina arcani" nudi melodije, napjeve
čitanja, te će tako gubiti svoj bitni smisao, a nakon tridentskoga
sabora od "sveta tri jezika" ostaje samo latinski. * ( 2O4. J. Fućak,
c. dj., str. 66-67. )*
Suprotnost između višega klera katinskoga obreda i glagoljaša, osim
narodnoga osvješćivanja, očitovala je i socijalni otpor. Tako
"glagoljaški duh, kao naš jasan i odrešit otpor, nije nikada sasvim
utrnuo u svijesti hrvatskoga naroda". *( 2O5. J. Badalić, c. dj., str.
28. )*
Problem oko tiskanja glagoljaških knjiga uvijek su bili aktualni
jedino ne u zlatno doba toga bogoslužja ( XV.-XVI. st. ) i nakon
utemeljenja Kongregacije za raširenje vjere ( l622. g. ) i za Leona
XIII. ( konac XIX. st. ) . Nakon Prvotiska l483. g. objavljen
Baromićev misal l494., u Senju, Bedričićev, l5O7., u Senju, Pavla
Modrušanina l528., u Veneciji, Kožičićev, l53l. u Rijeci., De
Dominisov, l54O. u Rijeci, Brozićev, l56l. u Veneciji, Levakovićev,
l63l. u Rimu ( s njime počinje rusifikacija ) , Levakovićev, l648. u
Rimu, Paštrićev l7O6., Karamanov, l74l. u Rimu, Sovićev, l774., a
brevijar: Levaković-Terlecki, l648. i Paštrićev, l688. * ( 2O6. J.
Fućak, c. dj., str. llO-ll3. )*
I. Ostojić kaža da se u opatiji Sv. Ivana u Povljima, u XII. i XIII.
st., u crkvi upotrebljavao narodni jezik. *(2O7. S. Kovačić, c.dj.,
str. 383. )*
U zagrebačkoj biskupiji l5l7. g., u Resniku, kanonik Petar Ripač
umjesto dotadanjih glagoljaških kapelana uzimlje latinaša. U tomu
istomu Resniku I. K. Tkalčić spominje "ostatke glagoljskog misala iz
l5. st. pisanog na pergameni." *( 2O8. E. Hercigonja, Nad iskonom...,
str. 262., bilj. 324. )* U toj istoj biskupiji l552. god. liturgija
se služi na narodnomu jeziku, a prema izvješću iz l563. služba Božja
se obavlja na crkvenoslavenskomu jeziku. Taj narodni jezik je lingua
vulgaris.
Fra Rafael Levaković ( r. oko l597. g., u Jastrebarskomu ) dobio je
od pape Urbana VIII. naslov "reformator librorum ecclesiasticorum
linguae illyricae". Njegova je reformatorska djelatnost unatoč "nekim
originalnim idejama, značila ipak nazadak za glagoljaštvo jer je pod
utjecajem ukrajinskog unijatstva, u jezik liturgijskih knjiga uvodio
ruski tip crkvenoslavenskog jezika uvjeren da je to iskonska osnova
sviju slavenskih jezika." *( 2O9. E. Hercigonja, Nad iskonom..., str.
269. ) Levakovićev je crkvenoslavenski misal odobrila Sveta Stolica
l63l. g. i od njega počinje rusifikacija, a ujedno io "borba između
zakona u života". ( 21O. J. Fućak, c. dj.; usp.: S. P. Novak, Dva
tisućljeća..., str. 92. )* Rusifikacija je trajala 26O godina i tada
je postalo jasno što je lingua litteralis, a što lingua vulgaris. *
( 211. J. Fućak, c. dj., str. 349. )*
God. l449. svećenik Blaž Bobinac, u Lici, prodao je misal za 27 dukata
knezu Dujmu Petričeviću, a taj misal l588. god. nalazimo na Krku, u
Dobrinju. *( 2l2. E. Hercigonja, Nad iskonom..., str. 257., bilj. 3lO.
)*
Murterski svećenik Stjepan Stupić l48l. g. oporučno ostavlja svećeniku
Pavlu "...missale in bona carta pergamena in lingua slava...", jedan
glagoljski psaltir svećeniku Luki, a brevijar Gospi od Gradine. Ivan
Gazulić iz Donjeg polja ( šibenskoga ) ostavlja l526. g. svećeniku
Petru Hajdiću veliki misal, brevijar i horae diurnae, a svećeniku Luki
Raliću "slavenski evanđelistar", a Katedrali veliki misal. *( 2l3. E.
Hercigonja, Nad iskonom..., str. 234. )* l59O. g. se spominje
"Biblia in carrattere schiavo in carta bergamena", a l624. slična. *(
2l4. Isti, Povijest hrvatske..., str. 84. )*
Hrvatski obrednik odobren l64O. g. zabranjen je za uporabu. Zadnji
staroslavenski misal tiskan je l774. g., a Brevijar l79l. *( 2l5. J.
Fućak., c. dj., str. l37., l4O. )*
Govoreći o ostacima staroslavenske baštine ( misali, brevijari,
psaltiri, rituali, homilijari i dr. ) Fućak se poziva na Luku Jelića
i njegove Fontes, te govori o brojnim primjercima, nu, Slavko Kovačić
mu prigovara da Jelić nije tako pouzdan. *( 2l6. S. Kovačić, c. dj.,
str. 383. )*
Postoje pisana svjedočanstva o slavenskomu bogoslužju i Splitu i
bližoj okolici ( l35O.-l4OO.) i iz l346. g., a mletački providur Frano
Barbo na Krku traži da Fratres Sclavi (trećoreci ) qui sacrificant et
celebrant divina officia more Sclavo treba zauvijek protjerati s
otoka. Nu, ti su se franjevci, koncem XV. st., obratili Papi i dobili
odobrenje da mogu slaviti otajstva "po onim zemljama i gradovima"
svojim jezikom, kako je običaj. *( 2l7. J. Fućak, c. dj., str. 95.-
96., 98. )*
Zauzetiji poglavari Splitske Crkve, kao Stjepan II. Cupilli, u XVIII.
st., za glagoljaše utemeljuje sjemenište u splitskom predgrađu Lučcu.
Slično čini i zadarski nadbiskup Zmajević. U to doba se otvaraju
Ilirski zavodi u Rimu, Fermu, Loretu, a slabljenjem turske moći
zaoštrava se problem oko glagoljice. Veliku pomoć u izobrazbi
glagoljaškoga klera odigrao je Manducator illyricus-Rukovod slovinski
biskupa Antuna Kadčića. *( 2l8. Isti, isto, str. lO3.-lo5., l24. )*
Glagoljaško sjemenište u Priku kraj Omiša dalo je "najviše svećenika
glagoljaša". *( 2l9. S. Kovačić, c. dj., str. 384. )*
Da bi se spriječila staroslavenska liturgija neki su ljudi Svetoj
Stolici slali optužbe da u staroslavenskom misalu i hrvatskom
obredniku ima dogmatskih i masonsko-shizmatičkih makinacija. Austrija
l84O. g. ukida zadarsko glagoljaško Sjemenište, a l88O. u Priku.
Ujedno se tih godina pokušava oživjeti glagoljicu. * ( 22O. J. Fućak,
c. dj., str. lO8.-lO9. )*
Parčićev Misal iz l893. g. je prekinuo kontinuitet liturgijskojezičnih
glagoljaških traganja XVII. i XVIII. st. s rusifikacijskim pokušajima
iskvarenoga oblika staroga slavenskoga liturgijskoga jezika, sve tamo
od Levakovićeva, Karamanova, Paštrićeva i Sovićeva i sa 'šćavetom'.
To je bio povratak glagoljaškoj obrednoj knjizi, tradiciji Kožičićeva
Misaala hruackoga, iz l53l. g. *( 22l. E. Hercigonja, Nad iskonom...,
str. 4l. )*
Utemeljenje krčke Mahnićeve Staroslavenske akademije ( Academia
Paleoslavica Veglensis, l9O2.-l9)3. ) je jedan "idealan vrhunac mnogih
nastojanja" i "posljednji odzvuk jedne epohe na izmaku, obilježene...
glagolizmom... Ona je htjela "obnovu i preporod hrvatskoglagoljske
liturgije u njezinim povijesno zasvjedočenim granicama, redigiranje
liturgijskih knjiga u duhu hrvatske redakcije crkvenoslavenskog jezika
( bez Levaković-Karamanovih rusifikacijskih zahvata, bez 'šćaveta'
) briga za očuvanje i njegovanje starog glagoljaškog crkvenog
pjevanja, obuka duhovničkog pomlatka u tradicionalnom liturgijsko-
književnom jeziku i sl." *( 222. Isti, isto, str. 4O., bilj. 78. )*
Češki slavist Josip Vajs, "entuzijast i erudit...jedan od najizvrsni-
jih znalaca glagolizma s posebnom sklonošću prema hrvatskoglagoljskom
liturgijsko-biblijskom repertorij" * ( 223. Isti, isto, str. 4l. )*
zaslužan je za izdanje starohrvatskih duhovnih pjesama, a posebno što
je transliterirao i tiskao staroslavenski misal l927. g. Vajs je bio
duša Staroslavenske akademije u Krku.
