UVODNA RIJEČ
 

Izložba o splitskim novinama i novinarima u prvih desetak godina prve Jugoslavije upućuje na jedno zanimljivo razdoblje novije splitske prošlosti. Njega na političkom planu karakterizira suspenzija tradicionalne lokalne samouprave, gubitak posljednjih ostataka političke individualnosti Hrvata, dok je maglovitu formulu o "državnom i narodnom" jedinstvu svatko tumačio na svoj način. Ipak, sve su se jasnije razaznavale dvije grupacije: na jednoj su strani bile stranke povezane unitarističko-centralističkim usmjerenjem, bez obzira na to jesu li bile u vladi ili opoziciji, a na drugoj one koje su naglašavale hrvatsku nacionalnu orijentaciju. Jaka radnička grupacija, prikazana pod različitim imenima, stavljala je u prvi plan klasne momente.

U tom razdoblju Split bilježi blagi gospodarski rast i upravo je retorika dugogodišnjega gradonačelnika, inače izabranog tek 1926. godine, dr. Ive Tartaglie o prvenstvenoj brizi za komunalne gradske interese, a marginaliziranjem državno-pravnih pitanja, "držala vodu" sve do skupštinskog atentata, 20. lipnja 1928. godine.

Od mnoštva novina i listova koje su se u Splitu u to doba pojavili (oko tridesetak njih) trajni su ostali samo Novo doba i Jadranska pošta, a ostali su brzo pali u zaborav.

Ova je izložba prigoda da se još jednom sjetimo i bogatoga fonda Sveučilišne knjižnice u Splitu i na pragu stote obljetnice od osnutka ove vrijedne institucije još jednom probudimo savjest odgovornih dužnosnika.

Petar Krolo
 

POLITIČKE NOVINE (1918.-1929.)

Sredinom 1918., pola godine prije kraja Prvoga svjetskoga rata, pojava splitskog dnevnika Novo doba nagovijestila je na novinskom polju temeljiti preokret u našim krajevima što će nastati raspadom austro-ugarskog carstva. Naime, već u prvom broju lista od 9. lipnja u 1600 prodanih primjeraka ističe se tekst: "Novo doba - neka doista bude novo. Novo u ljubavi - novo u vjeri - novo u osveti..." U redakcijskom uvodniku toga "narodnog i neodvisnog dnevnog lista" naglašava se da će biti "glasnikom političkih težnji jedinstvenog naroda Hrvata, Srba i Slovenaca", da se neće "zastupati nikakve stranačke politike", već "misao ujedinjenog i složnog narodnog rada".

Istina, to nisu bile nove ideje. Odavno se već pisalo o "narodnom jedinstvu", o zajedničkom političkom nastupu Hrvata i Srba. To je bilo i u programu nekih političkih stranaka od početka stoljeća. Taj su pravac političkog mišljenja ojačale Hrvatsko-srpska koalicija u Zagrebu, sve veće okretanje mnogih pogleda od Beča i Pešte prema Beogradu, a naročito savezničke pobjede u Prvom balkanskom ratu. U Splitu su priređene ulične manifestacije na vijest o padu Skadra pred naletima crnogorske vojske. Revolucionarnu nacionalističku omladinu u Splitu predvode Vladimir Čerina, Oskar Tartaglia, Milostislav Bartulica i Tin Ujević. Godine 1913. pokreću list Ujedinjenje (ubrzo zabranjen), a 1914. Zastavu. Kad je počeo Prvi svjetski rat urednik Slobode, lista Demokratske stranke Josip Smodlaka, Niko Bartulović i urednik Zastave O. Tartaglia osuđeni su na po pet godina tamnice; amnestirani su tek 1917. godine. U Splitu su, uostalom, od svih novina ratne godine preživjeli samo dnevnici Naše jedinstvo i Dan, što su izlazili do kraja 1918.

Međutim, Austro-ugarska se počinje kao živi leš raspadati već od 1917. godine. U bečkom Carevinskom vijeću u svibnju 1917. osnovan je Jugoslavenski klub zastupnika iz Dalmacije, Istre i Slovenije. Početkom 1918. američki predsjednik Wilson objavio je svojih "14 točaka" u kojima se, uz ostalo, govori i o tome da se narodima u Monarhiji osigura autonomni razvitak (poslije će zastupati jače stajalište o samoopredjeljenju tih naroda). Napokon je i u pobjedničkoj Antanti prevladalo gledište o ukinuću carstva. Sve to je pratila sve veća politička dinamika u slavenskim krajevima Monarhije u traženju puta za narodnu budućnost nakon rata. U Splitu se na narodnom zboru 2. srpnja 1918. usvaja politička rezolucija u kojoj se traži samoodređenje "jedinstvenog naroda SHS" kako bi se mogla ostvariti "jedinstvena nezavisna država". Izabrana je uprava Narodne organizacije u Dalmaciji (u drugim će se krajevima slična tijela nazvati narodnim vijećima) od 16 osoba, koja će voditi akciju oslobađanja Dalmacije i njenoga političkog povezivanja s drugim krajevima.

O tom zboru mogu se čitati čitave stranice u dnevniku Novo doba. Iako je broj lista od 3. srpnja izašao u povećanoj nakladi, bio je razgrabljen. Idućeg dana list pozdravlja Splitsku rezoluciju i upoređuje je s Riječkom i Zadarskom rezolucijom iz 1905., koje su bile najavile prestanak prijašnjih trvenja hrvatskih i srpskih političara u Hrvatskoj.

Sudeći po svjedočenju sudionika tih uzbudljivih dana, iz istog kruga ljudi koji su osnovali Narodnu organizaciju potekla je inicijativa pokretanja dnevnika Novo doba. Kada je 1927. umro njegov prvi urednik Vinko Kisić, u listu je o tome pisao Vjekoslav Škarica. U početku, krajem 1917., u krugu istomišljenika (Prvislav Grisogono, Milan Marušić, Pavao Perat, Ante Štambuk i V. Škarica) razmišljalo se o tome da se Biankinijev zadarski Narodni list preseli u Split. Međutim, Biankini se s tim nije složio i stoga su odlučili osnovati novi list. Iz Zadra su pozvali V. Kisića, urednika Narodnog lista. S njim su se potajno nekoliko puta sastali i napokon se on odlučio doći u Split. Po njegovu prijedlogu list je, kao anticipacija dolazećih vremena, nazvan Novo doba. Zamišljeno je da uređivanje bude "osnovano na širokoj nacionalnoj bazi", ali da list bude "narodan i nezavisan". Uz 10-obljetnicu lista neki su od tih inicijatora ocijenili da se uredništvo držalo tih zavjeta, da se održalo na distanci od velikih stranačkih zabluda što su se u međuvremenu strahotno namnožile.

Danas se u ocjeni prvog desetljeća Novog doba može pročitati da se list ipak bio najviše približio Demokratskoj stranci Ljube Davidovića, a nesporno je da je zastupao jugonacionalizam bez njegovih ekstrema i da nije bio ravnodušan prema narodnim nevoljama.

Na sjednici splitskog Općinskog vijeća 23. svibnja 1928. opozicijski vijećnik Silvestar Giunio postavio je pitanje o financiranju lista. Bud

ući da je zaključio kako se list ne može sam izdržavati, smatrao je da je njegov opstanak u vezi s "vladajućim sistemom".

Odgovorio mu je gradonačelnik, advokat i imućnik Ivo Tartaglia, tadašnji prvi gradski faktotum, s vezama sve do kraljeva dvora, budući ban Primorske banovine. Objasnio je da Novo doba ima tekući račun kod Gradske štedionice, pokriven dobrim jamstvima. Dodao je da je Općina osnovala Gradsku štedionicu, koja je vlasnik Hrvatske štamparije u kojoj se tiska Novo doba. Plaćanje grafičkih usluga toj štampariji nikada nije bilo u pitanju.

Na to se dan poslije nadovezalo redakcijsko objašnjenje u kojem se Giuniu tvrdi da je poslovanje Novog doba "otvorena knjiga". List izdaje Nakladna zadruga, a po zakonu svatko može imati uvid u to tko su zadrugari i koliki su im zadružni udjeli. Osim tih zadružnih udjela Novo doba nikad ni iz tajnih ni javnih fondova nije imalo ni "najmanje pomoći". List, dakle, izdržavaju pretplatnici, tvrdila je redakcija.

Kada je umro V. Kisić, u nekrologu je Juraj Biankini ustvrdio da je Kisić njegov većinski vlasnik. Vlasnički odnosi u tadašnjim novinama ostali su, međutim, skriveni od pogleda javnosti, ali se može pretpostaviti da su dnevnike novčano podupirali kapitalistički krugovi radi svojeg utjecaja na javno mnijenje, oglašavanja i, napokon, zarade.

Novo doba je bio najvažniji splitski međuratni dnevnik, jedini koji je stalno izlazio u 23 godine prve Jugoslavije. Kisić je u list unio svoj žurnalistički nerv i već od početka uredio zanimljiv list, naročito bogat informacijama iz Dalmacije, Zagreba i poslije iz Beograda. Ali, u velikoj je mjeri u početku morao sam svršavati redakcijske poslove, jer novinara nije bilo. To će poslije opisati splitski liječnik Branko Nižetić, kojega je Kisić poznavao iz njegovih mladih dana. Dakle, kada je Kisić prihvatio ponudu da uređuje novi dnevnik, pozvao je Nižetića u redakciju. Tada je u uredništvu još radio Jovan Radaković i nakon njega Kotoranin Milan Buj. Ali i Buj je ubrzo napustio list i u redakciji su ostali Kisić i Nižetić. Kao treći suradnik iz Zagreba nakratko dolazi pjesnik Ulderiko Donadini i nakon njega iz Zadra novinar Joe Matošić, kojega će smijeniti pjesnik Branko Stanojević. Postupno je Kisić u novinarstvo uveo više mladih ljudi, ali su oni uglavnom odlazili u druge redakcije. Kada je 1924. u 36. godini života umirovljen, svećenik Vinko Brajević ušao je u redakciju i nakon Kisićeve smrti vodio list do talijanske okupacije u Drugom svjetskom ratu. Od poznatih osoba u redakciju Novog doba ušli su poznati pripovjedač Marko Uvodić, književnik Ćiro Čičin-Šain i elokventni kazališni kritičar Ivo Lahman.

Vinko Kisić bio je uvažena novinarska osobnost međuratne štampe. Vrlo mladog, u 21. godini života, pozvao ga je 1900. g. J. Biankini u zadarski Narodni list. Kao i drugi Dubrovčanin, i novinar Frano Supilo nije imao veće školsko obrazovanje, ali se izvrsno snašao u novinarstvu. Kada je Kisić umro u 48. godini, Biankini ga je usporedio s Politeom i Miškatovićem, koji su po njemu bili najbolji novinari koje su dali "ovi prečanski krajevi". Napisat će da je "kao i Dinko Politeo Vinko Kisić bio rođeni novinar i obdaren svim onim raznim svojstvima koja su novinaru potrebita, a ne daju se definirati niti naučiti iz ikakovih knjiga...".

Može se dodati da Kisić, kao ni Politeo (koji je u Splitu 1884. pokrenuo list Narod, a poslije u Zagrebu nekoliko godina vodio Obzor dok nije oslijepio), nije u novinama trpio kitnjast način pisanja. I jedan i drugi imali su širok krug interesa, a bavili su se i umjetničkom kritikom.

Ivo Lahman nazvao je Kisića u svojem nekrologu "estetom u životu, estetom u umjetnosti, estetom u novinarstvu". Književni kritičar Ante Petravić nije cijenio rane Kisićeve književne pokušaje, ali ga je nazvao "novinarom s književnim ukusom".