Staroslavensko je bogoslužje zabranjeno l9O6. g., a jedinstveni
narodni prosvjed zbog toga bio je u Brestu. Poznato je da su fašisti
hrvatski zabranjivali ne samo u liturgiji nego čak i u činu ispovije-
danja ( l934. g. ). Borba za glagoljicu i hrvatski jezik doprinijela
je da je l921. god. Biskupska konferencija odobrila hrvatski Lekcionar
i Obrednik za cijelu Državu, a podizanje spomenika u Splitu, l929.
god., te borba i prijetnje Svetoj Stolici ipak su učinile svoje. Iz
svega toga jedanaestoljetnoga iskustva s glagoljskom liturgijom i
šestoljetnim iskustvom hrvatskoga Lekcionara jasno je, danas možda
jasnije negoli prije ikada, da je ćirilometodska baština štitila, kroz
sve vjekove, "hrvatsku etničku posebnost i bila njezin izražaj protiv
svih europeizatorskih i kolonijalizatorskih procesa." *( 224. J.
Fućak, c. dj., str. l55., l59., l92. )*
HRVATSKI PROTESTANTI
U vjekovnoj borbi za opstanak i hrvatski narodni i liturgijski jezik
nije zanemarljiv ni udio hrvatskih protestanstskih pisaca i tiskara.
Jer, oni su u Tbingenu preveli Novi Testament i objavili ga l562/63.
( glagoljicom ), a l563. ( ćirilicom ). Objavili su i Postile
("tumačenja nedjeljnih i blagdanskih misnih čitanja"), l562. (
glagoljicom ), l563. ( ćirilicom ), a l568. ( latinicom ) ( Regensburg
), a prijevod Proroka Vsih prorokov stumačenje hrvatsko ( l564. ) .
Oni su, želeći potaknuti razvoj općerazumljiva hrvatskoga jezika,
učinili su što su mogli. Nu, manjak obrednih knjiga i svećenika
glagoljaša učinio je svoje. * ( 225. J. Fućak, c. dj., str. lOO.;
usp.: E. Hercigonja, Nad iskonom..., str.334., 439.; S. P. Novak, Dva
tisućljeća..., str. 73. )*
Slova i knjige priređivača i njihovih Lekcionara ipak nas upozoravaju
da je čovjek krhak, smrtan, da čovjekovo vrijeme teče i protječe kao
rijeka. Nakon čovjeka ostaju njegova dobra djela, kao što je ostao,
nakon fra Bernardina Splićanina ostao njegov Lekcionar, hrvatski
književno-liturgijski ( teološki ) vrhunac svih hrvatskih odnosno
glagoljskih i latinskih napora prije Njega, a i putokaz mnogima
poslije Njega, kao Njegova poputbina za put bez kraja, na onu stranu
Rijeke. Ostaju i čovjekova dobra i plemenita slova i knjige, kao i
ove, što ih izlaže Sveučilišna knjižnica u Splitu, kojih se dotičemo
i dodirujemo, i kao da čujemo sve njihove vlasnike, korisnike,
čitatelje, molitelje, kao i njihov trag, želje. I sada smo sa svima
njima u svezi, premda nevidljivoj, i tako smo i mi i oni zemni
suputnici, jedni malo prije, jučer, jedni samo neznantno poslije, kroz
vrijeme, ovu hrvatsku dragu Zemlju. Stojimo pred sobom i Knjigom-
Lekcionarom, simbolom i hrvatskim vrhuncem i novim početkom. Pitam se
: Hoćemo li uspjeti zapisati svoje Ime, Prezime, majke Hrvatske, za
vrijeme iza zavjese? Čini mi se da se nedopitano pitam, dok ovako
poluslijep snitim prema..., svomu i svijeta koncu!? I što čovjeku
treba doli kao i Bernardinu Splićanu, neimenovanomu Glagoljašu, i
drugima nepoznatima!? Da možda, umjesto traga, ostavim jednu riječ za,
za..., jer ti me ionako nećeš moći čuti, jer je između mene i tebe
nepremostiv jaz, rijeka, upravo kao između života i drugoga života!
I što drugo nego : Ostanite s Bogom, Ocem i Tvorcem i sastavljačem
Knjige-Lekcionara i svih dobrih knjiga i bdijenja oko i nad knjigama!
Split, 27. rujna l995. god.
SVETO PISMO
R - 1150
[BIBLE]. - Antwerpiae : apud Franciscum Grasset, [s.a.]. - sv.
; 13 x 6,5 cm.
Korice obložene kožom, nasl. uzet s hrpta.
Tomus 3 : Libri Paralipomenon II. ; Libri Esdrae II. ; Tobiae. ;
Judith. ; Estheer Job. - 352 str.
Tomus 4 : Liber psalmorum. ; Proverbia ; Ecclesiastes. ; Canticum
cantic. ; Sapientia. ; Ecclesiasticus. - 383 str.
R - 532 *
BIBLIA. - Venetia : Franciscus Renner de Hailbrunn, 1483. - 474
f. (naknadna folijacija prigodom restauracije) : rukom rađeni
inicijali, neki oslikani ; 23 x 17 cm.
Uz rub bilješke različitim rukama (osobito Iz); pokušaj konkordanci-
je. - Konzervirano, restaurirano i uvezano u Laboratoriju... Arhiva
Hrvatske, Zagreb 1992. - got., H 3089, GW 4253, BMC V, 303, Stillwell
B 512, B 193. - Interpretationes hebraicorum nominum.
R - 529 *
BIBLIA vtrivsqve testamenti : svmma cvra, ac diligentia &
collatione multorum ac ementatissimorum exemplarium... - Venetia :
ap. Cominum de Tridino Montisferrati, 1544. - 11, 659, 4 f. ; 23 x
19 cm.
Ex libris MADD (na str. 586: Marco Antonio De Dominis). - Konzervira-
no, restaurirano i uvezano u Laboratoriju... Arhiva Hrvatske, Zagreb.
- III. liber Machabaeorvm ?. - Na nasl. str. Hieronymi Antonij
Bernardo Can:ci Spalatensis. - Indices.
R - 6810
BIBLIA Sacra Vulgatae editionis Sixti V. & Clem. VIII. Pont.
Max. Auctoritate recognita : Editio nova, juxta Editionem Parisiensem
Antonii Vitre nunc denuo revisa, et optimis exemplaribus adaptata.
- Venetia : Nicolaus Pezzana, 1723. - 16, 1060 + LXVI str. : ilustr.,
grafike, inicijali ; 31 x 21 cm.
Na kraju ex libris "A.M.G. Tomić... Agostino Maljia ? omić, Giusepp".
- Korice obložene kožom, dobro očuvana. - Na kraju dodano: Oratio
Manassae regis Juda..., Liber Esdrae III-IV. - Indices. - Hebraico-
rum, chaldaeorum graecorumque nominum interpretatio. - Tabulae. -
Breviarium totius chronologiae sacrae in quatuor annorum millia
distributum.
R - 6793
BIBLIA sacra vulgatae editionis Sixti V. et Clementis VIII.
pontif. max. Auctoritate recognita, uberrimis prolegomenis dogmati-
cis, et chronologicis illustrata. - Venetia : ex typographio
Remondiniano, 1758. - sv. : ilustr., inicijali ; 33 x 23 cm.
Na prvom listu rukom: "Gradskoj Biblioteci poklanja M. Mateljan".
Tomus 1. - 1758. - LXXVI, 391 str. Scripturae sacrae prolegomena. -
Indices.
R - 6809
BIBLIA Sacra Vulgatae editionis Sixti V. & Clementis VIII.
Pontif. Max. Auctoritate Recognita, Versiculis distincta: una cum
selectis annotationibus : Editio novissima, ad ultimam Parisiensem
exacta, & summa diligentia a mendis omnibus expurgata / Jo. Baptista
Du Hamel. - Venetia : Typographia Remondiniana, 1763. - sv. ; 33 x
23 cm.
Korice obložene kožom, na poleđini rukopis, arapsko pismo ?, dobro
očuvana. - Breviarium totius chronologiae sacrae in quatuor annorum
millia distributum.
Pars prima. - 1763. - 575 str. - Završava s Liber Ecclesiastici.
R - 6811
SACRA Biblia variarum translationum Juxta Exemplar Antuerpiae
impressum anno 1616. complectens praeter Vulgatam,... / praefatio
Laurentius Beyerlinck. - Venetia : Nikolaus Pezzana, 1747. - 4 t. ;
32 x 23 cm.
Kožni uvez.
Tomus primus. - 1747. - 17, 335 f. : vinjete, grafike. - Završava s
Liber Ruth.
R - 2224/1-2
SVETO pismo Staroga i Novoga zavjeta / preveo Ivan Ev. Šarić.
- Madrid : Osvit, 1959. - 2 sv. ; 20 x 13 cm.
Hrvatski prijevod na temelju hebrejskog i grčkog izvornika. -
Posveta: Krunoslavu Kučiću na spomen Dr ?.
Sv. 1 : Stari zavjet. - 2. popravljeno izd. - 1391 str.
Sv. 2 : Novi zavjet. - 3. popravljeno izd. - 1403-1776 str.
R - 2158/1-4
SVETO pismo Starog' zakona, Sixta V. P. naredbom prividjeno, i
Klementa VIII. pape Vlastjom izdano sada u Jezik Slavno-Illyricski,
Izgovora Bosanskog' prinesheno... = Biblia Sacra Veteris Foederis...
/ prijevod Petar Katancsich. - U Budimu : Slovima i troshkom Kraljev.
Mudroskupshtine Macxarske, 1831. - 4 sv. ; 22 x 13 cm.
Sv. 1 : Knjige: Poroda, Izhoda, Levitika, Brojah, i Pozakonstva. - XL,
691 str.
- Manjkaju korice, na hrptu ostatak rukopisa.
Sv. 2 : Knjige: Josue - II. Esdre. - 927 str. - Bez korica i nasl.
str.
Sv. 3 : Knjige: Tobie - Crkvenika. - 820 str. - Manjkaju korice i kraj
knjige.
Sv. 4 : Prorocsanstva: Isaie,..- Knjige Makabeah. - 1037 str. - Uvez
popustio.
R - 524
TESTAMENTVM vetvs & novvm / predgovor Rob. Stephanvs, librarivs
regivs. - [s.l.], [s.a.- 16 st?]. - razl. paginacija ; 20 x 15 cm.
Kartonske korice obložene kožom, dijelovi rukom pisane pergamene. -
Manjkaju nasl. i 1. str. - Na koricama pečat: Gabinetto di lettura.
- Rub zlatom obojen. - Hebraicorum, Chaldaeorum, Graecorumque nominum
interpretatio. - Indices. - Bilješke uz tekst.
R - 1130
VETUS testamentum juxta exemplar Vaticanum. - Romae : ex ejusdem
Sacrae Congregationis [de Propaganda Fide], 17__. - 17 x 9 cm.
Ad usum Collegii S. Congregationis de Propaganda Fide.
Tomi II. pars altera : [Libri regum I-IV]. - 1768. - 225 - 748 str.
Ex libris: Čovo Josip, Sratok 7 7 915 i Mato Žanko Grgin, Sratok dne
24.4.1924. - Na nasl. str. grafika. - Korice obložene kožom.
NOVI ZAVJET
R - 1067
E KAINE Diatheke tou Kyrioy kai Soteros emon Iesoy Hristoy. -
en Londino : para T. Rytt., 1813. - 556 str. ; 16 x 10 cm.
Grč. - Metafrastheisa eis koinen dialekton. - Korice obložene kožom.
R - 626
Le NOUVEAU Testament de notre-seigneur Jesus-Christ. - Paris :
au Palais, 1740. - 684 str. ; 17 x 10 cm.
Traduit sur l'ancienne Edition Latine... par Denys Amelote. - Kožni
uvez sa zlatotiskanim ornamentom na hrptu.
R - 578 *
NOVI Testamenti vulgata editio : Ad uetustissimorum utriusqe
linguae exemplarium fidem diligenter recognita, & castigata. -
Venetia : Officina Francisci Bindoni & Maphei Pasini, 1539. - 208 +
32 str. : inicijali, grafike ; 12 x 8 cm.
Indicatur etiam in cqalce huius, Euangeliorum, & Epistolarum pars que
in Rom. Missali toto anno legatur. - Uz tekst bilješke rukom. - Kožni
uvez. - Index.
R - 1153
NOVUM Jesu Christi Testamentum vulgatae editionis, Sixti quinti
Pont. Max. jussu. - Antwerpiae : apud Franciscum Grasset, [s.a.]. -
656 str. ; 13 x 6,5 cm.
Korice obložene kožom. - Index.
R - 2739
IL Nuovo Testamento / tradotto da monsignor Martini ; note
copiose, e riflessioni del Giabau dell'Oratorio. - Venezia : appresso
Simone Occhi, 1802. - sv. ; 18 x 11 cm.
Logotip.
Tomo 2. - 1802. - 615 str.
R - 2065
SVETO pismo : Novi zavjet Gospoda našega Isukrsta. - Beč :
izdanje Britanskoga i inostranoga bibl. družtva, 1886. - 378 str. ;
13 x 8 cm.
R - 2159/1-2
SVETO pismo Novog' zakona, Sixta V. P. naredbom prividjeno, i
Klementa VIII. pape Vlastjom izdano sada u Jezik Slavno-Illyricski,
Izgovora Bosanskog' prinesheno... = Biblia Sacra Novi Foederis... /
prijevod Petar Katancsich. - U Budimu : Slovima i troshkom Kraljev.
Mudroskupshtine Macxarske, 1831. - 2 sv. ; 22 x 13 cm.
Sv. 2 : Listi ss. Pavla, Jakoba, Petra, Ivana, Jude; i Objavljenje.
- 410, CLXXII str. Ukazalo svetih knjigah... - Ukazalo Epistolah i
Evangjeljah cile godine.
DJELA S BIBLIJSKOM TEMATIKOM
R - 2743
ABATE du Clot
La Bibbia sacra : difesa dalle accuse degl'increduli e
giustificata da ogni imputazione di essere contraria alla ragione,
a' monumenti della storia... / Abate du Clot. - Brescia : dalla
tipografia Foresti e Cristiani, 18__. - sv. ; 17 x 11 cm.
Nuova traduzione dal francese.
Vol. 4. - 1822. - 356 str. - Note. - Indice.
R - 1402
BECANUS, Martinus
Analogia Veteris ac Novi testamenti in qua primum status
Veteris, deinde consensus, proportio, & conspiratio illius cum Novo
explicatur / Martinus Becani, Luca a' Carpi. - Venetiis : apud
Aloysium Pavinum, 1710. - 22, 596 str. ; 16 x 9 cm.
R - 2570
BOARETTI, Francesco
Volgarizzamento del libro de' salmi secondo la lettera e lo
spirito de' medesimi : sotto i principali rapporti di religione e di
letteratura / Francesco Boaretti. - Nuova edizione diligentemente
corretta. - Milano : per Paolo Emilio Giusti, 18__. - sv. ; 15 x 9 cm.
Col testo latino a fronte.
Tomo 2. - 180. - 264 str. - Uvez popustio, na koricama ex libris:
Caraman Fortunat?.
R - 2305
CALMET, Agostino
Život Isusa Kersta Gospodina našega / izvadjen i uredjen iz
evangjeljah po Augustinu Kalmet-u ; iz talijanskog u ilirski priokre-
nuo Mihovil Čuić. - U Splitu : tiskom Piperate, 1848. - VI, 172 str.
; 20 x 14 cm.
R - 6798
CASINI, Antonius
Encyclopaedia Sacrae Scripturae : selectae in omni scienti-
ae, & doctrinae genere Quaestiones ex sacris potissimum Literis
enodatae / Antonius Casini. - Venetiis : apud Modestum Fentium, 1747-.
- sv. ; 26 x 20 cm.
Kartonske korice obložene kožom, oštećene.
Vol. 1. - 1747. - 224 str. - Prolegomena.
Vol. 2 : pars 1. - 1747. - 154 + 210 str. - Appendix.
Vol. 2 : pars 2. - 1747. - 196 str. - Index.
R - 517 *
DA FANO, Bartolameo Dionigi
Compendio historico Del Vecchio, e del Nuovo Testamento,
cavato dalla Sacra Bibbia : nel quale si descrivono tutte le cose
notabili... con la Vita di Giesu' Christo... / Bartolameo Dionigi da
Fano. - Nuovamente ristampato, & ricorretto. - Venetia : appresso
Angelo Bodio, 1574. - 22, 236 str. : ilustr., vinjete, inicijali ;
22 x 16 cm.
Kožni uvez, oštećen. - Tavole.
R - 582 *
FLORES Bibliae sive loci communes omnium fere materiarum ex
veteri ac nouo testamento excerpti : atque alphabetico ordine digesti,
nuncque demum castigati. - Lvdvni : apud Gvlielmvm, 1572. - 798, 7
str. ; 12 x 8 cm.