Njegova je rana smrt imala širokog odjeka. Popraćena je posebnim tekstovima u mnogim novinama, a redakciji su stizale sućuti iz zemlje i inozemstva.

Drugi urednik Novog doba Vinko Brajević (1888.-1967.) nastavio je Kisićevim tragom, iako se može reći da ga nije vodio onako vješto i raznovrsno kako je to radio njegov preteča. Pisao je o političkim i kulturnim pitanjima, posebno o povijesti umjetnosti i o čuvanju spomenika. Bio je oštar polemičar. U početku talijanske okupacije zatvoren je i interniran u Italiji (Rampino, Lipari, Corropoli). Nakon rata, do smrti nastanio se u rimskom Zavodu sv. Jeronima.

S propašću Austro-Ugarske i stvaranjem nove države Kraljevine SHS u tren oka u Splitu je procvjetalo raznovrsno novinstvo. Političke su grupe, oko kojih će se okupiti novonastale stranke, pokrenule svoje glasnike. U Splitu se uređuje, tiska i prodaje desetak političko-informativnih novina. Do kraja 1928. pojavit će se tridesetak naslova te vrste uz mnoga druga izdanja raznih sadržaja. Uglavnom su to bili listovi kratkog trajanja, osim dvaju dnevnika: Novo doba dočekalo je kraj monarhističke Jugoslavije, a Jadranska pošta izlazila je desetljeće, od srpnja 1925. do ožujka 1934. godine.

Urednici svih političkih listova građanske orijentacije prijelomnih su godina nakon sloma Austro-Ugarske tražili odgovor na pitanje kako urediti novu jugoslavensku državu. Uglavnom se polazilo od sintagme "narodno jedinstvo", poznate još iz austrijskih vremena, i iz nje izvodili dalekosežni zaključci. Međutim, nedostajalo je pravog ispitivanja što za nacionalnu sudbinu znači primjena te sintagme, otrcane od prevelike upotrebe. Jašilo se bezglavo na tezi o jedinstvenom srpsko-hrvatsko-slovenskom narodu, koji se napokon skrasio u svojoj državi. U građanskim listovima uglavnom nije bila upitna monarhija, niti autoritarna država ili premoć srbijanskih političara nad svima ostalima. Kada se i postavljalo neka životna pitanja, nije se osporavala srbizacija Jugoslavije.

Istina, Dalmacija se tih godina našla u opasnosti od talijanske vojske, koja je bila stigla od Zadra do Trogira i, osim Brača i Šolte, zauzela sve otoke. U toj je bivšoj austrijskoj kraljevini prvih poratnih godina bilo gladi i posvemašnje oskudice. Građani su dobivali neko vrijeme "8 dkg brašna i 8 dkg riže od zobi na glavu za dva dana". Španjolska gripa odnosila je dnevno po desetak života.

Stoga je razumljivo što građanstvo očekuje čuda od nove države i ne pita se mnogo je li to razumno. Uopće, upadan je nedostatak kritičnosti, realne analize stanja i životvornih ideja. Suprotno tome, u listovima namijenjenim zemljoradnicima i radnicima stalno se upire prstom u kritičan položaj tih društvenih slojeva i zahtijevaju stvarna, pa i revolucionarna rješenja. Listovi haesesove orijentacije pojavit će se tek nakon nekoliko godina u Splitu, jer HSS-a nije bilo u Dalmaciji prvih poslijeratnih godina.

Iako je ograničena politička dioptrija tipična za listove građanske orijentacije, oni su donosili obilje informacija o narodnom životu. Prednjače, međutim, dvije teme: uređenje nove države i talijanska okupacija. Zato se naročito nervozno prate Trumbićevi pregovori sa Sforzom u Rapapllu. Uz to, sve više prostora uzimaju stranačke, pa i osobne polemike. Ali je sve primjetnije i razočaranje u novonastale prilike, često sve do očaja. Istodobno mnogima smeta kritički kurs Stjepana Radića i napadi su na njega, osim iz HSS-ovih novina, sve učestaliji i okrutniji. Krug zatrovanosti političkim netrpeljivostima napokon se zatvorio kad su u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. masakrirani S. Radić i njegovi stranački drugovi.

Nakon tog atentata radikalnog poslanika Puniše Račića, a naročito nakon Radićeve smrti 8. kolovoza, u stavu političkih novina nastaje potpun preokret. Radić se slavi kao mučenik, a tzv. hrvatsko pitanje svi uvažavaju i traže za nj neko rješenje. Tako će Novo doba napisati: "Bez Hrvata se u ovoj državi ne može i ne smije". Ali, u monarha se i dalje ne dira.

Kada je on nakon nekoliko mjeseci, 6. siječnja 1929., ukinuo ustav, raspustio parlament, zabranio političke stranke i stegao državu vojno-policijskom strahovladom, nastaje novi preokret u stavu novinskih redakcija. Stvarno ili hinjeno svi pozdravljaju kraljevu diktaturu. Novo doba ima glavni naslov "Živio Kralj!". Njegova se svevlast ocjenjuje kao "veliko olakšanje u teškoj situaciji". Taj se dnevnik u više redakcijskih komentara još jednom, kao i 1918.-1919., nada u rješenje teških državnih pitanja izlizanim ponavljanjem potrebe integralnog jugoslavenstva. Nedostaje realnih sugestija. Tako su mrtve parole zatrpale životnu stravu.

Doduše, to se može tumačiti i time što je kraljeva vlada 6. siječnja 1929. donijela novi Zakon o štampi. Osim pojačane cenzure, omogućena je pljenidba listova. A preko državnog Presbiroa novinama se diktira što će i kako pisati, čak kako će izgledati prilozi. Postupno se zabranjuje upotreba hrvatskog imena, a neupitno jugoslavenstvo postaje državna ideologija.

Sve su stranačke novine ukinute, ali se podupiru nestranački dnevnici, čak i iz posebnog fonda kojim izravno kralj raspolaže. Splitski dnevnici Novo doba i Jadranska pošta izlaze i dalje, dakako pod budnim očima cenzora. Pošta se iz uredničkog pera ne odaziva na nove prilike, a Novo doba trudi se pokazati novu lojalnost prema Kruni i izabranoj državi.

Od mnoštva političkih listova, koji nastaju poslije 1918. godine, Život 1919. pokreće Prvislav Grisogono, vođa dalmatinskih demokrata Ljube Davidovića i Svetozara Pribićevića, kasniji ministar. U tom listu ustrajno živi "narodno jedinstvo", ali ima i osuda nesređenih prilika u državi i naročito lopovluka. Spomenut ćemo još neke listove slične orijentacije: Zastava, Novi list i Sloboda. Sve ih uređuje (kao i Život) neumorni novinar lijepa stila i oštra pera Oskar Tartaglia, gradonačelnikov brat.

Još su kratkotrajno izlazili Jadran, "glasilo jugoslavenske demokracije", Narod, glasilo jugoslavenskih nacionalista, i drugi Narod, kritički list blizak HSS-u, čiji urednik Tomislav Novak traži "jedinstvo naroda i jedinstvo države" sve do Crnog mora, Život iz 1924. godine, ponovno demokratski list koji uređuje Dujam Ivanišević, i Pučki list slične orijentacije u kojemu je pisao i Grga Anđelinović, ministar u više vlada.

Srpsku Radikalnu stranku predstavlja list Država, zemljoradnike Težačke novine i Zemljoradnički borac, a komunisti izdaju Radničke novine i Oslobođenje. Nekoliko godina nakon ujedinjenja Vlaho Raić uređuje Hrvatsku riječ, što je nazvao glasilom dalmatinskih Hrvata, a zapravo je glasilo Hrvatske zajednice u kojoj su se okupile opozicijske stranke u Hrvatskoj. Zato se u tom listu može naći uvodnik "Croatia prima est", što je uzaludno tražiti u jugounitarističkim listovima. Hrvatske interese zastupaju i Hrvatska svijest, Hrvatski narod i neki drugi listovi.

Od svih tih mahom kratkotrajnih listova, koji nisu uvijek bili dobro informativno uređivani, izdvaja se Jadranska pošta, koju je pokrenuo Manfred Makale (1883.-1949.). Taj je Zlarinjanin, novinar i publicist, prije Prvoga svjetskoga rata radio u Beču kao tehničar i 1911. objavio knjigu s popisom pučanstva u Dalmaciji. Godine 1925. osniva Poštu pod teško dokučivim okolnostima. List je uglavnom bio politički bezbojan, išao je za informativnim zanimljivostima, a dosta je pažnje posvećivao nogometašima "Hajduka". Ostaje vrijednim to što je više mjeseci uveo u redakciju Tina Ujevića, koji je za list pisao izvrsne podliske. Poslije je Makale izdao i knjigu "Šibenik i sjeverna Dalmacija 1938.".

Poseban slučaj čini list Pobeda na ekavici s podnaslovom "Pobeda narodne, napredne i nerazdelive Jugoslavije". Pokrenula ga je jugoslavenska nacionalistička omladina, preteča Organizacije jugoslavenskih nacionalista (ORJUNE). Dakle, bio je to glasnik najtvrđih i najortodoksnijih velikojugoslavena koji su, u stvari, vodu nalijevali na velikosrpski mlin i u njihovim očima obogotvorenog kralja Aleksandra. Taj se list bavi i rasnim pitanjima, jer unitarno državno uređenje temelji na tobože jedinstvenoj rasi njenih slavenskih građana. Najčešće im je meta napada S. Radić, koji je za njih "tuđinska pojava", izdajnik koji prima milijune lira od Talijana. Napadaju čak i Trumbića, Smodlaku i gradonačelnika Tartagliu kada on priznaje objektivne razlike među južnoslavenskim narodima. Dakako, oni su zagovornici "nacionalističke revolucije", pa se učestalo služe nasiljima u kojima često stradavaju ljudi.

U njihovim su red

ovima ljudi vrlo nestalne biografije. Edo Bulat od orjunaškog prvaka postaje haesesovac, zatim frankovac, da bi dvokrat bio Pavelićev ministar za Dalmaciju. Drugi splitski odvjetnik Ljubo Leontić, predsjednik Direktorija ORJUNE, u Drugom se svjetskom ratu priklanja Titovim partizanima i obnaša zapažene dužnosti. Književnik Niko Bartulović nakon orjunaške faze priklanja se haesesovcima i govori na zboru HSS-a u Splitu uz bok samog S. Radića, da bi okončao život kao četnik. Novinar Ivo Lahman, koji neko vrijeme uređuje Pobedu, poslije prelazi u umjerenjačko Novo doba. Inače, Pobeda često mijenja svoje urednike. U osam godina izlaženja (1921.-1929.) uređivali su ga ili se potpisivali kao odgovorni urednici Franjo Petretić, Milan Alačević, Vlade Matošić, glavni tajnik ORJUNE, zatim spomenuti Lahman, pa Ćiro Čičin-Šain i još nekoliko manje poznatih imena.

Sva ta šarolikost političkih novina u Splitu u prvom desetljeću prve Jugoslavije ima korijen u trajnoj raznolikosti stranačkog opredjeljenja građana. Nijedna partija nije mogla postići dugotrajniju prevagu na parlamentarnim izborima 1920., 1923., 1925. i 1927. godine. Slično je i na izborima za oblasno i općinsko vijeće. Tako su u početku izbornih ogledavanja, 1920., najjači komunisti, ali su oni uskoro bili zabranjeni. Na izborima 1923. najjača je Trumbićeva lista, a Radićev HSS prolazi nezapaženo iako je u Dalmaciji već najjača stranka. Radić daleko odmiče stranačkoj konkurenciji na izborima 1925., da bi 1927. dobio tek trećinu glasova u odnosu prema prethodnim izborima. Sada je najjača radnička lista prikrivenih komunista, što ne čudi u ambijentu velikih socijalnih raslojavanja.