Ex libris "Fr Albertus ?cosis". - Logotip. - Manjkaju str. 97-112.
R - 899
FLORES Bibliae sive loci communes omnium fere materiarum ex
Veteri ac Novo testamento excerpti : alphabetico ordine digesti, ac
castigati. - Tyrnaviae : typis Academicis Soc. Jesu, 1743. - 613 str.
; 16 x 10 cm.
Ex libris: Ad Vsum Simplicem P. F. Seraphini Carina de Segnia Ordis
Min: Reg[ula]ris: ? S. P. Francisci. - Logotip. - Hrbat oštećen.
R - 6807
GLOSSA magna ... / Martinengus Ascanius [?]. - [s.l.], [s.a.].
- 84-1618 + 56 str. : vinjete, inicijali ; 34 x 24 cm.
Knjiga veoma oštećena, počinje sa str. - 84. - Indices.
R - 756 *
CASSIODORUS
Cassiodorvs svper psalmos : Expositio clarissimi Cassiodori
Senatoris Romani, in Psalterium. Cum Tabula omnium dictorum notabilium
apposita, nuncprimum recognita atq; diligenter emendata / Cassiodorus.
- Venetijs : impensa heredum quondam Domini Octaviani Scoti, 1517. -
?, 227 str. : inicijali, vinjete ; 32 x 20 cm.
Logotip na nasl. str. različit od onog na kraju knjige kao i godina
izd. [1517 ili 1539 ?]. - Na kraju vodeni znak. - Kožni uvez, oštećen
kao i knjižni blok. - Annotationes.
R - 7706/2
CORNELIUS, Cornelius a Lapide
Commentarivs in Iosve, Ivdicvm, Rvth, IV. libros regum et
II. Paralipomenon ; Esdrae, Nehemiae, Tobiae, Ivdith, Esther, et
Machabaeorvm libros commentarii, indicibvs locorvm Sacrae scriptvrae,
rerum et verborum instructi / Cornelius Cornelius. - Antverpiae,
Parisi : Joannes Mevrsivm, S. Cramoisy, 1642, 1645. - 400 + 25, 346
+ 18 str. : ukrasne vinjete i inicijali ; 35 x 21 cm.
Na nasl. str. Ex libris: "Capucinorum Venetiarum quondam nunc Stephani
Paulovich Lucich". - Uvez u kožu, hrbat i rubovi listova oštećeni. -
Indices.
R - 7706/1
CORNELIUS, Cornelius
Commentarii in Ecclesiasten indicibvs necessariis illvstrati
/ Cornelius Cornelius. - Antverpiae : Iacobvm Mevrsivs, 1670. - [4]+
360 + 34, 14 + 376 + 40, 336 + 22 str. : ilustr. vinjete i inicijali
; 35 x 23 cm.
Na nasl. str. grafika i ex libris: "Capucinorum Venetiarum quondam
nunc vero Stephani Paulovich Lucich". - Kartonske korice obložene
kožom, hrbat oštećen. - Indices.
R - 292
DANIČIĆ, Đuro
Pripovijetke iz Staroga i Novog zavjeta / preveo Gj.
Daničić. - 7. izd. - Biograd, 1865. - 187 str. ; 17 x 11 cm.
Na koricama rukom: Ovu mi je knjigu darovao stric Ignjat, kad sam bio
još djetetom - Vladimir pop Bakotić.
R - 2117
[DOGAGJAJI Svetog Pisma Staroga i Novoga Zakona]. - [s. l.], [s.
a.]. - [93-693 str.] : ilustr. ; 17 x 11 cm.
Djelo oštećeno, manjkaju korice i početak knjige. - Nasl. uzet iznad
teksta; na kraju nasl. Jezgra Svetoga Pisma.
R - 164
ĐORĐIĆ, Ignjat
Vulgatae psalmorum editionis... illyrica metaphrasis = Saltjer
Slovinski / Ignazie Gjorgia. - Venetiis : apud Christoforum Zane,
1729. - XX, [nepag.] ; 23 x 17 cm.
Uvez popustio.
R - 83
GUNDULIĆ, Ivan Fran
Suze sina razmetnoga : sedam pjesnji pokornieh i pjesan od
velicjanstvaa Bozcieh / Givo Fran Gundulich. - Od prie drugovdje,
Napokon ovdi pritjesctene. - Dubrovnik : po Antunu Martekini, 1828.
- 125 str. ; 21 x 13 cm.
Kazalo.
R - 24 *
KAČIĆ Miošić, Andrija
Korabglicza Pisma svetoga i svih vikovah svita dogagiaijh
poglavitih, u dva poglavja razdigliena... / po Andrii Kacichiu iz
Brista. - U Mleczih : pritiskano od Dominika Lovisa, 1782. - 11, 500
str. ; 20 x 14 cm.
Str. 497-500 pogrešno uvezane na početak knjige. - Meki uvez, oštećen,
neobrezana.
R - 75
KAČIĆ Miošić, Andrija
Korabglicza Pisma svetoga i svih vikovah svita dogagiaijh
poglavitih, u dva poglavja razdigliena... / po Andrii Kacichiu iz
Brista. - Iznova pritisctena. - Dubrovnik : po Antunu Martekini
utiscteniku, 1833. - 520 str. ; 19 x 13 cm.
Sliide knezovi i vlastella naroda Slovinskoga.
R - 2463
KAČIĆ Miošić, Andrija
Korabglicza Pisma svetoga i svih vikovah svita dogagiaijh
poglavitih, u dva poglavja razdigliena... / po Andrii Kacichiu iz
Brista. - Iznova pritisctena. - Dubrovnik : po Pet. Frane Martekini
utiscteniku, 1836. - 514 str. ; 19 x 13 cm.
Meki uvez, oštećen, neobrezana.
R - 2070
KAŠIĆ, Bartol
Xivot gospodina nascega Isvkarsta ; Xivot pricistae
Bogorodice vazda diviccae Mariae mayke Isvkartovae gospoye nascae =
Vita del signor nostro Giesv Christo / Bartolomeo Kassicch Paxanin.
- Roma : nella Stamparia della S. Congreg. de Propag. Fide, 1638. -
119 str. ; 16 x 10 cm.
Na prvom listu ex libris Archiđa_i Vulatcouich ?auegradensis; di me
Lk ?anokichca jakop... - Letaniae priblax vazda diviccae Mariae
Bogorodicae Loretanae.
R - 336 *
MARULIĆ, Marko
De Hvmilitate et Gloria Christi Marci Marvli Opvs / Marcus
Marulus. - Venetia : Bernardinus de Vitalibus Venetus, 1519. - 290
str. (nepag.) : 2 grafike ; 17 x 12 cm.
Kožni uvez; dobro očuvana. - Errata... emendanda.
R - 330 *
MARULIĆ, Marko
De institvtione bene vivendi per exempla sanctorvm + /
Marcus Marulus. - Venetia : Bernardinus de Vitalibus Venetus, 1506.
- /nepag./ ; 16 x 11 cm.
Kožni uvez. - Got.
R - 2377 *
MARULIĆ, Marko
De veteris instrumenti viris illustribus commentarium =
Sažeti prikaz slavnih muževa Starog zavjeta / Marcus Marulus ;
priredio, latinski predgovor i indeks sastavio Šime Jurić, Uvod na
hrvatskom jeziku napisao Rafo Bogišić. - Zagreb : Nacionalna i
sveučilišna biblioteka, Sveučilišna naklada Liber, 1979. - XVI, 119
+ 36 f. ; 23 x 17 cm.
Rukopis "De Veteris Instrumenti viris illustribus M. Maruli commenta-
rium" dio je većeg kodeksa koji se čuva u Biblioteca Vallicelliana
u Rimu pod signaturom F 98. - Pretisak. - Nota bibliografica. -
Principaliora scripta quibus nova inventa annotata sunt.
R - 329 *
MARULIĆ, Marko
Evangelistario di Marco Marvlo Spalatense : Opera veramente
Euangelica. Diuisa in sette libri, sotto i titoli della Fede,
Speranza, e CharitĹ / Marco Marulus ; tradotto di Latina in lingua
Toscana dal D. Silvano Razzi. - Fiorenza : appresso Bartolomeo
Sermartelli, 1571. - 14, 622 + 2 str. ; 16 x 10 cm.
Kartonske korice obložene kožom, koja je malo oštećena.
R - 328 *
MARULIĆ, Marko
Evangelistarivm Marci Maruli Spalatensis viri disertissimi
: opus vere euangelicum cultissimoque adornatum sermone: sub fidei :
spei & charitatis titulus : in septem partitum libros / Marko
Marulić. - Apud Inclinatam Coloniam, 1529. - 7 f, 482 str. : inicijali
na početku svake knjige ; 16 x 11 cm.