Uglavnom se na izbornim listama pojavljuju dvije pretežno srbijanske stranke - radikali i demokrati, zatim javno ili maskirano komunisti, predstavnici seljaštva, pučka stranka (jugokatolici), radićevci, samostalni demokrati (Pribićević), hrvatski federalisti, i kao splitska jaka posebnost vanstranačke liste, uglavnom vezane uz ličnost Ante Trumbića. Taj se istaknuti splitski političar svakako nastojao održati na površini nemirnih hrvatskih političkih voda, u kojima su već od 1919. u Hrvatskoj čvrsto na vrh zasjeli S. Radić i njegovi "seljaci". Trumbić je ulazio u razne stranačke i izborne kombinacije, suprotiva Radiću osnivao i Hrvatsku federalističku seljačku stranku. Od svih izabranih hrvatskih poslanika na izborima 1927., samo su on i budući poglavnik Ante Pavelić bili na posebnoj listi, da bi poslije atentata u Narodnoj skupštini protestno ušao u Radićev HSS i poslije, u diktaturi, bio blizak suradnik Vladku Mačeku i jedan od najčvršćih kritičara vladajućeg poretka u zemlji. Ali time je on prestao biti samostalni politički faktor. Tako je taj vrijedan čovjek, najveći dalmatinski političar stoljeća, postao drugorazredni akter, a time prestaje i izvjesna dotadašnja posebnost dalmatinske politike.

Vojko Mirković

KATALOG NOVINA

1918.

DALMATINSKI glasnik : zvanični list Zemaljske vlade za Dalmaciju / <odgovorni urednik Mate Barišić>. - God. 1, br. 1 (9. studeni 1918) - god. 6, br. 69 (24. august 1923). - Split : Zemaljska vlada za Dalmaciju, 1918 - 1923 (Split : Narodna tiskara). - 42 cm

Dva puta tjedno. - Nastavlja se kao: Službeni glasnik : zvanični list Splitske i Dubrovačke oblasti. - Ima prilog pod istim stv. nasl.

NOVO doba / <odgovorni urednik Vinko Kisić>. - God. 1, br. 1 (9. lipnja 1918) - god. 24, br. 108 (22. travnja 1941). - Split : Nakladno društvo s o. j., 1918 - 1941 (Split : Hrvatska štamparija). - 41 cm

Dnevno.

POKRET : list za interese učiteljstva : organ Saveza dalm. učitelj. društva / <odgovorni urednik E. Bognolo>. - God. 1, br. 1 (15. listopad 1917) - <god. 12, br. 6 (1. juna 1928)>. - Spljet : <Savez dalmatinskih učitelja>, 1917 - <1928> (Split : Narodna tiskara). - 43 cm

Mjesečno.

RADNIČKE novine : glasilo Socijalno-demokratske stranke Dalmacije / <odgovorni urednik Dušan Jankov>. - God. 1, br. 1 (7. prosinac 1918) - god. 1, br. 20 (1. maj 1919). - Split : Radnička organizacija, 1918 - 1919. (Split : Hrvatska štamparija). - 30 cm

Tjedno. - Nastavlja se kao: Oslobođenje : glasilo Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista).

ZORA : list za puk / <odgovorni urednik M. J. Radaković>. - God. 1, br. 1 (10. listopad 1918) - <god. 2, br. 25 (4.srpnja 1919)>. - Split : Nakladno društvo s o.j., 1918 - <1919>. (Split : Hrvatska štamparija). - 41 cm

Tjedno.

1919.

GOLUB : šaljivi tjednik za ljude dobre volje / vlasnik i odgovorni urednik Petar Sabić. - God. 1, br. 1 (11. siječanj 1919) - god. 5, br. 102 (5. februara 1924). - Split : <Petar Sabić>, 1919 - 1924 (Split : Hrvatska štamparija). - 45 cm

Tjedno. - U 1922. god. prilog: Snopić

JADRAN : glasilo jugoslavenske demokracije / <odgovorni urednik Dragutin Bartulica>. - God. 1, br. 1 (2. februara 1919) - <god. 11, br. 29 (12. kolovoza 1929)>. - Split : Konzorcij "Jadran", 1919 -<1929> (Split : Leonova tiskara). - 47 cm

Dnevno, od 1921. dva puta tjedno, od 1923. tjedno

NAROD : glasilo jugoslavenskih nacionalista / vlasnik, izdavač i odgovorni urednik Antun Reić. - God. 1, br. 1 (23. lipanj 1919) - god. 1, br. 8 (17. srpanj 1919). - Split : Antun Reić, 1919. (<Split> : Narodna tiskara). - 51 cm

Tjedno dva broja.

OSLOBOĐENJE : glasilo Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunisti) / odgovorni urednik Jakov Siriščević. - God. 1, br. 1 (8. maj 1919) - <god. 3, br. 1 (1.1.1921)>. - Split : Izvršujući odbor Socijalističke radničke partije Jugoslavije, 1919 - <1921> (Split : Hrvatska štamparija). - 45 cm

Tjedno; od 1920, br. 44 dva puta tjedno. - Nastavak publikacije: Radničke novine : glasilo Socijalno-demokratske stranke Dalmacije

RUSIJA : list za sveslavensku državnu misao / uređuje J. Matutinović. - God. 1, br. 1 (9. kolovoz 1919) -<god. 1, br. 2 (22. kolovoza 1919)>. - Split : T. Novak i drug, 1919 (Split : Leonova tiskara). - 47 cm

Tjedno.

TEŽAČKA sloga : glasilo Pokrajinskog težačkog saveza u Splitu / ravnatelj R<Roko> Pederin ; urednik Stjepan Roca. - God. 1, br. 1 (17. prosinac 1919) - <god. 5, br. 14 (31. prosinca 1923)>. - S

plit : <Pokrajinski težački savez>, 1919 - <1923>. (Split : Hrvatska štamparija). - 41 cm

Dva puta mjesečno.

TEŽAČKE novine : glasilo Težačkih vijeća / <odgovorni urednik Dragutin Bišćan>. - God. 1, br. 1 (23. prosinca 1919) - god. 5, br. 13 (4. travnja 1923). - Split : <s. n.>, 1919 - 1923 (Split : Leonova tiskara). - 23 cm

Tjedno.

ZASTAVA : nezavisno i slobodoumno glasilo javnog mišljenja / vlasnik, izdavač i odgovorni urednik Oskar Tartaglia. - God. 1, br. 1 (2. ožujak 1914) - god. 1, br. 46 (24. srpanj 1914) ; god. 2, br. 1 (1. svibanj 1919) - god. 2, br. 26 (30. kolovoz 1919) ; god. 3, br. 72 (1.1.1931) - <1931>. - Split : Oskar Tartaglia, 1914; 1919; 1931 (<Split> : Narodna tiskara). - 59 cm

Dva puta tjedno.

ŽICA : list za ljude čiste savjesti i dobre volje / vlasnik i odgovorni urednik Antun Antunović. - God. 1, br. 1 (2. august 1919) - god. 1, br. 3 (14. august 1919). - Split : <Antun Antunović>, 1919 (Split : Hrvatska štamparija). - 32 cm

Tjedno.

ŽIVOT : list dalmatinskih demokrata / odgovorni urednik Oskar Tartaglia. - God. 1, br. 1 (4. prosinca 1919) - god. 7, br. 52 (24. decembra 1925). - Split : Nakladno društvo "Štampa", 1919 - 1925 (Split : Narodna tiskara). 49 cm

Dnevno, kasnije izlazi dva puta tjedno, a od 1925. tjedno

1920.

BORBA : organ Saveza privatnih namještenika za Dalmaiju i Crnu Goru / <odgovorni urednik Ivan Senjanović>. - God. 1, br.1 (12. rujan 1920) - god. 1, br. 5 (28. studenoga 1920). - Split : Savez privatnih namještenika za Dalmaciju i Crnu Goru, 1920. (Split : Hrvatska štamparija). - 49 cm

Tjedno.

ELEKTRIČNE stranice / uređuje J. Nilsen Nagel ; <izdavatelj i odgovorni urednik Josip Kortšek>. - God. 1, br. 1 (24. april 1920) - god. 1, br. 8 (24. kolovoz 1920). - Split : Josip Korštek, 1920 (Split : Hrvatska štamparija). - 42 cm

Tjedno. - Nilsen Nagel je pseudonim književnika Branka Stanojevića

GROM : šaljivi list / <odgovor. urednik Ljubo Prijatelj ; glavni suradnik Zelembać>. - God. 1, br. 1 (4. septembar 1920) - <god. 3, br. 10 (1. studeni 1922)>. - Split : <Ljubo Prijatelj>, 1920 - <1922>. (Split : Narodna tiskara). - 47 cm

Tjedno; od 1921, br. 7 dva puta mjesečno. - Zelembać je pseudonim Marka Uvodića..

JADRANSKI Merkur : nezavisni privredni tjednik / <izdavatelj i odgovorni ur. Stjepan Ligutić ; urednik V.<Vijo> Krstulović>. - God. 1, br. 1 (19.5.1920) - <god. 2, br. 25 (30.7.1921)>. - Split : Stjepan Ligutić, 1920 - <1921>. (Split : Hrvatska štamparija). - 34 cm

Tjedno.

JADRANSKI sport / <odgovorni urednik B.<Bogumil> Doležal>. - God. 1, br. 1 (16. oktobar 1920) - <1923>. - Split : Olimpijski pododbor, 1920 - <1923>. (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 34 cm

Tjedno. - Od god. 2, br. 10 (1921) izlazi kao tjedni prilog Novog doba

NOVI list / odgovorni urednik Oskar Tartaglia. - God. 1, br. 1 (27. travanj 1920) - god. 3, br. 499 (26. oktobar 1922). - Split : <Oskar Tartaglia>, 1920 - 1922 (<Split> : Narodna tiskara). - 49 cm

Dnevno, kasnije izlazi i dva puta tjedno. - U god. 1922. prilog : Sloboda.

SUPIE : humorističko glasilo splitske porkarije i javnog morala / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 78<!> - god. 4<!>, br. 145 (5. jun 1921). - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 -1921. - 50 cm

Izlazio pod različitim gl. stv. nasl.: Supie - Sumpornjača: god. 4, br. 128 -132 (1921); Supie - Pimpinela: god. 4, br. 139-143 (1921); Supie - Gratakaža: god. 4, br. 135-138 (1921); Supie - Pašabroda: god. 4, br. 144-145 (1921).

Dva puta tjedno.

TEŽAČKI život / odgovorni urednik Ilija Zečević. - God. 1, br. 1 (21. listopad 1920) - god. 1, br. 1 (22. studeni 1920). - Split : <s. n.>, 1920 (Split : Splitska društvena tiskara). - 34 cm

Dva puta tjedno. - Izdavanje lista pokrenula Demokratska stranka. -

1921.

GLAS bankovnog činovništva u Dalmaciji / odgovorni urednik Ljubomir Petrić. - 1921, br. 1 (10. studenoga) - god. 2, br. 5 (18. srpnja 1922). - Split : Društvo bankovnih činovnika za Dalmaciju, 1921 - 1922 (Split : Splitska društvena tiskara). - 31 cm

Tjedno.