Ukrašene kožne korice; dobro očuvana.
R/D - 2319 *
MARULIĆ, Marko
Libar Marca Marula Splichianina V chom se usdarsi Istoria
Sfete udouice Judit u uersih haruacchi slosena/ chacho ona ubi
uoiuodu Olopherna Posridu uoische gnegoue / i oslodobi puch israelsc-
hi od ueliche pogibli + / Marcus Marulus. - Zagreb : Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, 1950. - 34 f. : ilustr., inicijali
; 21 x 15 cm.
Pretisak izd. In Vinegia per Guilielmo da Fontaneto de Monteferrato...
Nel Anno del Signor. M.D.XXI.
R - 327 *
MARULIĆ, Marko
Marci Marvli Qvinqvaginta Parabolae / Marcus Marulus. -
Coloniae : apud Ioannem Gymnicum, 1529. - 29 + 1 str. ; 14 x 9 cm.
R - 332 *
MARULIĆ, Marko
Marci Marvli Spalatensis Benevivendi institvta typo
Sanctorum salutariumque doctrinarum congesta, littera iam pridem
recentiore calocographata, & lima correctionis feruentiori castiga-
ta... / Marcus Marulus ; epigramma Daniel Agricola. - Basilea :
Adamus Petrus de Langendorff, 1513. - 16, 279 f. : inicijali ; 21 x
16 cm.
Na 2.l. izrezana vinjeta /?/. - Kožni uvez.
R - 331 *
MARULIĆ, Marko
M. Marvli Spalatensis Dictorvm Factorvmqve Memorabilivm
libri sex; siue : De bene beateque viuendi institutione ad normam
vitae Sanctorum vtriusque Testamenti, collecti atque in ordinem
digesti / Marcus Marulus. - Antverpiae : ex officina Aegidij Steelsij,
1584. - 28 f, 578 str. : inicijali ; 17 x 11 cm.
Kožni uvez malo oštećen. - Na nasl. str. ex libris Ioannis ?; na
prethodnom listu: 1607... il presente libro mi fu mandato in dono dal
ill.mo... Marcantonio De Dominis Archiepiscopo di Spalato da Venetia
(dva različita rukopisa). - Index.
R - 355 *
MARULIĆ, Marko
M. Marvli Spalatensis Dictorvm Factorvmqve Memorabilivm
libri sex; siue : De bene beateque viuendi institutione ad normam
vitae Sanctorum vtriusque Testamenti, collecti atque in ordinem
digesti / Marcus Marulus. - Antverpiae : Martinus Nutius, 1593. - 8
f, 505 str. + 13 f. : grafike, inicijali ; 18 x 11 cm.
Kožni uvez; dobro očuvana. - Index.
R - 335 *
MARULIĆ, Marko
Marci Marvli Spalatensis Evangelistarivm / Marcus Marulus.
- Venetia : in edibus Jacobi leuci, 1516. - 5, 150 /151/ f. :
inicijali ; 22 x 15 cm.
Got. - Uvez u finu kožu, za uvez korišten rukopis. - Na margini
bilješke rukom. - Na nasl. str. logotip i ex libris: "Marij Gui?arel-
li" + žig. - Na prvom listu rukom: Est epitaphum Marchi apud Pont?ni?
lib. ??. - Index.
R - 334 *
MARULIĆ, Marko
Opera di Marco Marvlo da Spalato circa l'institvtione del
bvono, e beato vivere, secondo l'essempio de'Santi, del Vecchio e
Nuouo Testamento : divisa in sei libri / Marco Marvlo ; tradotta in
lingva toscana da maestro Remigio Fiorentino. - di nuouo con
diligentia ristampata. - Venetia : appresso Paulo Vgolino, 1597. -
3, 263 f. : inicijali, vinjete ; 19 x 15 cm.
Logotip. - Hrbat obložen kožom.
R - 1053
STORIA del Testamento vecchio, e nuovo con spiegazioni estratte
da' santi padri che molto edificano, e servono a ben ordinare i
costumi di ogni genere di Persone. - edizione novissima, corretta...
- Venezia : presso Adolfo Cesare, 1799. - 396 + 200 str. : ilustr. ;
18 x 11 cm.
Hrbat obložen kožom na kojoj se vide tragovi pisanja. - Indici.
R - 2458
ULOMCI Svetoga pisma obojega uvjeta staroslavenskim jezikom
skupio iz rukopisah i tiskanih knjigah hrvatskoga razreda / Ivan
Berčić. - U Zlatnome Pragu : tiskom C. K. dvorne tiskarnice sinovah
Bogumila Haase, 1864. - sv. ; 23 x 15 cm.
Glag.
Dio 4 : u kojem su ulomci jevandjeljah po Matiju, Marku, Luci i Ivanu.
- 131 str.
R - 163 *
VITALJIĆ Višanin, Andrija
Istvmaccenye pisnih Davidovih v spivanya slovinska sloxeno,
s'pridgovorom, i s'nadodanyem svarh svake pisni : i nayposlie Razgovor
yedan meu Issukarstom na Krixu, i meu Karstyaninom; v pisni slovinske
prinessen... / Andrija Vitaglicc Viscanin. - V Bnecih : po Dominiku
Lovisa, 1703. - 4, 536 str. ; 23 x 17 cm.
Manjkaju str. 527-8, 537-550 (Razgovor meu Issukarstom na Krixu i meu
Karstyaninom); 2. primjerak također oštećen, uvez popustio.
R - 1044
ZLATOUSTI, Ivan
[Divi Ioannis Chrysostomi Homiliae ... in epist. s. Pavli...
Mutiano Scholastico interprete] / Ioannes Chrysostomus. - Basileae
: ex officina Ioan. Hervag., 1536. - 513-1208 str. ; 31 x 21 cm.
Bez korica, uvez popustio; manjka početak knjige.
R - 159
ZCIVOT gospodina Jesusa Christa naroda cjoviecjanskoga spasite-
glja po Mateu', Marku, Luzi, i Ivannu svetiem Vanghjelistam i inniem
davniem Svetiem Otzima : savaerscen scivotom Blascene Dievize Marie
gnegove Mattere. - U Mnezik : kod Scimuna Occhi, 1764. - XVI, 195 str.
; 23 x 18 cm.
Na nasl str. rukom: Libro di Suor Lodovica Knexevich del Convento di
S. giuseppe in Cattaro acquistato l'anno 1803.
LEKCIONARI
R - 423
BANDULAVIĆ, Ivan
Pisctole i Evangelya priko suega Godiscta novo istomacena po
razlogv Missala dvora rimskoga... / Iuann Bandulauichi Skokglianin.
- V Bnecieh : po Francisccu Broiollu, 1665. - 281 str. : inicijali ;
26 x 20 cm.
Tvrdi kožni uvez, dvobojni tisak. - Kalendar.
M - 674/1 *
CODEX "Christiani"nomine Hval = Hvalov zbornik. - Sarajevo :
Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti BiH, 1986. - 359 f. :
ilustr., inicijali ; 18 x 12 cm.
M - 674/2 *
THE Codex of Hval Krstjanin = Zbornik Hvala Krstjanina :
transcription and commentary / editor in chief Herta Kuna. - Sarajevo
: Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti BiH, 1986. - 777 str. ; 27
x 20 cm.
R - 2426
EPISTOLE ed evangeli per le domeniche e feste dell'anno secondo
la versione di / Antonio Martini. - 1. edizione. - Zara : Fratelli
Battara, 1841. - 295 str. ; 18 x 11 cm.
Ad uso delle scuole elementari della Dalmazia. - Uvez popustio. -
Annotazioni.
M - 39
[EVANGELISTARIUM]. - [s.l.], [s.a. XIII. st.]. - [196 f. naknadna
folijacija] ; 21 x 16 cm.
Rukopis na pergameni. - Djelo necjelovito, restaurirano i uvezano.
R - 452
PISCTOLE i Evangelja priko svegga Godiscta na novi način
istomačena po razlogu Missala dvora rimskoga... u slovinski jezik
istomačena, i virno prinesenna : s priloxkom razliki blagoslova,
načina Karsctenja male dicze iz Rituala Rimskoga i Kalendara Pape
Gargura XIII. s brojniczom Blagdana pomični... / priredio Petar
Knexevich iz Knina. - U Mletczih : po Ivanu Novellu, 1773. - XIX, 272
str. ; 30 x 22 cm.
Dva primjerka: kod jednog uvez popustio, veoma oštećen, drugi dobro
očuvan, poklon biblioteke Samostana Franjevaca u Sinju 29.VI.1977.
- Kod prvog na raznim mjestima ex libris: Andrija Bašić, Dubrava;
Juginović. - Kalendar.
R - 2439
PISCTOLE i Evangelja priko svega godiscta iznova pritisctene po
upravi i redu parvoga prinesiteglja samo nadostavljenjem novo
svetkovina po upravi Misala Rimskoga i narednika ove darzave : s
priloxkom razliki blagosova, način karsctenja male dicze, iz rituala
Rimskoga: i kalendara pape Gargura XIII. s brojniczom blagdana pomič-
ni. - Split, Zadar : Marie udov. Piperata i sin, Bracha Battare, 1857.
- X, 306 str. : inicijali ; 29 x 22 cm.
Kalendar.
R - 158
[PISTOLE i Evangelya po see godiscte harvatchim yazichom
Stumachena]. - Nouo pristampana, i spomgnom priuiyena,... - V Bnetcih
: per Giouan' Antonio Rampazetto, 1586. - 116 f. : grafike ; 22 x 17
cm.
Rukom: Ovo je treće izdanje Lekcionarija (=Šćaveti) Otca Bernardina
Spljećanina...; na kraju knjige: Na 18 Novembra Pripoveza ovi Libar
ja Gargo Zubon iz dugopoglia ...Parroku Dn Mattija Benzunu od Solina
i Vragnicza... - Na oštećena mjesta lijepljen novi papir. - Dar od
Narodne čitaonice 1903. - Got. - Kalendar.
R - 171
[PISTOLAE i Evanghjelya/. - [s.l.], 17. - 247 str. : inicijali
; 29 x 20 cm.
Uvez popustio, oštećena; manjkaju prvi listovi. - Kalendar. - Tabula
blagdaniih pomieschienivih.
OSTALE LITURGIJSKE KNJIGE
M - 51
[BREVIARIUM]. - [s.l.], [s.a. - XIII/XIV st.]. - 266 f. [naknadna
folijacija] ; 13 x 9 cm.
Rukopis na pergameni. - Restauriran i uvezan.
R - 1403
BREVIARIUM Romanum ex decreto Sacrosancti Concilii Tridentini
restitutum, S. Pii V. pontificis maximi jussu editum Clementis VIII.
& Urbani VIII. Auctoritate recognitum : cum officiis sanctorum... -
Venetiis : apud Joannem Antonium Pezzana, 1788. - 4 sv. ; 18 x 11 cm.
Dvobojni tisak. - Kalendar.
Pars verna : a Dominica prima Quadragesimae usque ad Dominicam Trini-
tatis. - XIX, 524, cxcvi, 116, 10 str. Dodatak: Die VII. maio. in
festo S. Domnii episcopi, & martyris...Spalatensis Principalis Pa-
troni.
R - 885
BREVIARIUM Romanum ex decreto Sacrosancti Concilii Tridentini
restitutum, S. Pii V. pontificis maximi jussu editum Clementis VIII.
& Urbani VIII. Auctoritate recognitum : officiis trium ordinum S. P.
N. Francisci... - Veneta tertia editio. - Venetiis : apud Josephum
Orlandelli, nomine q.m Francisci ex Nicolao Pezzana, 1796. - cvii,
984, ccxv [+ 24, 24] str. ; 19 x 10 cm.
Dvobojni tisak. - Uvez popustio. - Kalendar. - Tabulae.
Privez 1 : Officium proprium S. Hieronymi, Ecclesiae doctoris,
Dalmatiaeque Patroni... - Venetiis : apud Simonem Occhi, 1788. - 24
str.
Privez 2 : Officium B. Joannis Ursini episcopi, et confessoris
Traguriensis... - Venetiis : apud Simonem Occhii, 1795. - 24 str.
R - 3
BREVIARIVM Romanvm slavonico idiomate iussu s.d.n. Innocentii PP.
XI. editvm. - Romae : typis, & Impensis Sac. Cong. de Propag. Fide,
1688. - ? str. ; 20 x 15 cm.
Na prvom listu nekrolog ?; PAŠTRIĆ; Brevijar mijenjao vlasnika: Don
Mio Rudan di Dugo Pogle, questo libro e di me cheriko Iuan Karlich ex
Vila Nerezina; Bilješke uz tekst rukom. - Veoma oštećen, uvez
popustio. - Dvobojni tisak.
R - 5
[BREVIARIVM Romanvm slavonico idiomate...]. - [Romae] : [typis,
& Impensis Sac. Cong. de Propag. Fide], [prije 1804]. - 675-1194 str.
; 15 x 11 cm.
Na prvom listu podatak o nevremenu u Solinu 16. 10. 1809. i ex libris:
Ovoje libar mene ? Bonavinture Pletikose... - Defektna. - Dvobojni
tisak.
R - 1/1-2
BREVIARIUM Romanum slavonico idiomate iussu ss. d. n. papae Pii
Sexti editum in duas anni partes divisum. - Romae : typis, et impensis
Sac. Congregationis de propaganda fide, 1791. - 2 sv. : inicijali ;
21 x 14 cm.
Glag. - Dvobojni tisak. - Tvrdi kožni uvez.
Pars hiemalis : A Dominica prima Adventus usque ad Dominicam Trinita-
tis. - 1120 + 278 + 128 str.
Na nasl. str.: Muchs na 26 Marca 1847. Dn. Ante Matkovich; dar od Dr.
Tartaglia. - U privezu: Officium Sanctorum.
Pars aestiva : A Dominica Trinitatis usque ad Dominicam primam
Adventus. - 1160 + 256 str. Na nasl. str. ex libris: "? iz solina";
na prethodnom listu: KARAMAN. - Uvez popustio.
R - 839
CAEREMONIALE episcoporvm Clementis VIII. primvm nvnc denvo
Innocentii papae X. avctoritate recognitvm. - Romae : typis Reu.
Camerae Apostolicae, 1651. - XIV, 408 str. : grafike, inicijali,
vinjete, neume ; 23 x 17 cm.
Ex libris: Appartiene al def. Canonico Proovicario Lubin, ostali
precrtani. - Kožni uvez.
R - 1193 *
CRISPUS, Petrus de Herculano
Officivm sanctissimi Nominis Dei / Petrus Crispus de Hercula-
no. - Nouiter aeditum & impressum. - Neapoli : apud Horatium Saluinum,
1590. - 24 f. ; 14 x 9 cm.
Privez.
R - 2308
ČETIRI Jutargne : tojest boxichna, vodokarstna, vazmena, i
martačka: i drughe takojer tri velike svete nediglie... - U Mnetke :
kod Simuna Cordella, 1794. - 101 str. ; 20 x 14 cm.
Istomačene iz Latinskoga u Harvatski Jezik za zadovogliti xegli
duhovnoj mnogghih duscah Slavnoga naroda Slovinskoga.
R - 2009/b
ĐORĐIĆ, Ignjat
Saltjer Slovinski / Ignacije Gjorgja. - 2. izd. - Zagreb :
Matica zagrebačka, 1851. XXVIII, 248 str. ; 24 x 16 cm.
Bez korica, 2 primjerka; jednom manjka str. - Izgovor od niekieh
osobitieh, i neobičajnieh riečih...
R - 2113
HRVATSKI bogoslužbenik ili sbirka jutrnja i večernja glavnih
svetkovina preko godišta i obrednih molitava i raznih pjesama koje se
običavaju po hrvatskih župah u Dalmaciji i susjednih zemljah /
priredio O. S. I. - Zadar : Upraviteljstvo "Narodnog lista", 1882. -
VII, 413 str. ; 20 x 13 cm.
Oštećena, uvez popustio. - Na korici rukom: Pridana Šimunu Goić pk.
Marka Praznice.
R - 478 *
LEVAKOVIĆ, Rafael
Missale Romanvm slavonico idiomate ivssv S.D.N. Vrbani
Octavi editum = Missal rimskij va ezik slovenskij... / prir. Rafael
Levaković. - Roma, 1631. - Razl. paginacija : note ; 24 x 17 cm.
Glag. - Kožni uvez s reljefnim ornamentima i okovima, oštećena kao i
nasl. str. - Kalendar.
R - 475 *
MISAL po zakonu Rimskoga dvora. - Zagreb : Mladost, Liber, 1971.
- 12 + 426 + XCIX str. : ilustr. ; 27 x 20cm. - (Biblioteka pretisaka
"Liber Croaticus" Instituta za znanost o književnosti Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu)
Prvotisak: godine 1483. - /Glag./. - Kožni uvez. - Dodatak.
R - 2327/I *
MISSALE Hervoiae Ducis Spalatensis croatico - glagoliticum. -
Ljubljana, Graz, Zagreb : Mladinska knjiga, Akademische Druck, Staro-
slavenski institut "S. Ritig", 1973. - 2 sv. ; 31 x 24 cm.
Glag. - Potpuno faksimilirano izd. originala iz Topkapi Sarayi Muzeja
u Instanbulu.