HRVATSKA riječ : glasilo Seljačke hrvatske stranke u Dalmaciji (Savez "Hrvatska zajednica" - Zagreb) / odgovorni urednik Slavko Rudo Bačinić. - God. 1, br. 1 (25. ožujak 1921) - <god. 1, br. 69 (29. studeni 1921)>. - Split : <Seljačka hrvatska stranka>, 1921 - <1921> (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 47 cm

Dva puta tjedno.

MOŠUN : zabavno-humoristički list splitskih šotokuca / <odgovorni urednik Lj.<ubo> Petrić>. -God. 1, br. 1 <1921> -< god. 1, br. 17 (1921)>. - Split : <s. n., 1921>. (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

Nepoznato

NAŠA zemlja : glasnik za interese malih posjednika / odgovorni urednik Vicko Arambašin. - God. 1, br. 1 (18. oktobra 1921) - <god. 3, br. 66 (3. maja 1923)>. - Split : Udruga maloposjednika vlasnika zemalja u Dalmaciji, 1921 - [1923] (Split : Splitska društvena tiskara). - 46 cm

Tjedno.

NEZAVISNE novine / <vlasnik i odgovorni urednik Jakov Siriščević>. - God. 1, br. 1 (20. ožujka 1921) - god. 1, br .2 (26. ožujka 1921). - Split : Jakov Siriščević, 1921 (Split : Hrvatska štamparija). - 49 cm

Tjedno

POBEDA : narodne, napredne i nerazdelive Jugoslavije : organ nacionalista. - God. 1, br. 1 (1921.) - god. 9, br. 6 (8.2.1929.). - Split : <s. n.>, 1921 - 1929 (Split : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

Dva puta mjesečno; od 1921, br. 6 tjedno

PRIMORSKI glasnik. - God. 1, br. 1 (17. septembra 1921) - <god. 3, br. 3 (14. marta 1923)>. - Split : Antun Visković, 1921 - <1923> (Split : Hrvatska štamparija). - 42 cm

Tjedno.

RENESANSA : <jedina literarno-kulturna revija u Dalmaciji> / uređuje Ivo Dellale>. - God. 1, br. 1 (studeni 1921). - Split : <s. n.>, 1921 (Split : Leonova tiskara). - 41 cm

Mjesečno.

REŠETO : šaljivi list / <odgovorni urednik Jovo Pupovac>. - God. 1, br. 1 (1921) - <god. 2, br. 55 (1922)>. - Split : Ante Ružić-Baćo, 1921 -[1922] (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 50 cm

Jedan do dva broja tjedno.

SLOBODA / vlasnik, direktor i odgovorni urednik Oskar Tartaglia. - God. 1, br. 1 (1. jul 1921.) - <god. 1, br. 7 (24 august 1921.)>. - Split : <Oskar Tar

taglia>, 1921 (<Split> : Narodna tiskara). - 63 cm

Tjedno. - Prilog uz: Novi list

1922.

JADRANSKI Lloyd : nezavisni privredni glasnik / vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Miroslav Kecskemety. - God. 1, br. 1 (28. travanj 1922) - <1922, br. 12 (21. jula)>. - Split : Miroslav Kecskemety, 1992 (Split : Hrvatska štamparija). - 43 cm

Tjedno; od 1922, br. 6 dva puta tjedno.

JUGOSLAVENSKI narod / odgovorni urednik Tomislav Novak. - God.1, br. 15 (22. oktobar 1922) - god. 2, br. 170 (2. septembar 1923). - Split : "Štampa Jug-Narod", 1922 - 1923. (<Split> : Društvena tiskara). - 55 cm

Tjedno; od 1923, br. 7 dnevno. - Nastavak publikacije: Narod. - Od god. 2, br. 171 (1923) vraća se na raniji naslov

MARUN ( Kestenj) : političko-šaljivi list / vlasnik i odgovorni urednik Ante Ružić-Baćo. - God. 1, br. 1 (9. studenoga 1922.) - <192->. - Split : <Ante Ružić-Baćo>, 1922 - <192-> (Split : Narodna tiskara). - 45 cm

Dva puta tjedno.

NAROD : informativni nezavisni list / odgovorni urednik Tomislav Novak. - God. 1, br. 1 (16. jul 1922) - god. 1, br. 14 (15. oktobar 1922) ; god. 2, br. 171 (4. septembar 1923) - god. 3, br. 43 (20. veljače 1924). - Split : "Štampa Narod", 1922 ; 1923-1924 (<Split> : Društvena tiskara). - 55 cm

Tjedno; od 1922, br. 15 dnevno. - Nastavlja se kao: Jugoslavenski narod, od god. 2, br. 171 (1923.) vraća se na : Narod

NAŠA riječ : nezavisni list za poboljšanje činovničkog stališa / <odgovorni urednik Ivo Antunović>. - God. 1, br. 1 (13. oktobar 1922) - <god. 2, br. 3 (17. februara 1923)>. - Split : Izdavački odbor, 1922 - [1923] (Split : Narodna tiskara). - 43 cm

Polumjesečno, od 1922, br. 6 tri puta mjesečno.

VOJNI invalid : glasilo Udruženja ratnih invalida Kraljevine SHS Oblasnog odbora u Splitu / odgovorni urednik Marin Miše. - God. 1, br. 1 (1. februar 1922) - <1923>. - Split : Udruženje ratnih invalida, Oblasni odbor u Splitu, 1922 - <1923> (Split : Splitska društvena tiskara). - 47 cm

Polumjesečno.

1923.

HRVATSKA svijest : glasilo hrvatskoga naroda / vlasnik, odgov. ured. Frano Slavić. - <God. 1, br. 1 (29. listopada 1923) - <god. 1, br. 8 (9. studenoga 1923)>. - Split ; Zagreb : Frano Slavić. 1923 (Split : Splitska društvena tiskara). - 46 cm

Tjedno

MALE novine : nezavisno informativni i zabavni list / odgovorni urednik Toni Bognolo. - God. 1, br. 1 (31.12.1923) - <god. 2, br. 9 (27.3. 1924). - Split : Toni Bognolo : Niko Bužančić, 1923 - [1924] (Split : Hrvatska štamparija). - 44 cm

Tjedno; od 1924, br. 2 dva puta tjedno.

NA / vlasnik, izdavač i odgovorni urednik VIjo Krstulović. - God. 1, br. 1 (14.10.1923) - god. 2 (26.1.1924). - Split : VIjo Krstulović, 1923 - 1924. (Split : Hrvatska štamparija). - 42 cm

Nepoznato. - Opis prema: Hrvoje Morović: Građa za bibliografiju splitske periodike: novine: 1875-1941, Split 1968.

OBRTNIČKI vijesnik : glasilo za promicanje interesa maloga obrta u Dalmaciji / <odgovorni urednik upravitelj Zadruge Josip Pijević>. - <God. 1, br. 1 (26.9.1923)> - god. 2, br. 7 (12. mart 1924). - Split : Redakcioni odbor Zadruge, <1923> - 1924. (Split : Hrvatska štamparija). - 46 cm

Mjesečno.

REPUBLIKANSKI golubić : posebno izdanje "Goluba" / vlasnik i odgovorni urednik P.<Petar> Sabić. - 1923, (20 . mart) - 1923, (31. maj). - <Split : Petar Sabić >, 1923 (< Split : Narodna tiskara>). - 31 cm

Izašla samo četiri broja

SLUŽBENI glasnik : zvanični list Splitske i Dubrovačke oblasti. - God. 6, br. 70 (29. augusta 1923) - god. 12, br. 89 (8. novembra 1929). - Split : Pokrajinska uprava za Dalmaciju, 1923 - 1929 (Split : Narodna tiskara). - 44 cm

Petnaestodnevno. - Nastavak publikacije: Dalmatinski glasnik. - Nastavlja se kao: Službeni glasnik Primorske banovine. - Ima prilog pod istim stvarnim naslovom

STANAR : glasnik Udruge stanara i podstanara / odgovorni urednik M.<Milostislav> Bartulica. - God. 1, br. 1 (16. juni 1923.) - god. 1, br. 3 (21. jul 1923.). - Split : <Udruga stanara i podstanara>, 1923 (<Split> : Narodna tiskara). - 44 cm

Povremeno.

TO su moji posli ... / odgovorni urednik Oni od Kantafiga. - 1923, (17. mart) - 1923, ( na po korizme). - Split : <s. n.>, 1923 (Split : Narodna tiskara). - 34 cm

Nepoznato.

ZEMLJORADNIČKI borac : glasnik zemljoradničke stranke (Saveza zemljoradnika) za Dalmaciju / odgovorni urednik Marin Barić>. - God. 1, br. 1 <3.11.1923> - <god. 2, br. 17 (20. septembra 1924)>. - Split : Oblasni odbor Saveza zemljoradnika, <1923 - 1925> (Split : Društvena tiskara). - 46 cm

Tjedno.

1924.

DRŽAVA / <odgovorni urednik Špiro Čakić>. - God. 1, br. 1 (16. travanj 1924) - <god. 10, br. 21 (7. juna 1939)>. - Split : Okružni odbor Narodne radikalne stranke, 1924 - <1939> (Split : Narodna tiskara). - 46 cm

Dva puta tjedno. - Ne izlazi: 1929 - 1936.

HRVATSKA riječ : glasilo dalmatinskih Hrvata / odgovorni urednik Vlaho Raić. - God. 1, br. 1 (10. travanj 1924) - god. 1, br. 208 (31. prosinac 1924). - Split : Hrvatska štamparska zadruga, 1924 (Split : Hrvatska štamparija). - 46 cm

Dnevno. - Nadomješta je: Hrvatska sloga, 7. lipnja - 8. srpnja 1924. -

HRVATSKA sloga : glasilo dalmatinskih Hrvata / odgovorni urednik Jakša Bužančić. - God. 1, br. 1 (27. lipanj 1924) - god. 1, br. 8 (6. srpanj 1924). - Split : Hrvatska štamparska zadruga, 1924. (Split : Hrvatska štamparija). - 46 cm

Dnevno. - Nadomješta publikaciju: Hrvatska riječ: glasilo dalmatinskih Hrvata; vraća se na prethodni nasl. -

HRVATSKI narod / odgovorni urednik Tomislav Novak. - God. 1, br. 1 (21. veljače 1924). - Split : <Konzorcij "Hrvatski narod">, 1924 (<Split> : Društvena tiskara). - 47 cm

Izišao samo jedan broj

NARODNA država : list za seljake / <odgovorni urednik Ilija Čakić>. - God. 1, br. 1 (12. jul 1924). - Split : Odbor Nar.<odne> radikalne stranke, 1924 (Split : Splitska društvena tiskara). - 46 cm

Mjesečno

PUČKI list : neodvisno glasilo Demokratske (Davidovićeve) stranke / vlasnik i odgovorni urednik M.<Manfred> Paštrović. - God. 1, br. 1 (30. decembar 1924) - god. 6, br. 2 (4. mart 1929). - Split : <Manfred Paštrović>, 1924 - 1929. (Split : Jugoslavenska štampari

ja). - 46 cm

Tri put mjesečno.

SPLITSKI sport : nezavisno sportsko glasilo / <vlasnik i odgovorni urednik Miho Pilić>. - God. 1, br. 1 (1. svibanj) - <god. 1, br. 14 (4. kolovoz 1924)>. - Split : <s. n.>, 1924 (Split : Hrvatska štamparija). - 41 cm

Tjedno

VJESNIK Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza u Splitu / vlasnik i izdavač P. Ivan Butković. - 1924, br. 1 - [1924, br. 3]. - Split : P. Ivan Butković, 1924 (Split : Narodna tiskara). - 31 cm

Mjesečno.

1925.