Sv. 1. : Missale... - 1973. - 247 f. (naknadna folijacija) : inicijali
i minijature u bojama ; 31 x 24 cm.
Sv. 2. : Transcriptio et commentarium / redaktor Vjekoslav Štefanić.
- 1973. - XIII, 544 str. Appendix.
R - 2464
MISSALE Romanvm slavonico idiomate ivssv S.D.N. Vrbani Octavi
editvm = Missal rimskij va ezik slavenskij sazdan poveleniem p.g.n.
pape Urbana Osmoga. - Roma : typis Sac. Cong. de Propag. Fide, 1706.
- razl. paginacija : neume ; 22 x 17 cm.
Glag. - Kožni uvez s reljefnim ornamentima i ostacima okova. - Na
kraju ex libris: Libar mene p. Ivana Ivanića, pisa ja Matija Ljubaso-
vić. - Dar Vj. Alačevića 1906. - Kalendar.
R - 4
MISSALE Romanum slavonico idiomate jussu SS. D. N. Papae Urbani
Octavi editum. - Romae : typis, & impensis Sacrae Congregationis de
Propaganda Fide, 1741. - 70 + 195 + 300 + CXXXIV str. : grafike,
vinjete, inicijali, neume ; 28 x 21 cm.
Glag. - Ispred nas. str. rukom: Don Frano Ivanišević 1887.(nabavio);
Dneva 18 decembra 1934 poklonio ovaj misal gradskoj biblioteci u Spli-
tu. - Tvrdi kožni uvez sa zlatotiskanim ornamentima, malo oštećen. -
Dvobojni tisak. - Kalendar.
R - 4
[MISSALE Romanum slavonico idiomate...]. - [s.l.], [s.a.]. - ?
str. ; 19 x 17 cm.
Glag. - Veoma oštećen, manjka početak i kraj, uvez popustio. - Na
unutrašnjosti korica rukom: Paštrić, 1638; ostali dio nečitljiv. -
Dvobojni tisak.
R - 2328 *
NOVLJANSKI brevijar : hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495., Župni
arhiv Novi Vinodolski / uvod, bibliografija Marija Pantelić, Anica
Nazor. - fototipsko izd. - Zagreb : Staroslavenski institut "Svetozar
Ritig", Turistkomerc, 1977. - 46 + XXV + 8 str. + 500 f. : inicijali,
minijature, vinjete ; 29 x 22 cm.
Bibliografija, str. I-XXV.
R - 383
OFFICIA Sanctorum pro primatiali, et metropolitana Ecclesia
Spalatensi. - [s.l.], [s.a.]. - 40 str. ; 24 x 17 cm.
Dvobojni tisak.
R - 479
OFFICIA Sanctorum Slavonico idiomate recitanda de praecepto ex
indulto apostolico in alquibus locis. - Romae : typis, et impensis
Sac. Congregationis de Propaganda Fide, 1791. - 270 str. ; 21 x 14 cm.
Glag. - Uvez popustio. - Ex libris: Ovoj libar mene Dn Pave Siben?ani-
ha od ugliana godischa gospodinova 1808... -
R - 1207
OFFICIUM Beatae Mariae Virginis s. Pii V. Pontificis Maximi jussu
editum, et Urbani VIII. auctoritate recognitum : cum Officio Defuncto-
rum... - Venetiis : apud Nicolaum Pezzana, 1761. - C3 + 366 str. :
grafike ; 15 x 10 cm.
Kožni uvez sa zlatotiskanim ornamentima, popustio.
R - 1182
OFFICIVM Hebdomadae Sanctae, Secundum consuetudinem Ducalis
Ecclesiae S. Marci Venetiarvm a Dominica Palmarum usque ad diem
Paschae inclusiue. - Venetijs : typis Ioseph Prodocimi, 1703. - 346
str. : grafike ; 14 x 9 cm.
Oštećena. - Dvobojni tisak.
R - 2076
OFFICIY B. Divice Mariae za koim slidi Oficiy od Martvih... -
Venetia : Bortolo Occhi, 1704. - ?, 447 str. ; 10 x 7 cm.
Kalendar.
R - 2077
OFFICIY od nedigle suete zayedno s mvkom po' Mativ, Lvki, Marku,
i Ivanv, isostalimi molituami v Veliki petak... - Venetia : Bortolo
Occhi, 1704. - 352 str. ; 10 x 7 cm.
R - 2115
OFICIJ Velike nedilje po Rimskom misalu i časoslovu : s dodatkom
Jutrnje na Božić, Na tri kralja, Večernje, Jutrnje i Pohvala za Mrtve,
i različitih Pisama, i molitava. - Zadar : Špiro Artale - tiskar
izdavatelj, 1884. - 297 str. ; 18 x 12 cm.
R - 297
OFICIJ Velike nedilje po Rimskom misalu i časoslovu : s dodatkom
Jutrnje na Božić, Na tri kralja, Večernje, Jutrnje i Pohvala za Mrtve,
i različitih Pisama, i molitava. - 5. popravljeno i nadopunjeno izd.
- Zadar : Špiro Artale - tiskar izdavatelj, 1889. - 297 str. ; 18 x
12 cm.
R - 1134
PONTIFICALE Romanum Clementis VIII. ac Urbani VIII. Auctoritate
recognitum, et ad plurium usum, in commodiorem formam redactum. -
Venetiis : ex tipographia Balleoniana, 1751. - XII, 473 str. ; 18 x
10 cm.
Na nasl. str. logotip. - Kožni uvez sa zlatotiskanim ornamentima.
R - 2325
PSALTERIUM Sisnaiticum = Sinajski psaltir : an 11th century
glagolitic manuscript from St. Catherine's monastery, Mt. Sinai /
edited by Moshe' Altbauer. - Skopje : Makedonska akademija na naukite
i umetnostite, 1971. - XVI, 360 str. : facsimili ; 24 x 17 cm.
Pretisak.
R - 1505
PSALTIR. - Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 1976. - 14 + ? str. :
inicijali ; 14 x 10 cm. - (Bibliofilska izdanja ; sv. 1)
Glag. - Pretisak Kožičićeva Psaltira tiskanog u Rijeci 1530. prema
jedinom poznatom izvorniku. - U prilogu transkribiran tekst.
R - 483
RITUAL rimski utišten po naredbi S. otca pape Pavla Petoga, a
sada uzmnoxan i ispravljen po prisvetom gospodinu našemu Benediktu
XIV. - U Mletci : kod Frane Andreole, 1827. - 372 str. : neume; 19 x
12 cm.
Na korici ex libris Don Luka Aljinović. - Kožne korice, kopče otpale.
- Dvobojni tisak.
R - 2360
SEDAM Jutarnji : to jest boxichna, vodokarstna, vazmena, ma-
rtačka. Velikoga četvartka, petka, i subote. Tako nadostavljena mukka
Gosp. N.I. pisana od 4. Ss. Evangjelista. - ... prividjeno, i
ispravljeno. Sad drugi put pritiskopisano u slovinski jezik. - Split,
: po Ivan. Ant. Piperata i Sina, 1832. - 313 str. ; 14 x 10 cm.
Ex libris: Petar Kekez... Dn Ivan Becich od Srignina...; libar Don
Petra Bacichia od Srignina 1838. - Kožni uvez.
R - 2363
[SEDAM Jutarnji] : to jest boxichna, vodokarstna, vazmena,
martačka. Velikoga četvartka, petka, i subote. Tako nadostavljena
mukka Gosp. N.I. pisana od 4. Ss. Evangjelista. - [Split?], [s.a.].
- 204 str. ; 16 x 11 cm.
Ex libris Matteo Cevesich. - Oštećena, manjka nasl. str. i kraj
knjige.
R - 426
ANDRIASI, Vitale
Avvento Del Padre fra Vitale Andriasi Di Ragusa Minor
Osseruante predicato ... all'... Senato di Ragvsa : con otto Sermoni
della Nouena,... / Vitale Andriasi. - Venetia : presso Benedetto
Miloco, 1679. - 200 str. : inicijali, vinjete ; 24 x 18 cm.
Darovana od G. Zarbarini. - Tavola. - Passi della Sacra Scrittvra...
- Indice.
R - 436
BLAŠKOVIĆ, Fabijan
Dva pastirska govoregna / Fabian Blascovich. - U Mletczi :
kod Sebastiana Coleti, 1800. - 24 + XII str. ; 23 x 17 cm.
Privez.
R - 2192/1
BONO, Giovanni Battista
Prediche quaresimali e panegirici / Gio. Batista Bono. -
Venezia : coi tipi di Giuzseppe Molinari ed., 1837. - sv. ; 22 x 14
cm.
Dar dra. J. Be?? 1940.
Vol. 1. - 1837. - XII, 313 str. - Uvez popustio.
R - 2196
CAMPADELLI, Giovanni
[Pripovidanja nediljna] / Ivan Kampadeli ; Dominik Pavicih.
- [Venecia], [poslije 1753]. - XVI, 519 str. ; 23 x 19 cm.
Manjka nasl. i II. str.; bez korica.
R - 427
DELLA Bella, Ardelio
Razgovori i pripovidagna / Ardellio della Bella Fiorentino.
- U Mletci : po Adolfu Cesare, [s.a.]. - 259 str. ; 27 x 20 cm.
Dar Nar. čitaonice. - Skazalo od niki rici od svi nerazumni. - Catalo-
go dei Signori Associati.
R - 414
FILIP, iz Occhjevjae
Nediglnik dvostruk ; Svetgnjak : to' jest Po dva Govoregnja
za svaku Nediglju priko godine... : to' jest Govoregnja od Svetie...
/ Filip iz Occhjevjae. - U Mletczij : po Dominiku Lovisi, 1766. - XVI,
440 + 208 str. : vinjete ; 23 x 18 cm.
Privez. - S nasl. str. izrezan logotip i ex libris.
R - 1457
LASELVE, Zacharia
Annus apostolicus : continens conciones praedicabiles... /
Zacharia Laselve. - Editio Novissima caeteris auctior, & emendatior.
- Bassani, 1778. - sv. ; 26 x 20 cm.
Tomus 2 : complectens conciones pro omnibus, et singulis totius anni
diebus festivis. - XII, 416 str. - Index rerum notabilium.
R - 436
PAVLOVIĆ Lucić, Ivan Josip
Malahni skup pastirski niki govoregnaa... / Ivan Jozip
Paulovich Lucich. - U Mletczi : kod Sebastiana Coleti, 1800. - 99 str.
; 23 x 17 cm.
Dar od Tartaglia 1905.
POUČNO-NABOŽNA LITERATURA
R - 241
BABIĆ, Toma
Cvit Razlika Mirisa Duhovnoga / Toma Babić. - Zadar : bratja
Battara, 1851[?]. - 2 sv. ; 22 x 15 cm.
Obadvije knjige u jednom sv.; tvrdi kožni uvez.
Knj. 1. - 271 str. - Manjka nasl. str.
Knj. 2. - 160 str. - Manjka kraj knjige.
R - 2466
BAČIĆ, Antun
Istina katolicsanska iliti Skazagnie upravgliegnia spasono-
snoga Xitka Karstianskoga : S' zabillixegniem zablugiegnia garsckoga
odmetnicstva, iliti Garcskie Erexiah, u koiesu nestichno upali,
odkadsuse od Rimske Czarkve oddilili... / Antun Bachich. - Budim : kod
Ivana Giurgia Nottenstein, 1732. - ?, 570 str. : vinjete ; 21 x 16 cm.
R - 739
BELARMIN, Robert
Copiosa dichiarazione della dottrina cristiana composta per
ordine di N. Sig. Papa Clemente Ottavo... / Roberto Belarmino. -
Trevigi : per Sebastian Grazioli, [s.a.]. - 168 str. ; 15 x 9 cm.
Ex libris: Giove Baccotich.
R - 1268
COSMI, Stjepan
Naredbe od Zbora darxave splitske dane na svitlo... / Stipan
Cosmi. - Venetia : appresso Andrea Poletti, 1699. - 167 str. ; 19 x
14 cm.
Uvez popustio, oštećena. - Na nasl. str. ex libris: Marović Miljenko
1915.
R - 1113
CROISET, Giovanni
Apparecchio e ringraziamento per ricevere con frutto li san-
tissimi sacramenti della confessione, e comunione con un metodo per
udire divotamente la S. Messa... ; Ristretto della fede cattolica /
Gio: Croiset. - Venezia : presso Antonio Rosa, 1800. - 287 str. : 1
grafika ; 14 x 8 cm.
Ex libris: Libro di Malessevich Nicolo; na kraju knj. Simettin Ancora.
- Korice obložene kožom sa zlatotiskanim ornamentom.
R - 2144
ČULIĆ, Matej
Pisni duhovne razlike / Matej Čulić. - Mletci, 1806[?]. -
[25-380] str. ; 18 x 13 cm.
Knjiga oštećena, manjkaju str. 1-24, 89-106, 143-4, 183-208, 381-?
[422]. - Na korici rukom: Ovu mi je knjigu darovala Župska crkva Sv.
Jurja u Bobovišćima na Braču 1. svibnja 1918. Duronozov.
R - 270
DUDAN, Marko
Narednik Boxanstvenoga officia sloxen za sluxbu MM. PP.
misnikov slovinskoga jezika darxave splitske za godiste 1841. / po
naredbi... Marka Dudana... - Split : po Bernardu Piperata, 1841. - 67
str. ; 20 x 13 cm.
R - 323
GAJA della Sala, Pietro
Modo pratico per ben confessarsi, comunicarsi, e sentire la
Santa Messa / Pietro Gaja della Sala. - Spalato : dalla Stamperia di
Giovanni Demarchi, a spese di Gio: Antonio Piperata, 1813. - 120 str.
; 13,5 x 9 cm.
Ex libris: Bauch Antonio 1847.
R - 2107
MARGITIĆ Jajčanin, Stipan
[Ispovid karstjanska i pisme duhovne] / Stipan Margitić Jaj-
čanin. - [s.l.], [1766]. - 318[?] str. : grafike ; 12 x 8 cm.
Oštećena, manjka nasl. str.
R - 1178
MORIGI, Paolo
Giardino spirituale / Paolo Morigi Milanese. - Venetia : per
Giovanni de'Paolo, 1718. - XXII, 382 str. : vinjete, inicijali ; 14
x 8 cm.
Uvez popustio, manjkaju str. 237-334 i posljednji listovi [?]. - Ex
libris: Padre Francescho da Pollogga Paludi.
R - 2462
PASHA duhovna : illiti način vjesht slishati Svetu missu i pri-
praviti se za ispovid, i sveto pričeshtenje; jutarnje, večernje, i
drughe mloghe molitve... / pridgovor Rafo Barishich. - Rim : slovima
S. Skuppa od Rashiregna Virre, 1842. - 439 str. ; 21 x 12 cm.
Iz Talianskog i Latinskoga jezika u Slovinski prineshena na zabavu
priprostog puka Bosanskoga.
R - 381
POUGET, Francois Amat
Uputjenja katolicsanska, u razgovore sloxena i u tri dila
razdiljena; u koima shtogod na vire i zakona iskazanje,... / Francesko
Amat Pouget ; s francuskog preveo Ivan Velikanovich. - U Ossiku :
slovima Ivana Martina Divalt, 1788. - 3 sv. ; 23 x 18 cm.
Dio 3. - 1788. - XII, 518 str.
Ex libris: Don Stipan Simunić.?
R - 412
RIEC Bozcia s' mnoggo Karstjanskieh nauka' za samu svarhu Bozcie'
slave', i Duhovne koristi naviesctena darzcava' slovinskieh karstjani-
ma / po potajnu Boggoslovzu Redovniku... - V Mleziema : prid Scimunom
Occhi, 1743. - 496 str. : inicijali, vinjete ; 24 x 19 cm.
R - 1302
SANNIG, Bernardo
Collectio, sive Apparatus Absolutionum, Benedictionum,
Conjurationum, Exorcismorum, Rituum, & Caeremoniarum Ecclesiasticarum,
& administrationis Sacramentorum... / coordinatum a Bernardo Sannig.
- Venetiis : apud Jo: Baptistam Recurti, 1766. - 468 str. ; 15 x 8 cm.
R - 1068
SANNIG, Bernardo
Collectio, sive Apparatus Absolutionum, Benedictionum,
Conjurationum, Exorcismorum, Rituum, & Caeremoniarum Ecclesiasticarum,
& administrationis Sacramentorum... / coordinatum a Bernardo Sannig.
- Bassani, 1789
Ex libris: F. Antonio Jerkovich (ostali precrtani).
R - 2071 *
TERZIĆ, Luka
Pokripglienye umiruchi za dobro, i sveto pochi u millosti
Boxiyoi s'ovoga sviita : u komuse uzdarxe mnoghe Molitve, Pisne
Blagoslovi Zakletve, i ost. / istumaceno skupglyeno, i nadostavglyeno
po D. Luci Terzichiu. - Mlecci : po Andriyi Poleti, MCCV [1705]. - 15
f, 480 str. : inicijali, [1] grafika ; 17 x 11 cm.
Manjkaju str. 63-118, kraj knjige?. - Kožni uvez. - Tabulla vrimenita
svetkovin ganutivi. - Kalendar. - Kazalood svetkovin koye uzdarxi
Kalendar Splitske Crique, i gniegove Darxave.