JADRANSKA pošta. - 1925, br. 1 (25. jula) - <god. 10, br. 53 (3. ožujka 1934)>. - Split : Konzorcij "Jadranske pošte", 1925 - <1934>. (Split : Splitska društvena tiskara). - 41 cm

Dnevno.

PREGLED : list za pouku i zabavu / <izdavatelj i odgovorni urednik A.<Ante> Ivačić>. - God. 1, br. 1 (19. aprila 1925) - <god. 1, br. 4 (31. maja 1925)>. - Split : Ante Ivačić, 1925 (Split : Hrvatska štamparija). - 48 cm

Polumjesečno.

RAZGOVOR naroda jugoslovenskoga / <vlasnik, izdavač i odgovorni urednik Marin Ivanišević>. - God. 1, br. 1 (9. 4. 1925) - <god. 2, br. 18 (31. decembra 1926)>. - Split : Marin Ivanišević, 1925 - <1926> (Split : Hrvatska štamparija). - 56 cm

Dva puta mjesečno.

RICINUS : nezavisan humoristički tjednik / vlasnik i odgovorni urednik Niko J. Bužančić. - God. 1, br. 1 (7. maja 1925) - god. 1, br. 3 (30.5.1925). - Split : Niko J. Bužančić, 1925 (Split : Splitska društvena tiskara ). - 47 cm

Tjedno . - Opis prema : Hrvoje Morović: Građa za bibliografiju splitske periodike : novine : 1875-1941, Split 1968.

1926.

NAŠE selo / <urednik Ante Markić>. - God. 1, br. 1 (21. siječanj 1926) - god. 4, br. 1 (11. januar 1929). - Split : <Petar Grisogono>, 1926 - 1929 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 41 cm

Dva puta mjesečno.

ZEMLJORADNIČKA sloga : mjesečno glasilo Saveza zemljoradnika u Dalmaciji / <izdavač, vlasnik i odgovorni urednik Jozo Zelić>. - God. 1, br. 1 (15. decembra 1926) - <god. 2, br. 7 (9. decembra 1927)>. - Split : Jozo Zelić, 1926 -<1927>. (Split : Narodna tiskara). - 47 cm

Mjesečno.

1927.

SPLITSKI krnjeval / <urednici A.<nte> Katunarić i M.<arko> Uvodić>. - God. 1, br. 1 (2. februara 1927) - god. 1, br. 2 (26. februara 1927). - Split : <Odbor za promet stranaca>, 1927 (Split : Hrvatska štamparija). - 32 cm

Izišla samo dva broja prigodno.

RADNIČKO pravo : glasilo Glavnog strukovnog saveza / odgovorni urednik August Cvikelj. - <God. 1, br. 1 (12. ožujka 1927)> - god. 1, br. 5 (27. lipanj 1927). - Split : Glavni strukovni savez, 1927 (Split : Leonova tiskara). - 40 cm

Dva puta mjesečno.

1928.

ČUVITA : šaljivi pučki list / urednik Marko Bujević. - God. 1, br. 1 (1928) -<god. 1, br. 6 (1928)>. - Split : <Ante Ružić - Bačo>, 1928. (Split : Splitska društvena tiskara)

Nepoznato. - Opis prema: Hrvoje Morović: Građa za bibliografiju splitske periodike : novine : 1875-1941, Split 1968.

PRIVREDNIČKA riječ : tjednik za promicanje interesa trgovačko-obrtničkog staleža / <odgovorni urednik Niko Bužančić>, - God. 1, br. 1 (27. oktobra 1928) - <god. 5, br. 199 (16. novembra 1932)>. - Split : Konzorcij "Privrednička riječ", 1928 - <1932>. - (Split : Društvena tiskara E. Desman). - 46 cm

Tjedno

RADNIČKI odjek : list radnika i siromašnih seljaka / vlasnik i odgovorni urednik Ivo Baljkas. - <1928, br. 1 (lipanj)> - god. 1, br. 18 (15. novembar 1928). - Split : I. Baljkas, 1928 (Split : Hrvatska štamparija Gradske štedionice ). - 46 cm

Tjedno.

1929.

FOOTBALL : list za propagandu sporta u Splitu / <odgovorni urednik Veljko Poduje>. - God. 1, br. 2 (18. svibanj 1929) - god. 1, br. 5 (29. srpanj 1929). - Split : <Š. Poduje>, 1929. (<Split> : "Merkur"). - 46 cm

Dva puta mjesečno.

KAZALIŠTE : periodički kazališni list za Primorje / <urednik: Ivo Bojanić> . - God. 1, br. 1 (1. prosinac 1929). - Split : <Splitsko kazalište>, 1929 (<Split> : Splitska tiskara E. Desman). - 46 cm

Izašao samo jedan broj

SLUŽBENI glasnik Primorske banovine / odgovorni urednik Ivo Poljak. - God. 12, br. 90 (12. novembar 1929) - god. 24, br. 26 (1. travnja 1941). - Split : Fond Službenog glasnika, 1929 - 1941 (Split : Hrvatska štamparija). - 46 cm

Dva puta tjedno. - Nastavak publikacije: Službeni glasnik : zvanični list Splitske i Dubrovačke oblasti. - Ima prilog pod istim stv. naslovom

BAĆIN LETAK

1918. - 1920.

1918.

LETAK / urednik Ante Ružić - Baćo. - God. 8, br. 00 (prosinac 1918). - Split : <s. n.>, 1918. - 40 cm

PUCALINKA : letak. - God.<1918?>. - Split : Ante Ružić- Baćo, <1918?> (Dubrovnik : Srpska dubrovačka štamparija). - 31 sm

Izašla 4 broja bez godine i oznake brojeva

(Vlasništvo Arheološkog muzeja u Splitu)

1919.

PANTAGANA / redatur Ante Ružić - Baćo. - God. 30, ! br. 00 ( 1919) ; 1920, br. 32. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1919 ; 1920. - 45 cm

SVRDAL : (Bačin letak). - 1919, br. 2 - god. 4, br. 147 (17. jun 1921). - Split : Ante Ružić -Baćo, 1919 -1921. (Split : Trgovačka tiskara). - 44 cm

ŠUPJAČA : Bačin letak. - <1919>, br. 15 - 1920, br. 76. - Split : Ante Ružić - Baćo, <1919>-1920. (Dubrovnik : Srpska štamparija). - 47 cm

VRABAC : letak / urednik i izdavač Ante Ružić, Baćo. - God. 1, br. 1 (1919) - (god. 1, br. (?) (1919). - Split : Ante Ružić - Baćo, 1919 (Split : Trgovačka tiskara)

Sveučilišna knjižnica nema. - Opis prema: Hrvoje Morović: Građa za bibliografiju splitske periodike : novine : 1875-1941, Split 1968.

1920.

BADALO / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 53. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 (Split : Narodna <tiskara>). - 50

cm

ČIKA - Ridis : Baćin letak / izdavatelj i odgovorni urednik Ante Ružić reč. Baćo. - 1920, br. 40. - <Split> : Ante Ružić - Baćo, 1920 (Split : Hrvatska štamparija). - 49 cm

FUJSBAN : Baćin letak / odgovorni urednik i izdavač Ante Ružić reč. Baćo. - 1920, br. 31. - <Split> : Ante Ružić - Baćo, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 39 cm

GLADNUŠ ! / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 57. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 49 cm

IŠ / urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 48 - 1920, br. 49. - Split : <A. Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 45 cm

JEDINSTVO / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 69. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 54 cm

KALAMITA ? / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 75. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

KARNEVAL : Bačin letak : cukunite kronike. - 1920, br. 17. - <Split> : Ante Ružić - Baćo, 1920 (Split : Hrvatska štamparija). - 32 cm

KOTARAŠČIĆ / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 61. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 53 cm

KRAJ bob! / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - God. 1920, br. 50. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 40 cm

(Vlasništvo Arheološkog muzeja u Splitu)

KUKUMAR / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 65. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 54 cm

LAVANDERA / odgovorni urenik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 73. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

LUCE kusa / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 70. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 54 cm

LUCIFER : Baćin letak. - 1920, br. 33. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (Split : Hrvatska štamparija). - 38 cm

MAG! / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 54. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 49 cm

MAKAKO : Baćin letak / odgovorni urednik i izdavač Ante Ružić reč. Baćo. - 1920, br. 31. - <Split> : Ante Ružić - Baćo, 1920 (Split : Hrvatska štamparija). - 40 cm

MANJA mukte / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 58. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 48 cm

MANJINJORGO : Baćin letak. - 1920, br. 30. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna tiskara). - 46 cm

MAŠE : Baćin letak / odgovorni urednik i izdavatelj Ante Ružić - Baćo. - God. 2, br. 39 (april 1920). - Split : Ante Ružić - Baćo, 1920 (Split : Trgovačka tiskara). - 34 cm

NAŠE jedinstvo / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 68. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 54 cm

NOVI svirak / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 44. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 (Split : Hrvatska štamparija). - 49 cm

OSE-bad : Baćin letak / odgovorni urednik i izdava; Ante Ružić Baćo. - God. 1920. br. 29. - Split : Ante Ružić - Baćo, 1920 (<Split> : Narodna tiskara). - 40 cm

(Vlasništvo Arheološkog muzeja u Splitu)

PALOMBARO / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 66. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 48 cm

PAUK : Baćin letak / odgovorni urednik i izdavač: Ante Ružić - Baćo, 1920 (<Split> : Narodna tiskara). - 40 cm

(Vlasništvo Arheološkog muzeja u Splitu)

PIC! / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 55. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 40 cm

PIJAVICA : Baćin letak / urednik i izdavatelj Baćo Ružić. - 1920, br. 35. - <Split : Ante Ružić-Baćo>, 1920 (Split : Trgovačka tiskara). - 40 cm

PROCIDUŠA / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 56. - Split : <Ante Ružić-Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 49 cm

REBAC / odgovorni urednik i poduzeće Ante Ružić - Baćo. - <1920>, br. 34. - Split : Ante Ružić - Baćo, <1920> (Split : Hrvatska štamparija). - 47 cm

ROMBIZON / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 72. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

STRILA / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 77. - <Split : Ante Ružić - Baćo, 1920 <Split> : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

ŠAJETA br. 74 / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br.74 -. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

ŠIMIJA / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 52. - Split : <Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 40 cm

ŠKOVACIN / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 71. - <Split : Ante Ružić-Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 49 cm

TRUSKALO : Baćin letak / odgovorni urednik i izdavač Ante Ružić reč. Baćo. - 1920, br. 32. - <Split> : Ante Ružić - Baćo, 1920. (<Split> : Narodna <tiskara>). - 40 cm

VERDUN : Baćin letak / odgovorni urednik i izdavač Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 46. - <Split> : Ante Ružić - Baćo, 1920 (<Split> : Narodna <tiskara>). - 40 cm

ZVONČIĆ !! / odgovorni urednik Ante Ružić - Baćo. - 1920, br. 67. - <Split : Ante Ružić - Baćo>, 1920 (<Split> : Splitska društvena tiskara). - 48 cm

ŽDREBAC : Baćin letak / odgovorni urednik i izdavatelj Ante Ružić - Baćo. - God. 2, br. 38 (april 1920). - Split : Ante Ružić - Baćo, 1920 (Split : Trgovačka tiskara). - 45 cm

HUMORISTIČNE I DRUGE NOVINE OD 1918. DO 1929.

U razdoblju od 1918. do 1929. god. tiskano je u Splitu oko 70 naslova raznih novina. Ako tome dodamo i listove (letke) koje je izdavao Ante Ružić-Baćo, broj je znatno veći. Za period koji obuhvaća tek deset godina to je impozantan broj naslova koji potiče na razmišljanje o razlozima i smislu tako ekstenzivnog razvoja novinstva u Splitu. Eksplozija novinskog izdavaštva vidljiva je ne samo po broju naslova, vrstama novina nego i po zastupljenosti različitih udruga i slojeva stanovništva i dostiže one razmjere o kojima možemo govoriti kao o zanimljivoj pojavi.

Nije moguće u jednom kraćem opisu dati pregled razvoja tako brojnih novina. Ovim člankom pokušat ćemo upoznati čitatelje s onim dijelom novina koji nije politički, ima manji utjecaj na javni život, ali je važan dio novinske forme. To su humoristične novine, literarne i kulturne revije.

Novine su, kao medij za prijenos i stvaranje informacija, dokument o vremenu i o ljudima, o načinu komuniciranja i otvorenosti prema zbivanjima u nekoj sredini i oko nje. Nije stoga moguće izbjeći pitanja koja nam se nameću o toj pojavi: u kojoj je mjeri spoj burnih političkih događanja koja su se prelamala na lokalnoj razini i tzv. “splitski mentalitet” bio u osnovi fenomena. Ipak, naš pristup zadržat će se na empirijskom prikazu pojedinih novina, koliko nam to prostor u katalogu dopušta, ne ulazeći u podrobnu analizu toga fenomena.

Godine 1920. Split je imao 25.000 stanovnika, a do 1931. narastao je za polovicu. Bio je to mali grad u kojem je radilo šest tiskara. Tiskarska djelatnost doživjela je veliki zamah. Jedne su novine prestajale izlaziti, a druge su već kolporteri izvikivali. U tim prvim godinama nastajanja nove države vladala je velika živost u kojoj su novine bile važno sredstvo komunikacije.

Humoristični listovi

Završetkom Prvoga svjetskog rata i stvaranjem nove države, Kraljevine SHS, u Splitu nastaje vrijeme ispunjeno brojnim očekivanjima, političkim borbama, koji i nisu bili uvijek samo verbalni, ali i prvim razočaranjima.

I u novoj državi ponovno se uočavaju iste pojave za koje se mislilo da će nestati zajedno s nestankom Monarhije; zauzimaju se nove političke pozicije, mijenjaju se politička uvjerenja. Ukratko, nastaju takve društvene i političke prilike koje su bile plodno tlo za humor kao način oslobađanja od ratom nastalih nevolja. Stoga ne treba čuditi da su se humoristični listovi pojavili vrlo brzo nakon završetka rata.

Mnogi splitski pisci pokušavajući oslikati psihološki portret grada Splita, govorili su o humoru kao o specifičnoj splitskoj crti. Anatolij Kudrjavcev o tome kaže: “Humor je dakle, imanentan oblik kontaktiranja i djelovanja u splitskom društvenom životu. Njegovo je značenje sociološko koliko i psihološko”. (A. Kudrjavcev, str. 347, 1985.)

I Henri Bergson je u svojoj studiji o smijehu rekao da smijeh ima društveno značenje i domet, da komika izražava posebnu neprilagođenost ličnosti društvu te da je smiješan jedino čovjek. Svoju je teoriju o smijehu izgradio na tri osnovne značajke: komično je ono što je ljudsko, neosjetljivost prati smijeh, odnosno ravnodušnost prema ličnosti i kao treće čovjek ne može uživati u smijehu ako se osjeća sam. Smijeh “to je nešto što bi htjelo trajati odjekujući sve dalje.” (H. Bergson, 1987.) Upravo je posljednje Bergsonovo zapažanje ono koje možemo vezati uz razvoj humorističnog novinarstva. Ništa tako ne pogoduje širenju smijeha i ništa tako ne podržava efekt jeke kao novine koje čita ista brojna publika i smije se istoj šali.

Smijeh povezuje ljude i nihovo djelovanje. Smijeh izvrgava ruglu sve ono što je društveno neprihvatljivo i, po Bergsonu, postaje vrstom društvene geste koja kažnjava svaku krutost. Sposobnost uočavanja i transponiranja uočenoga u komično stvar je duha, individualnog i kolektivnog. Možemo li dakle reći da su u Splitu novine pogodovale smijehu i obrnuto?

Već 11. siječnja 1919. god. izlazi humoristični list Golub. Nakon njega izlazi nekoliko humorističnih listova s naslovima koji su simbolično najavljivali svoje humoristične nakane.

Golub je uređivao i izdavao mladi novinar, pjesnik i priučeni pravnik Petar Sabić. Pokrenuo ga je, kako je to sam napisao u br. 98 iz 1924., nakon povratka iz progonstva. Prvi je broj izašao, prema njegovu kazivanju, već 11. siječnja 1919. na zelenom papiru. Za izdavanje je iskorištena svota od 400 K koja mu je kao pomoć isplaćena da ode u Bosnu i zaposli se u nekoj odvjetničkoj kancelariji. Tim prvim brojem nikako nije bio zadovoljan zbog njegove “kratkoće” i “slaboće”. List je izlazio neredovito, a posljednji broj izašao je u veljači 1924., neposredno prije smrti njegova urednika.

U br. 6/7 tiskan je članak : “Program Goluba” u kojem urednik najavljuje: “Hoćemo da se uz smijeh šibaju velike naše mane koje nam je u amanet ostavila t.z.p. Austrija, želimo da nestane iz našeg života nepotizma, favoritizma, afarizma, protekcijonizma...” i oštru i nepomirljivu borbu “kompromitovanim i okaljanim elementima koji pokriše svoja djela trobojom i bučnim geslom SHS”.

Golub je objavljivao humoristične pjesme, epigrame, zajedljive šale, kraće humoristične napise, u kojima se nekad s humorom, a nekad ironično rugao tadašnjim splitskim političarima, poznatijim Splićanima, komentirao gradska politička događanja i sl. U početku je to humor s ciljem ismijavanja i narugivanja, postupno prevladava politička satira lokalnog karaktera, ali i općih političkih zbivanja u državi, što je i najavljeno promjenom podnaslova u političko – humoristički tjednik u br. 81 iz 1923.

Važnost tog lista više je u činjenici da je izlazio, nego u snazi njegove satire ili u humoru koji bi se uzdigao iznad lokalnog. Golub je najbolji u epigramima i satiričnim pjesmama koje je većinom sastavljao Petar Sabić. Tako su u njegovim šaljivim stihovima oslikani portreti E. Vidovića, V. Lozovine. D. Šimunovića, T. Ujevića i dr. Ponekad je imao i uspjelije članke, kao onaj objavljen u br. 100 “U eri požara” u kojem se ironično osvrnuo na brojne požare u Splitu u kojima je od 1912. do tada izgorjelo mnogo toga što je bilo “goruće pitanje”.

Kad je 3. svibnja 1919., odlukom Kotarskog poglavarstva list bio zabranjen Sabić je želio prekinuti njegovo izdavanje. Ipak, kako sam piše u broju 26 od 28. lipnja, nastavio ga je i dalje izdavati “na želju prijatelja humora”.

Golub je imao i dva priloga: Snopić i Republikanski golubić. Snopić je izašao 28.lipnja 1922. god., na godišnjicu donošenja Vidovdanskog ustava, u nakladi Ljube Prijatelja (Filosa). Glavni suradnik bio je Petar Sabić. Na prvoj strani donosi duži tekst “Vidovdan” u kojem igrom riječima Vidovdan u naziva ustava ironizira značenje tog političkog događaja.

Republikanski golubić izašao je 20. ožujka 1923. god., dva dana nakon što je Stjepan Radić kao vođa Hrvatske republikanke seljačke stranke na parlamentarnim izborima dobio najveći broj glasova i postao hrvatski opzicijski vođa. Izašla su četiri broja u kojima je Petar Sabić aforizmima, šalama i epigramima vrlo duhovito komentirao rezultate tih izbora i nove političke situacije u kojima su se našle mnoge stranke i njihove vođe.

Godine 1919. izašao je još jedan šaljivi list u Splitu pod nazivom Žica. Vlasnik i urednik je Antun Antunović. Već u naslovu lista urednik se duhovito poigrao dvostrukim značenjem riječi - žica. U programskom članku “Zašto izlazi žica” dao je duhovit okvir u kojem je treba razumijevati: “Svaki čovjek ima neku žicu....”, a zatim zaključuje: “Insomma svak ima svoju žicu, a najgori su oni ljudi, koji nemaju nikakove žice t.j. koji ne umeju da ‘žicaju’. Tih se čuvajte, čuvajte se tih ‘normalnih’ bezličnih ljudi, jer ti su najopasniji osobito se čuvajte onih ozbiljno-’dostojanstvenih zakopčanih ljudi’ ti zaziru od smeha”.

Očekivali bismo da nas sa stranica Žice nakon tog uvodnika nasmijavaju komični karakteri, smiješni, izokrenuti i dosadni tipovi. No, susrećemo većinom prizeman humor s lokalnim temama, ponekad čak i neuspjele šale i dosjetke. Nakon triju brojeva, posljednji je izašao 14. kolovoza 1919., list je prestao izlaziti iz nepoznatih razloga.

Grom je izašao 4. rujna 1920. god. Izlazio je u početku svake subote na 6 strana. Izdavao ga je Ljubo Prijatelj, a glavni mu je suradnik bio Marko Uvodić (Zelembać). Od 1921. god. vlasnik i odgovorni urednik postaje Marko Uvodić.

Pošto je preuzeo list, Uvodić je želio stvoriti dobar humoristički list. Grom je izlazio dvaput mjesečno na manjem formatu, odlučio se da sadržaj dopuni kakvom zgodnom karikaturom, dodao je omotni list u boji na kojem su otisnute karikature koje je crtao njegov brat Anđeo Uvodić. Nudio je suradnju i drugim slikarima i karikaturistima, znajući dobro koliko je karikatura važna za novine. Ništa tako ne podcrtava osobitosti i negativnosti neke pojave kao karikatura - ogoljavanjem i izdvajanjem upravo ključnih obilježja predmeta (H. Turković, str. 54, 1991.)

Grom je bio vrlo popularan humoristični list. Izlazio je u velikoj nakladi i bio popularan ne samo u Splitu nego i izvan njega. U 1921. godini, prema obavijesti koja je data u listu, tiskan je u 7000 primjeraka, a od toga je 1800 primjeraka distribuirano po ondašnjoj Jugoslaviji.

Tiskanje lista postalo je sve skuplje, a pretplatnici se oglušuju na sve pozive redakcije na plaćanje pretplate. Unatoč povećanom oglasnom prostoru, redakcija je imala stalne materijalne probleme. List je koncem 1922. god. prestao izlaziti, možda upravo i zbog tih problema.

Uvodić je započeo svoj novinarski rad još početkom stoljeća. Dvadesete i tridesete godine vrijeme su njegova intenzivnoga novinarskog rada. Nakon što je Grom prestao izlaziti, surađivao je u Novom dobu sve do 1935. god., nakon čega pokreće svoj dnevnik Primorska pošta, a surađuje i u Ježincu. Njegovi tekstovi u Novom dobu bili su omiljeno štivo. Čitatelji su pozorno i s nestrpljenjem očekivali izlazak novog broja da vide o čemu to Uvodić piše. (Z. Mužinić, str. 36, 1978.)

U uvodnom članku prvoga broja koji je potpisalo uredništvo piše: “Svaki novi foj ka’ prvi put izajde napiše na facadu: Naš program”. Programom: “Mi smo kontra svakon! Ne bojimo se nikoga! U svakoga ćemo se intrigavat, a želimo biti u dobre sa svakin i sve to prez malicije i prez uvridit mnoge” uredništvo je jasno izrazilo svoj odnos prema ljudima i realnosti.

Govoriti o humoru Groma znači govoriti o Uvodićevu humoru. Grom je bio humoristični list s pretenzijama da oslika smiješno, često s toplinom i razumijevanjem, ponekad sa željom da se blago naruga. Uvodić u svojim tekstovima humoristično-satirički reagira na razne dogodovštine s rive, pjace, pazara, kavane, nogometnog placa, i uopće s bilo kojeg mjesta, odnosno reagira na niz aktualnosti i pojava iz javnog života s bilo kojeg područja (Z. Mužinić, str. 37, 1978.)

Uvodić iz broja u broj razveseljava svoje čitatelje šalama, humoreskama, dogodovštinama ili pak humorističnim pripovjetkama u nastavku. Na stranicama svoga lista dao je splitsku atmosferu, prikazao mentalitet primorskoga grada u kojem se sve zna i ništa se ne može sakriti, oživio bezbroj likova. Mnogo toga je o njegovim humoreskama poznato, pa bismo ovdje spomenuli vrlo uspio kraći prikaz atmosfere u Splitu pred utakmicu između Hajduka i Građanskog (u br. 10 iz 1921.), u kojem napetost i iščekivanje prerasta u opću neurozu, a zatim se nakon pobjede pretvara u euforiju.

Iste godine kad i Grom pojavio se u Splitu još jedan humoristični list: Električne stranice. U podtekstu naslova otkriva se simbolika svjetla i mraka, simbolika koja je najavljena i u uvodnom članku, ali i simbolika u vremenu pojavljivanja. Prvi broj izašao je iz tiska 24. travnja 1920. god., dva mjeseca prije nego što je Split dobio električnu javnu rasvjetu.

List je izdavao Josip Kortšek, novinar, dopisnik zagrebačkog dnevnika “Novosti”, a uređivao ga je J. Nilsen Nagel (pseudonim književnika Branka Stanojevića). U listu su surađivala još tri splitska intelektualca: dr. Vijo Krstulović, odvjetnik i publicist i kasnije izdavač i urednik humorističnog lista Na, književnik Vladimir Čerina i novinar Petar Sabić, a od br. 6 pridružio im se i književnik Ante Petravić.

Uvodnik pod naslovom “Električni život grada” objavljen u prvom broju potpisan je inicijalima dr. V. K. (Vijo Krstulović). U njemu se najavljuje da će sa stranica lista strujiti novi “električni duh”. Taj “Električni duh” je oslobođeni “...duh bezživotne anorganske prirode - njene energije - koji se oslobodio materije te struji u tankoj žici...” i nosi toplinu “...koja nam je tako potrebita u doba kada odasvud bije zima nepravde sadašnjega društva.”

Mladi i borbeni intelektualci okupljeni u redakciji nisu se mogli pomiriti s malograđanskim duhom maloga grada. Nezadovoljni i razočarani stanjem u kulturi, politici i društvu odlučili su se na djelovanje. Humorom i satirom borili su se na “električnim stranicama” lista za drugi duh u gradu - duh “pravog Splićanina, ali samo onda kad duhovito zabada i ruga se”, duh Vladimira Čerine, Branka Stanojevića, Tina Ujevića i dr. List je donosio duhovite i satirične komentare splitskih kulturnih i političkih prilika, humoristično oslikane portrete koje su ispisivali Gvido Tartaglia, Branko Stojanović, i dr. veće satirične tekstove od kojih treba spomenuti satirični tekst vehementnog Čerine “Protiv sramotne savremenosti”. Objavljivali su i duhovite šale i zgode o svjetskim piscima, komentare svjetskih kulturnih događanja i dr. Ukratko, bio je to humor koji je bježao od prizemnosti, humor koji je obilježavao mane i slabosti na razini općeljudskih pojava, humor koji nije vrijeđao i koji je nadilazio lokalno. No, nakon devet brojeva list je prestao s izlaženjem.

Godine 1921. izlazi Mošun : zabavno-humoristički list splitskih šotokuca. Odgovorni urednik je bio Ljubo Petrić. U Sveučilišnoj knjižnici sačuvano je 17 brojeva na kojima nema datuma. U uvodniku “Prva rič” uredništvo najavljuje da list izlazi bez ikakve političke tendencije i političke opredijeljenosti. U nastavku se kaže: “Petavat ćemo botune svakome kome fali, ne gledajuć je li dotični konte ili siromah. Osobito ćemo budnim okom paziti našu splitsku gospodu-negospodu, naše mlade fićfiriće praznih portofoja i gladnih poza večeri.”

List donosi šale i duhovito komentirane novosti s gradskih ulica i okolnih mjesta, a najviše prostora zauzima rubrika “Ča kome fali”, inače omiljena i stalna rubrika u splitskim humorističnim novinama. U njoj su objavljivane aforistično sažete i efektno izrečene misli koje otkrivaju javne i tajne želje i mane pojedinih osoba. Omiljena tema bili su splitski gradski političari, ali i druge poznate i nepoznate osobe. Ta je rubrika na grub način vrijeđala mnoge, pa je urednik privremeno obustavio njezino izlaženje “dok se ohlade uzrujani elementi”.

To su moji posli... naziv je humorističnog lista koji je tiskan 1923. god u samo dva broja, premda je izdavač namjeravao da izlazi i dulje. Urednik lista krije se pod pseudonimom Oni od Kantafiga; jedan broj nosi datum “na po Korizme”, a drugi 17. ožujka.

Izašao je baš u vrijeme izbora pa na njegovim stranicama nalazimo satirične napise, šale i aforizme o predizbornoj gradskoj atmosferi.

U Splitu su tiskana još dva humoristična lista: Na koji je izdavao i uređivao Vijo Krstulović, a izlazio je od 1923. do 1924. i Ricinus Nike J. Bužančića, tiskan 1925. Na žalost nismo ih pronašli u Splitu i ne možemo ih za ovu priliku opisati.

Skupini humorističnih listova u Splitu treba dodati još jedan: Spliski krnjeval. Doduše, tiskan je prigodno, u samo dva broja, ali dopunjava šaroliku sliku koju nam o Splitu i njegovom humoru daje pregled humorističnih listova.

Spliski krnjeval

tiskan je za proslavu karnevalskih svečanosti 1927. god. To su jedine novine do tada prigodno tiskane za karneval. Izdavač je Odbor za promet stranaca, a urednici su Ante Katunarić i Marko Uvodić, splitski humoristi koji su već ranije imali iskustva u uređivanju humorističnih listova.

Prema F. Barasu, karneval se tih godina u Splitu ponovno veselo proslavljao. Te 1927. godine Općinska uprava pokušala je napraviti od karnevala turističku atrakciju. Osnovan je inicijativni odbor i izdane su prigodne novine. Na pokladni utorak Obalom se kretalo 4500 krabulja, a povorku je promatralo veselo i razdragano mnoštvo. Bio je to najveći i najljepši splitski karneval. (F. Baras, str. 8, 1984.)

Vesela karnevalska atmosfera osjeća se i na stranicama lista. U prvom broju na uobičajenom mjestu uvodnik “Članak bez titule”. Iz njega saznajemo da Odbor ima zadatak da potiče “...ono splitsko karnjevalsko raspoloženje, ...raspoloženje koje ćete uzalud drugovđe tražiti.” Bio je to i poziv na karnevalsko veselje, ne samo Splićanima nego i drugim gostima.

Humoristični tekst “Malo štorije” koji je potpisao U. (Uvodić) upoznaje čitatelje s običajima proslave karnevala u Splitu, pripovjedajući kako se nekad u Splitu balalo, pilo, jelo i veselilo u karnevalsko vrijeme.

Kao prigodnica posvećena karnevalu list je pun karnevalskih šala i zgoda. Sve je to dopunjeno i prigodnim karikaturama, tako da je list sadržajno i grafički vrlo zanimljiv.

Što se ukratko može reći o splitskim humorističnim listovima: izuzev Uvodićeva Groma, ostali su danas slabo poznati široj publici. Njihov sadržaj današnjem prosječnom čitatelju nije privlačan, osim izuzetaka, dijelom zbog sužena izbora elemenata u gradnji komičnoga, ali i zato jer prevladava humor koji ostaje na razini lokalnog ruganja i “zabadanja”, danas nama manje razumljiv.

Novine i letci Ante Ružića-Baće

Ante Ružić-Baćo pripada galeriji čudaka koji su dio života i povijesti ovoga grada. O sebi je govorio da je veliki “trkač, letač, plivač, atleta, zrakoplovac i novinar”. Pisanje i izdavanje novina i letaka bilo je zanimanje u kojem je taj osobenjak nalazio mogućnost da izrazi svoju ličnost. Sebe je doživljavao kao ozbiljnog i istinskog novinara, a čudaštvo koje je u sebi imao prenio je i u svoje novine. Njegova upornost u pisanji i izdavanju letaka i novina može se tumačiti jedino time, a pogled na njihov sadržaj dostatan je za predodžbu o njegovu psihološkom protretu.

Svoje “novinarsko” djelovanje je započeo izdavanjem letaka još 1910. god. Od 1918. godine, pa sve do 1920., uporno je tiskao velik broj letaka, na papiru različitih dimenzija, boje i kvalitete, što je bilo prije u vezi s cijenom papira i tiskanja, jer mu tekstova nikad nije nedostajalo. S obzirom na to da letci nemaju tipičan izgled novine (a i poznati su kao Baćini letci), iako su izlazili periodično u nekim manje-više ustaljenim terminima - jedan do dva puta tjedno - svrstali smo ih kao posebnu grupu u katalogu i u okviru izložbe. Njihova vrijednost je lokalno-kulturološka, radi se, naime, o jedinstvenoj pojavi.

Do sada smo u knjižnicama u Splitu prikupili 42 naslova njegovih letaka. Najviše ih se nalazi sačuvanih u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, a nešto i u knjižnici Arheološkog muzeja. Hrvoje Morović navodi da ih ima stotinjak, misleći pritom na brojeve. Letci su imali otisnut tekst samo na prednjoj strani. Imali su oznaku godine i broj. Naslov im se često mijenjao, ponekad iz broja u broj, a ponekad je nekoliko brojeva letaka izašlo pod istim naslovom. U izboru naslova pokazao je posebno čudnu stranu karaktera: Što reći o naslovima kao što su: Kukumar, Luce kusa, Ose-bad, Manjinorgo (to je ime nosilo čuveno pule), Iš, Šupjača, Škovacin, Rebac, Manja mukte i sl. Kad bi mu ponestalo ideja, nakon nekoliko brojeva ponovno se vraćao na stari naslov.

Na taj je način Baćo javno pokazivao svoj stav, protest, podsmjehivao se nečem. Često je uz naslov bilo otisnuto geslo, koje je dopunjavalo značenje samoga naslova, npr.: “Ča ne moš pridobit perom, udri šakom”, “Ko je boji boji”, Došla musa na teču, da izvadi slaninu”, ili geslo - poruka “Gromu”- “Tko visoko leti nisko pada Grom. Isto tako, i za pojedine godine imao je svoj naziv: 1919. godinu zvao je “godina mižerije”, a 1920. “ godina inšenšani”.

Pri koncu 1920. godine prestao je tiskati letke i počeo izdavati novine. Prva je imala naslov Supie i izlazila je i u 1921. Baćo je često imao posla s cenzurom jer je znao pisati vrlo uvredljivo o mnogima koji mu nisu bili po volji. Vjerojatno je nakon prestanka izlaženja Supie imao i zabranu izdavanja novina, pa se dosjetio kako to riješiti: dogovorio se s nekim Jovom Pupovcem (“srbskim komitom i dobrovoljcem”- kako sam kaže) da bude odgovorni urednik, a Baćo glavni suradnik novine koju je nazvao Rešeto. No, stvar je otkrivena, pa je Jovo Pupovac osuđen ne globu, a Rešeto zabranjeno polovicom 1922. Već početkom studenoga 1922., pokrenuo je novi list pod naslovom Marun (Kestenj) koji je izlazi sve do 1928. god. (Sveučilišna knjižnica u Splitu ima brojeve do 1924. god., a Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ima godinu 1925. i 1928.) Godine 1928. izdao je novi list: Čuvita. Kao glavni urednik naveden je Marko Bujević (Sveučilišna knjižnica nema te novine).

O tome što piše u svojim tiskovinama najbolje je sam izrazio u Supie br. 121 iz 1921. u članku “Kakav program?” : “Nima u mene pro

gram? Ili sam ja mužika? Moj Supie piše kako intra: dikod novosti, dikod fjabe, dikod pismice, sad telegrame, a sad snopiće - a dikad i očite gluposti - ali uopće zloban nije - premda ima kadgod i šporak jezik. - A ča nije sadac pokvareno poslije četiri godine rata?”

Baćo je imao istinsku potrebu za izdavanjem novina i letaka; one su mu omogućavale da kaže o sebi mnogo toga što inače ne bi mogao jer ga nitko nije uzimao ozbiljno. Često je bio predmetom poruge, a za to se on osvećivao na stranicama svojih tiskovina. Na njima je predstavljao i svoj program, kad se 1920. i 1923. kandidirao na izborima, slao političke poruke, kritizirao svoje političke protivnike i dr.

Ipak treba reći da se u njegovim humorističnim i tobože ozbiljnim komentarima osjeća socijalno stanje u tadašnjem Splitu. On je kao i “svaki dobar novinar” šetao i zavirivao po svim splitskim kantunima i skupljao vijesti s ulice, iz gostionica, kavana, splitskih trgovina, iz kazališta. Tiskao je šale o varoškoj sirotinji, sluškinjama, guvernantama, prosjacima, protestirao je protiv skupoće i gladi, visokih cijena...

Kulturne i literarne revije

U studenom 1921. god. izašle su iz tiska novine sa simboličnim naslovom Renesansa. Podnaslov na zadnjoj stranici upozoravao je da je to jedina literarno-kulturna revija u Dalmaciji. Istina, izašao je samo jedan broj, ali je vrijedno zabilježiti pokušaj i entuzijazam urednika i izdavača Ivana Dellale, povjesničara umjetnosti i publicista, predana ideji borbe za moralne i etičke principe koji su, po njemu, temelj svakog preporoda.

Programski članak uredništva “Uvodne riječi” prenosi nam misli i opažanja koja su pokrenula uredništvo na izdavanje lista. Duboko prožeti željom da djeluju, najavljuju kako je njihov program u naslovu. Svjesni da se cijelo čovječanstvo nalazi u povijesnom pokretu te da je svatko odgovoran za svoju sudbinu kažu: “Stari je to program preporađanja svijeta kažu ljudi.”

Sadržaj tog jedinog broja pokazuje da su čitalačkoj publici bile ponuđene različite i raznovrsne teme. List donosi članke iz kulture, književnosti, umjetnosti, prikaze i recenzije novih knjiga i časopisa. Kao autori javljaju se, osim Ivana Dellale, Ante Petravić, I. Kostović, dr. V. (Vijo) Krstulović, Jakša (Čedomil), i drugi.

Godinu dana prije Renesanse u Zagrebu je također počela izlaziti jedna književna revija: Kritika : književno umjetnička revija koja je imala velikog uspjeha kod čitatelja. Dellale se vjerojatno njome inspirirao kada je i u Splitu pokrenuo takvu reviju.

Na žalost, nije nam poznato zašto list više nije izlazi

o, ni na kakav je čitateljski odziv naišao. No svakako bio je to, pokušaj opstanka splitske inteligencije u malograđanskoj sredini.

Jedan drugi list koji se pojavio na splitskom kulturnom obzorju –Pregled, malo je u svom naslovu govorio o svom sadržaju. Podnaslov list za pouku i zabavu govorio je o njegovim skromnim ciljevima - poučiti i zabaviti. Prvi broj Pregleda izašao je iz tiska 10. travnja 1925. na 4 stranice. Izdavao ga je i uređivao prof. Ante Ivačić. Izdana su četiri broja, a onda je list prestao izlaziti. Bio je to zanimljiv list namijenjen različitoj publici, a iz broja u broj njegov sadržaj i grafički izgled postajali su sve bolji. Uredništvo je u prvom broju preporučilo svojim čitateljima da čuvaju sve brojeve jer će jedno godište biti mala enciklopedija najnovijih događaja i književnih i drugih sastava. List je donosio književne zabilješke Dinka Šimunovića, trogirske legende, koje je pisao Ante Ivačić, zanimljive i aktualne vijesti iz kulture, politike, povijesne crtice, prikaze knjiga i revija, pisane popularno i za širu publiku. Uz to donosi i fotografije staroga Splita. Ukratko, bio je to zanimljiv i potreban list za obrazovani građanski sloj Splićana.

Treba spomenuti i list Kazalište : periodički kazališni list za Primorje koji je uređivao Ivo Bojanić, a vlasnik i izdavač bilo je splitsko Kazalište. Izašao je samo jedan broj s datumom 1. prosinca 1929., koji je govorio o potrebi osnivanja Kazališta u Splitu.

Svi spomenuti listovi prestali su izlaziti do 1929. god. Šestosiječanjska diktatura djelovala je i na njih, pa se prvi humoristični list nakon toga pojavio tek 1932. god., pod naslovom Peckalo.

Ivanka Kuić

Literatura:

1. F. Baras: Splitski karnevali, Split, Logos 1984.

2. H. Bergson: Smijeh : esej o značenju smijeha, Zagreb, Znanje 1987.

3. A. Kudrjavcev: Vječni Split, Split, Logos 1985.

4. H. Morović: Građa za bibliografiju splitske periodike : novine : 1875 - 1941.

5. Z. Mužinić: Književno stvaralaštvo Marka Uvodića (doktorska radnja), Split 1978.

6. H. Turković: Epistemiološka funkcija komike. Gordogan, 12 (1991), br. 34/35, str. 53-63.

SLIKE

Slika 1: Novo doba, prvi splitski dnevnik izlazio je od 1918. do 1941.

Slika 2: Vinko Kisić (1879.-1929.) dugogodišnji glavni urednik Novog doba

Slika 3: Novo doba je 13. kolovoza 1928. god. na prvoj strani objavilo članak o pokopu Stjepana Radića

Slika 9: Život, list dalmatinskih demokrata, izlazio od 1919. do 1925.

Slika 4: Hrvatska riječ kao glasilo Seljačke hrvatske stranke u Dalmaciji izlazila je 1921. godine

Slika 5: Marko Uvodić (1877.-1947.) književnik i publicist, urednik i izdavač Groma

Slika 6: Karikatura gradonačelnika dr. Ive Tartaglie na naslovnoj stranici Groma

Slika 7: Naslovna strana jedinog broja Renesanse izašlog 1921.

Slika 8: List Kazalište govorio je o potrebi Splita za kazalištem

ABECEDNI POPIS NOVINA

BORBA, 1920.

ČUVITA, 1928.

DALMATINSKI glasnik, 1918.

DRŽAVA, 1924.

ELEKTRIČNE stranice, 1920.

FOOTBALL, 1929.

GLAS bankovnog činovništva u Dalmaciji, 1921.

GOLUB, 1919.

GROM, 1920.

HRVATSKA riječ, 1921.

HRVATSKA riječ, 1924.

HRVATSKA sloga, 1924.

HRVATSKA svijest, 1923.

HRVATSKI narod, 1924.

JADRAN, 1919.

JADRANSKA pošta, 1925.

JADRANSKI Lloyd, 1922

JADRANSKI Merkur, 1920.

JADRANSKI sport, 1920.

JUGOSLAVENSKI narod. 1922.

KAZALIŠTE, 1929.

MALE novine, 1923.

MARUN, 1922.

MOŠUN, 1921.

NA, 1923.

NAROD, 1919.

NAROD, 1922.

NARODNA država, 1924.

NAŠA riječ, 1922.

NAŠA zemlja, 1921.

NAŠE selo, 1926.

NEZAVISNE novine, 1921.

NOVI list, 1920.

NOVO doba, 1918.

OBRTNIČKI vijesnik, 1923.

OSLOBOĐENJE, 1919.

POBEDA, 1921.

POKRET, 1917.

PREGLED, 1925.

PRIMORSKI glasnik, 1921.

PRIVREDNIČKA riječ, 1928.

PUČKI list, 1924.

RADNIČKE novine, 1918.

RADNIČKI odjek, 1928.

RADNIČKO pravo, 1927.

RAZGOVOR naroda jugoslovenskoga, 1925.

RENESANSA, 1921.

REPUBLIKANSKI golubić, 1923.

REŠETO, 1922.

RICINUS, 1925.

RUSIJA, 1919.

SLOBODA, 1921.

SLUŽBENI glasnik, 1923.

SLUŽBENI glasnik Primorske banovine, 1929.

SPLITSKI krnjeval, 1927.

SPLITSKI sport, 1924.

STANAR, 1923.

SUPIE, 1920.

TEŽAČKA sloga, 1919.

TEŽAČKE novine, 1919.

TEŽAČKI život, 1920.

TO su moji posli..., 1923.

VJESNIK Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza u Splitu, 1924.

VOJNI invalid, 1922.

ZASTAVA, 1914.

ZEMLJORADNIČKA sloga, 1926.

ZEMLJORADNIČKI borac, 1923.

ZORA, 1918.

ŽICA, 1919.

ŽIVOT, 1919.

Baćini letci

BADALO, 1920.

ČIKA-Ridis, 1920

FUJSBAN, 1920.

GLADNUŠ, 1920.

IŠ, 1920.

JEDINSTVO, 1920.

KALAMITA ?, 1920.

KARNEVAL, 1920.

KOTARAŠČIĆ, 1920.

KRAJ bob!, 1920.

KUKUMAR, 1920.

LAVANDERA, 1920.

LETAK, 1918.

LUCE kusa, 1920.

LUCIFER, 1920.

MAG!, 1920.

MANJA mukte, 1920.

MANJINJORGO, 1920.

MAŠE, 1920.

NAŠE jedinstvo, 1920.

NOVI svirak, 1920.

OSEB-bad, 1920.

PALOMBARO, 1920.

PANTAGANA, 1919.

PAUK, 1920.

PIC!, 1920.

PIJAVICA, 1920.

PROCIDUŠA, 1920.

PUCALINKA, 1918.

REBAC, 1920.

ROMBIZON, 1920.

STRILA, 1920.

SVRDAL, 1919.

ŠAJETA br. 74, 1920.

ŠIMIJA, 1920.

ŠKOVACIN, 1920.

ŠUPJAČA, 1919.

TRUSKALO, 1920.

VERDUN, 1920.

VRABAC, 1919.

ZVONČIĆ!!, 1920.

ŽDREBAC, 1920.

Izdano u 500 primjeraka

ISBN 953-96216-5-8

Izložba je pripremljena uz potporu:

Tiskanje kataloga:

Slobodna Dalmacija d.d.

Novčani prilozi:

Poglavarstvo grada Splita

Turistička zajednica grada Splita

Libri & foji d.o.o.

Feral Tribune d.o.o.

Zahvaljujemo svim sponzorima.